Otvorena izložba „Vrhunac baroknog poleta. Umjetnost obitelji Straub na području negdašnje Zagrebačke nadbiskupije“
POZDRAVNI GOVOR BISKUPA ŠAŠKA
FOTOGALERIJA
U sklopu događanja „Europski barok u mom zavičaju: druženje zajednice s baštinom obitelji Straub“, osmišljenih s ciljem upućivanja šire javnosti na prepoznavanje dragocjenosti vlastite baštine u širem, europskom kontekstu, u četvrtak, 19. rujna 2019. godine u predvorju Nadbiskupijskog pastoralnog instituta, otvorena je izložba pod nazivom „Vrhunac baroknog poleta. Umjetnost obitelji Straub na području negdašnje Zagrebačke nadbiskupije“ u organizaciji Hrvatskog restauratorskog zavoda i Zagrebačke nadbiskupije.
Uz moderiranje mons. Nedjeljka Pintarića, direktora Dijecezanskog muzeja Zagrebačke nadbiskupije, koji je pozdravljajući okupljene istaknuo da je Crkva kroz oltare, liturgijsku opremu i uređenje sakralnog prostora mnogo toga posredovala generacijama, na otvorenju izložbe su govorili pomoćni biskup zagrebački mons. dr. sc. Ivan Šaško, ravnateljica Hrvatskog restauratorskog zavoda dr. sc. Tajana Pleše i ministrica kulture dr. sc. Nina Obuljen Koržinek koja je otvorila izložbu. Na izložbi su predstavljena djela članova obitelji Straub ostvarena tijekom 18. stoljeća u crkvama tadašnje velike Zagrebačke biskupije, na čijem su području nakon 1998. godine nastale još četiri biskupije: Požeška, Varaždinska, Sisačka i Bjelovarsko-križevačka.
U Domitrovićevoj kuli postavljene su fotografije oltara i ostalog crkvenog interijera iz Bedenice, Brezovice, Cernika, Čakovca, Čučerja, Gornje Jelenske, Hrvatske Kostajnice, Karlovca, Kloštar Ivanića, Kutine, Kuzmice, Lužnice, Marije Gorice, Pakraca, Prepolna, Svetog Petra Čvrstec, Taborskog, Trškog vrha nad Krapinom, Varaždina, Velike Ludine, Vugrovca i Zlatara.
Pozdravljajući sve okupljene u ime zagrebačkoga nadbiskupa, kardinala Josipa Bozanića, i u ime Zagrebačke nadbiskupije, biskup Šaško je zahvalio svima uključenima u ovaj međunarodni projekt, a posebno je zahvalio rastauratoricama i restauratorima koji, kako je rekao “redovito daju prostor drugima; obnavljaju, pomlađuju, stavljaju u prvi plan i predstavljaju druge. Kao u drugim djelima u odnosu prema drugim umjetnicima, tako su u ovome djelu restauratori postali bliskom rodbinom kiparske obitelji Straub.”
Postaviviši pitanje “kako mi, koji živimo u vremenu u kojemu i nema općeprihvaćenih nosivih životnih sintagmi; u vremenu u kojemu se na estetskome području voli ponavljati da je manje zapravo više; kako mi doživljavamo vrijeme baroka, kasnoga baroka, rokokoa, u kojemu se čini da je i previše zapravo premalo”, biskup Šaško je predložio da pristupajući prikazima oltara, propovjedaonica, svetaca, anđela…, uz svoje osjećaje, uz svoja životna iskustva, umjetničke spoznaje, ne zaboravimo ponijeti svijest da je, uz sve druge brige, u središtu zanimanja tadašnjega čovjeka spasenje i vječnost, odnosno vječno spasenje.
“To je religijska konstanta, osobito judeo-kršćanske baštine, u svakome vremenu, ali je naročito izražena u baroku. I nije važno je li riječ o katolicima ili protestantima. Jedni će umjetnički izražaj vezati uz ‘strah od praznine’ (horror vacui), a drugi će, smijemo reći, svoj izražaj artikulirati u svojevrsnome ‘strahu od obilja’ (horror abundantiae). No zajednički im je drugi strah: strah od propasti, od gubitka vječnoga života (horror damnationis). Svako vrijeme ima svoje oprečnosti, kontraste. Siguran sam da nije slučajno što je chiaro-scuro tipičan za barok, baš kao što nije slučajno da je otkriće perspektive vezano uz predrenesansu. Uz raspoloženje stanovite tjeskobe, čežnje za vječnošću i radošću neba, u području kazališta javljaju se snažni naglasci na snu, kao što je Shakespeareov San ivanjske noći ili Život je san Calderona de la Barcae. Uistinu, i na društvenome području to je vrijeme snažnih oprečnosti.”
