Velika vojna vježba Slavenski štit 2019 koja se ovih dana održava u Srbiji prvi je puta u tu državu dovela najmodernije ruske protuzračne sustave dviju različitih kategorija. Ruske su snage za potrebe vježbe u Srbiji rasporedile strateški PZO sustav velikog dometa S-400, te topničko-raketni PZO sustav malog dometa Pancir. To je dakako izazvalo ogromno oduševljenje u režimskim medijima, bilo u obliku apela da pragmatična Rusija jednostavno ostavi S-400 Srbiji radi percipiranih bratskih odnosa, do pletenja teorija kako su svemoćni Rusi nadmudrili NATO preletima transportnih aviona u Srbiju koji su spomenute sustave isporučili.
S-400 po neusmnjivo jest jedan od najnaprednijih PZO sustava velikog dometa u svijetu, i svakako je priuštiviji od zapadnih PZO sustava, koji mu po maksimalnom dometu ne mogu parirati. No objektivne odlike oružanih sustava treba odmaknuti od njihove mitologizacije, a čini se da se ovom vježbom dosadašnja fiksacija Srbije na S-300 samo prebacuje na S-400, koji se po istom obrascu predstavlja kao neuništivo, ultimativno oružje koje, po njima, državu čini neranjivom na bilo kakav napad.
I dok je S-400 izvan platežne moći Srbije, izvjesno je da će doći do nabave sustava Pancir, iako je još nejasno u kojoj verziji. Rečeno je kako su ruski Panciri koji su stigli na vježbu verzije S1, no imaju nove radare koji odgovaraju verziji S2. U svakom slučaju, NATO je nesumnjivo barem jednako oduševljen s ovom vježbom kao i Srbija, zbog prilike da nesmetano izvršava elektroničko izviđanje modernih ruskih PZO sustava i radara u vlastitom dvorištu, i sasvim su sigurno do sada već izvršeni brojni ELINT i SIGINT letovi prikupljanja svih vrsta emisija iz ruskih radara, te komunikacijskih i ostalih sustava.
Srbija nabavom Pancira dobiva odličan PZO sustav kratkog dometa, koji će predstavljati veliki tehnološki iskorak u neposrednoj protuzračnoj i proturaketnoj obrani, jer postojeća PZO Srbije, premda brojčano impozantna, tehnološki je zastarjela, a nabava Pancira mogla bi kasnije biti dopunjena nabavom nekog PZO sustava srednjeg dometa koji bi omogućio barem potpunu zamjenu sasvim zastarjelih sustava S-125.
Hrvatskoj ovo također treba biti dodatni poticaj da se pokrene postupak nabave PZO sustava srednjeg dometa, jer ono malo protuzračnih sredstava koje imamo ograničeni su izuzetno malim dometom, oko 5 kilometara, i većinom je riječ o lakoprijenosnim sustavima. Protuzračna obrana je ključna komponenta integriranog sustava PZO zajedno sa sustavom motrenja i ranog upozoravanja, te lovačkim zrakoplovstvom. I dok postupak nabave novih lovaca traje, premda sporo, neupitno nam je potrebna i moderna protuzračna obrana srednjeg dometa i nabava iste mora se što prije pokrenuti.