Fra Luka MARKOVIĆ: Što smiju očekivati Hrvati BiH od Milanovićeva izbora?

Ne može se dogoditi da opozicija unutar hrvatskoga naroda u BiH preuzme odgovornost za Hrvate u Bosni i Hercegovini. Nema je. Uništena je. Stvoreno je jednoumlje u kojem su nestali s političke scene ozbiljni ljudi koji su mogli doprinijeti rješenju hrvatskoga pitanja u BiH.

Iako pripadam onima koji su u prvom krugu preferirali Škoru, a u drugom Kolindu, ne mislim da je izbor Milanovića tragedija za hrvatski narod. Naprotiv, od njegovoga izbora bi moglo biti čak i velike koristi. Milanovićev izbor će definitivno dovesti do provjetravanja u redovima HDZ-a Hrvatske.

Doista je krajnje vrijeme da HDZ postane demokršćanskom strankom, strankom koja će zastupati univerzalne humanističke i kršćanske vrijednosti. A to znači da se ta stranka, ukoliko želi biti vjerodostojna, mora osloboditi političkih i ekonomskih profitera, onih koji na prvom mjestu vide vlastite interese, pa čak i tada kad govore o nacionalnim i društvenim.

Nažalost tokom zadnjih tridesetak godina takvih ljudi uvuklo se i previše u HDZ. I to je sasvim razumljivo. Jer profiteri su uvijek tamo gdje se može ostvarit vlastiti interes. Ovdje se ne radi samo o bivšim komunistima nego i o mnoštvu onih drugih, navodno desnih, koji se na svakom koraku kunu u hrvatstvo, a misle samo na sebe. A tu su i poneki koji nikako ne mogu shvatiti da je ustaški pokret nanio veliku štetu hrvatskome narodu, te da se na toj ideologiji ne može više graditi budućnost vlastitoga naroda u Europi.

Doista je zadnji trenutak da HDZ postane zrelom demokršćanskom strankom. A to je moguće samo kroz odstranjenje lažnih domoljuba i političkih profitera čije je jedno oko usmjereno na Hrvatsku a drugo na neku od unosnih  pozicija u Europskoj uniji. Jer nije svejedno s kim je HDZ u koaliciji. Kao što neće biti dobro ako jednoga dana uđe u koaliciju s rigidnom desnicom koja se nekritično poziva na povijest, nanoseći veliku štetu svome narodu, tako nije dobro da je ušao u koaliciju s onima koji doista misle da je od Hrvatske moguće jednoga dana stvoriti mini Jugoslaviju, državu u kojoj će Srbi zajedno s još uvijek nedovoljno prosvijećenom djecom komunista jednoga dana imati glavnu riječ.

Osobno ne mislim da Milanović pripada toj grupi. U jednoj kolumni sam izričito napisao da Milanović nije Mesić, koji uopće ne želi shvatiti probleme Hrvata u BiH, niti Josipović koji pričom o ustaškoj zmiji blati svoj narod u Izraelu.

Što više vjerujem da će Hrvati u BiH od izbora Milanovića imati dosta koristi. Milanović neće tapšati Komšića po leđima kao što bi to činio Stipo Mesić, niti će pasti Dodiku u naručje kao što je to učinio Josipović. Ali, u to sam uvjeren, dobro će proanalizirati stanje Hrvata u BiH, te će pokušati voditi konstruktivnu politiku na korist svojega naroda u susjednoj državi. Pri tome neće mu promaći to da se kod Hrvata BiH ne može dogoditi ono što se dogodilo u Hrvatskoj. A ne može se dogoditi da opozicija unutar hrvatskoga naroda u BiH preuzme odgovornost za Hrvate u Bosni i Hercegovini. Nema je. Uništena je. Stvoreno je jednoumlje u kojem su nestali s političke scene ozbiljni ljudi koji su mogli doprinijeti rješenju hrvatskoga pitanja u BiH.

Ono kultivirano, demokratsko ophođenje između Kolinde i Milanovića nakon izbora u Hrvatskoj, što je praksa u svim demokratskim zemljama, je u BiH između sva tri naroda nemoguće. Pogotovo to nije moguće među Hrvatima. A nemoguće je, jer nema unutar hrvatske demokracije, jer nema opozicije. Što je najgore, nema ni unutar hadezeovske opozicije. Utoliko je za očekivati da će s vremenom Milanović, kad se radi o Hrvatima BiH, pozvati na razgovor sve relevantne predstavnike, od političara, Crkve do intelektualaca i pokušati pronaći toliko nužno zajedništvo. A to zajedništvo jest temelj postizanja ravnopravnoga statusa Hrvata u BiH.