Na kraju svog govora biskup Šaško je rekao: “Lijepo je otići u svijet baroka, ali se treba iz njega i vratiti. I to nije teško. I u svome vremenu nailazimo na istu čežnju za vječnošću, premda ju nećemo naći ispod pojma ‘spasenje’. Jednako nailazimo na napetosti koje se artikuliraju kao fuga mundi (pa što je tzv. ‘virtualni svijet’?), baš kao i na novije inačice iluzije. Dakle, imamo tragove koji nas vode do baroka, a tamo možemo razgovjetnije čitati sadašnjost. Ne znam usudimo li se, jer ćemo otkriti i prostore svoga duhovnog oblikovanja, a obitelj Straub nam, onkraj kulturološke, pokazuje i zemljopisnu bliskost kojoj bismo trebali posvetiti više pozornosti.
Ući u Domitrovićevu kulu; zastati pokraj pojedinih fotografija znači prihvatiti put u kojemu ćemo ispitati tragove prema vječnosti, tako da tracing the art postaje tracing the eternity. Na to me potaknuo ovaj anđeo koji trubi ponad slova na mjestu gdje se na oltarima nalazi neki barokni prikaz. Ne želi nas uznemiriti, nego navijestiti radost i spasenje. Ujedno trubi i onima u Domitrovićevoj kuli da dolaze oči koje žele vidjeti dalje od zidova Kule i bliže od prvoga dojma.”
Nakon pozdravnog govora biskupa Šaška okupljene je pozdravila ravnateljica Hrvatskog restauratorskog zavoda dr. sc. Tajana Pleše predstavivši sam projekt. Naglasila je kako uz one praktične ciljeve poput znanstveno – stručne kontekstualizacije i katalogizacije umjetničkih djela obitelji Straub, izrade kataloga dostupnog na mrežnim stranicama projekta te monografije koja će 15. listopada biti predstavljena u Zagrebu, tijekom provedbe projekta radilo se i na nematerijalnim ciljevima. “Radilo se na promišljanju o svim datostima potrebnima za očuvanje naše pokretne baštine, međudržavno povezivanje stručnjaka i institucija te na razmjeni i nadopunjavanju interdisciplinarnih znanja poduprtim informatičkim i komunikacijskim mogućnostima našeg doba”, istaknula je.
Ravnateljica Pleše je rekla kako bi sve navedeno ostalo suhoparno, izvedeno jedino na tehničkoj razini da se projekt od samog početka nije temeljio na tri čvrsto povezana stupa. “To su volja i želja da se iznađu načini za očuvanje naše baštine koji su primjereni vremenu u kojem živimo, vjera u naše baštinike i nepovratna ljubav”, kazala je Pleše. Dodala je i kako su željeli baštinicima dati do znanja koliko je slojevita u svojoj važnosti i vrijednosti njihova baština. “Bez te spoznaje možemo biti sigurni da baštinu ne ostavljamo nikome. Ako spoznaja postoji, možemo biti sigurni da će ta nužna i izuzetno važna briga oko očuvanja baštine biti u više nego sigurnim rukama”, naglasila je Ravnateljica Hrvatskog restauratorskog zavoda.
Otvarajući izložbu, ministrica kulture dr. sc. Nina Obuljen Koržinek u svom je govoru izrazila veselje i zadovoljstvo te naglasila da je to posljedica više razloga. “Ovih dana kao i cijeli ovaj mjesec obilježavamo Dane europske baštine, a diljem Hrvatske omogućujemo stručnjacima, onima koji čuvaju našu baštinu, ali i našim građanima da sudjeluju u različitim programima i projektima i da na takav način u jednom svečarskom tonu svjedočimo svemu onome dobrom što se zbiva u Hrvatskoj”, poručila je Ministrica. Kazala je i kako ovakvi projekti pokazuju zbog čega je kultura jedan od najvažnijih i najvitalnijih dijelova europskog projekta uoči zasjedanja Hrvatske Europskom unijom 2020. godine.
“Kao zemlja bogate povijesti i obilate baštine – kako materijalne, tako i nematerijalne, kako kulturne, tako i prirodne – nedovoljno smo svjesni njezine vrijednosti za cijelo društvo, a osobito njezina doprinosa gospodarstvu. Čvrsto vjerujem kako će zajednički projekti poput TrArS-a i njihovi rezultati predočeni javnosti izložbama poput Vrhunca baroknog poleta učiniti odlučujući korak u smjeru razvoja održivih strategija očuvanja, konzerviranja, restauriranja i promoviranja kulturne baštine, međudržavnog povezivanja stručnjaka i institucija, kao i podizanja svijesti najšire javnosti o dragocjenosti nacionalne baštine u europskom kontekstu”, istaknula je Ministrica.
Osvrnula se Ministrica na “strah od Europe” koji je bio prisutan tijekom pristupnog razdoblja Republike Hrvatske Europskoj uniji, a koji se i danas pojavljuje kao strah od gubitka identiteta istaknuvši kako nismo izgubili ono što nas čini Hrvatima. “U toj široj političkoj zajednici, kao i zajednici kultura, dobivamo mogućnost za svoju zajedničku povijest. Kroz jednu obitelj možemo vidjeti kako su naši narodi i naše kulture bile povezane, zajedničku povijest valorizirati, istraživati i prezentirati. Fascinantno je da toliki broj mjesta povezuje samo jedna obitelj (Straub)”, zaključila je Ministrica.
