“Kad sam se prerušio u beskućnika u New York-u,
nitko me nije primjetio,
i stvarno sam osjetio kako je biti beskućnik.
Ljudi bi prolazili pokraj mene i nemilo me gledali.
Samo je jedna dama bila ljubazna i dala mi nešto hrane.
Bilo je to iskustvo koje nikada neću zaboraviti.
Toliko puta zaboravimo kako smo blagoslovljeni,
i da uvijek trebamo pomoći ljudima kojima je to potrebno.
Nakon ovog iskustva, hodao sam uokolo i dijelio hranu i po 100 $
svakom beskućniku kojeg sam vidio,
plakali su i bili toliko zahvalni.”
Richard Gere