Naravno da se za sve Hrvate ne može postići isti položaj, ali im se može osigurati garancija za opstojnost na vlastitim ognjištima. A to je moguće samo demokratskim uređenjem Bosne i Hercegovine, onim uređenjem koje uvažava konstitutivnost sva tri naroda. To uređenje je moguće samo ukoliko sva tri naroda budu imala  vlastiti geografski prostor u kojem će moći razvijati svoje etničke, jezične, kulture i religijske posebnosti.

U ovakvoj BiH to nije moguće. U Republici Srpskoj Hrvati su na putu potpunoga izumiranja, a u Federaciji se nalaze u vrlo rizičnom položaju. Sve dok im Bošnjaci mogu brati predstavnike postoji opasnost da budu nadglasani i izigrani, svedeni na beznačajnu nacionalnu manjinu. To je ono što bi napokon morali shvatiti i oni među Hrvatima koji iz vlastitih, razumljivih interesa govore o građanskoj državi, ne shvaćajući da je građanska država nemoguća. Nju ne žele iskreno ni Bošnjaci. Istina, želi ju dio sekularnih Bošnjaka koji se boji islamske države.

Nažalost, većina Bošnjaka sanja o potpunoj dominaciji na području Federacije. A kako bi ta građanska država mogla izgledati pokazuje se najbolje u izboru Željka Komšića za hrvatskoga predstavnika u predsjedništvu BiH, rušenju kantonalne vlade u Sarajevu, te u silnom utjecaju Erdogana. Koliko je jak utjecaj Erdogana vidi se po tome što gradonačelnik Sarajeva ne smije primiti u posjetu gradonačelnika Istanbula, koji nije iz Erdoganove stranke, gradonačelnika grada koji ima nekoliko puta više stanovnika nego čitava BiH.

O kakvim se dugoročnim planovima od strane SDA radi, vidi se i po odnosu prema pristalicama Gülena, nekadašnjega Erdoganovoga ideološkoga oca, a sada političkog protivnika. Upravo je to razlog da bi oni među Hrvatima koji su protiv izborne jedinice za Hrvate u BiH ili njezinoga etničkoga uređenja, onoga županijskoga po uzoru na Švicarsku, ili federalnog po uzoru na Belgiju, trebali iznijeti svoju viziju. Jer nije dovoljno samo govoriti protiv čega smo nego je nužno ponuditi i neko rješenje.

Od onih najvećih kritičara hrvatske izborne jedinice, koji su sustavno u medijima, jer im to omogućavaju ljevičari u svim bivšim državama Jugoslavije, žaleći za tom tvorevinom, trebaju reći napokon kako je prema njihovom mišljenju moguće spojiti čistu građansku državu s jednakopravnošću sva tri konstitutivna naroda. Ako nemaju ideje ili prihvaćaju Republiku Srpsku kao državu srpskoga naroda, a Federaciju kao bošnjačku tvorevinu, neka šute. Jer šutnja je ponekada doista zlato, a govor odraz neupućenosti i nezainteresiranosti za rješavanje problema.

Imao sam priliku susresti nekoliko političara iz Hrvatske koji doista nemaju pojma o onome što je danas potrebno učiniti za Hrvate u BiH kako bi postigli ravnopravnost. Drugim riječima i ne zanima ih. Uvjeren sam da Milanovića to pitanje zanima, te da neće dozvoliti da na njega utječu oni kojima do Hrvata u BiH nije stalo. Toga sam se pribojavao, pa sam preferirao Škoru i Kolindu. Ali nakon njegovoga izbornoga govora, postajao sam optimističniji. Nadam se da Milanović pripada onima koji će s nešto više diplomatičnosti znati poduprijeti Hrvate u BiH u ostvarenju njihovih prava,  ali isto tako da će znati procijeniti u zajedništvu s onima u vladi Hrvatske, svejedno tko će to u budućnosti biti, kako je nekim hrvatskim političarima u BiH iscurilo vrijeme.

Treba potražiti nove ljude dok ih još uvije ima koliko toliko, barem u redovima HDZ-a. Ukoliko svi odu u Njemačku, neće biti potrebe uopće razgovarat o Hrvatima BiH.

Naravno, ni Milanović ni vlada u Hrvatskoj ne mogu određivati tko će predstavljati Hrvate u BiH, ali mogu, kako rekoh, osluhnuti što o tome misli Crkva, gotovo uništena opozicija, mladi ljudi, i oni u HDZ-u i intelektualci, te nakon toga shvatiti kakve poteze treba povući.