U glazbenom dijelu programa otvorenja izložbe nastupio je Pavao Mašić, orguljaš zagrebačke crkve sv. Marka i profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Nakon otvorenja izložbe okupljeni su se uputili u Domitrovićevu kulu kako bi razgledali izložene fotografije. Svaka fotografija obogaćena je QR kodom koji posjetiteljima izložbe omogućuje upoznavanje s tim konkretnim djelom kroz vrlo bogate opise dostupne u četiri jezika.
Izložba se može razgledati u Domitrovićevoj kuli, Zagreb, Kaptol 31,
od 19. rujna do 3. studenog 2019. godine
od utorka do subote od 9-13 te od 14-18 sati.
O projektu
Hrvatski restauratorski zavod, zajedno s partnerima iz Njemačke, Austrije i Slovenije, započeo je 1. lipnja 2017. provoditi međunarodni projekt „Tragom umjetnosti obitelji Straub (Tracing the Art of the Straub Family)“ koji Europska komisija financira kroz program Kreativna Europa za potporu europskim projektima suradnje na području kulture, izvještava Hrvatski restauratorski zavod na svojim web stranicama.
Projekt „Tragom umjetnosti obitelji Straub“ usmjeren je istraživanju i promociji rada i djela članova kiparske obitelji Straub koji su tijekom 18. stoljeća djelovali na području današnje Njemačke, Austrije, Slovenije i Hrvatske, ostavivši u naslijeđe kulturnu i sakralnu baštinu, osobito oltare i propovjedaonice, velike umjetničke vrijednosti. Petorica braće iz obitelji Straub bili su vodeći kipari svoga vremena u sredinama u kojim su djelovali: Johann Baptist (1704. – 1784.) u Münchenu, Philipp Jakob (1706. – 1774.) u Grazu, Joseph (1712. – 1756.) u Mariboru, Johann Georg (1721. – 1773.) u Radgoni i Franz Anton (1726. – 1774/6.) u Zagrebu.
Potekli su iz iste kiparske i stolarske radionice oca Johanna Georga u Wiesensteigu, a dijelom su učili i jedan od drugoga. Nadograđivali su znanje u drugačijim okolnostima, u interakciji s vlastitim kulturnim okruženjem. Premda sasvim sigurno nisu posjedovali isti karakter i talent, svi su postali uspješni i utjecajni, čak i vodeći kipari na prostorima gdje su djelovali. Razloge tog uspjeha možemo tražiti u dobrom tehničkom temelju njihovog umijeća – metieru – kao i u prilagodljivosti koju su usvojili kao način umjetničkog djelovanja, a koja ne bi bila moguća bez vrhunske zanatske osposobljenosti. Uz zajednički im leksik rokokoa izgradili su ipak posve različita djela koja, pored toga što svjedoče o njihovom osobnom talentu, govore i o ukusu i svjetonazoru društva u kojem i za koje su radili.
Kiparstvo braće Straub u različitoj je mjeri istraženo unutar nacionalnih povijesti umjetnosti, pri čemu su temeljitije istraženi Johann Baptist i Philipp Jakob, a daleko manje ostala braća. Identifikacija djela najmlađeg Strauba – Franza Antona – temeljena je isključivo na stilskoj usporedbi s radom njegove braće i dosad nije potvrđena pisanim dokumentima te je stoga neophodno bilo provesti dodatna arhivska istraživanja, ali također istraživanja proširiti egzaktnim usporednim istraživanjima materijala, tehnologije i načina gradnje skulptura i većih stolarsko-skulpturalnih cjelina poput oltara i propovjedaonica.
Komparativna istraživanja rada braće Straub razjašnjavaju važnost ove obitelji u oblikovanju i širenju pojedinih stilskih obilježja rokokoa u kontekstu srednjoeuropske umjetnosti, kao i socijalne, političke i opće kulturne temelje koji su uvjetovali preoblikovanje stila na određeni način kod pojedinog od njih.
U okviru projekta provodilo se evidentiranje i arhivsko istraživanje cjelokupnog opusa članova kiparske obitelji Straub, a na pojedinim umjetninama izvedena su i osnovna konzervatorsko-restauratorska istraživanja kao preduvjet budućeg restauriranja. Svi rezultati istraživanja objavljuju se redovito na hrvatskom, engleskom, slovenskom i njemačkom jeziku na web-stranicama projekta, a u okviru projekta pripremljena je i monografija o radu i djelu članova obitelji Straub s cjelovitim katalogom umjetnina, koja će se uskoro predstaviti u Zagrebu.
Financijsku podršku dali su: Europska komisija, Izvršna agencija za obrazovanje, audiovizualnu i kulturnu politiku, program Kreativna Europa – projekti suradnje, Ministarstvo kulture RH, Bavarsko državno ministarstvo obrazovanja, znanosti i umjetnosti.
Projekt provode: Hrvatski restauratorski zavod (vodeći partner), Bayerisches Landesamt für Denkmalpflege, München, Zavod za varstvo kulturne dediščine Slovenije, Sveučilište u Ljubljani, Sveučilište u Grazu