VELIKI DOSJE O MASONIMA: Sve o masonskim ložama i utjecaju ove tajnovite organizacije. Zašto Jelenić mora otići

Protivnici i žestoki kritičari slobodnog zidarstva smatraju da su hrvatski masoni gotovo svemoćni te da na svojim tajnim ritualima i zatvorenim sastancima donose strateške odluke o najbitnijim društvenim i političkim pitanjima koje onda braća slobodni zidari, koje su progurali u sve važne državne i javne institucije, bespogovorno provode. Međusobno se štite i pomažu, pa tako stvaraju ekskluzivni tajnoviti klub bogatih i moćnih istomišljenika. Nepoznati i mistični rituali u ložama samo pojačavaju razna nagađanja koja je vrlo teško provjeriti.

Priznanjem glavnog državnog odvjetnika Dražena Jelenića da je član masonske lože šokiralo je dobar dio hrvaske javnosti koja se pita zašto je skrivao jednu tako bitnu informaciju. U neuvjerljivom demantiju Jelenić je rekao da je bio član Gabrićeve lože Veliki Orijent Hrvatske, ali da je očito zbog nekih prijepora napustio tu ložu i s istomišljenicima osnovao drugu.

Iako Jelenić tvrdi da masonske lože nisu tajne ili polutajne organizacije, nije otkrio kako se zove nova loža i tko je u njoj veliki meštar, što znači da ponovno nešto skriva.

Bilo bi zanimljivo znati odgovor na pitanje je li član masonske lože i bivši dugogodišnji državni odvjetnik Mladen Bajić koji je, na neki način, preko reda urgirao sastanak između Gabrića i Jelenića. Ne može se tek tako preko reda doći do glavnog državnog odvjetnika i to za kazneno djelo koji nije u njegovoj nadležnosti.

Je li u ovom slučaju bilo pogodovanja i sukoba interesa. Državni odvjetnik Jelenić tek jučer otkriva da je Gabrić pokušao utjecati na njega iako je afera izbila prije nekoliko dana. Zašto Jelenić odmah nije izvijestio hrvatsku javnost o tom skandaloznom postupku. Možda je prvo planirao da sve ostane u zatvorenim masonskim i „bratskim” krugovima, a kada to nije uspjelo više nije imao izbora. Skandal s Jelenićem, Gabrićem i Bajićem je dobra prilika da se otvori pitanje i o sukobu interesa i mogu li državni odvjetnici i drugi državni dužnosnici i službenici, a i neki drugi „javni djelatnici” biti članovi tajnih društava.

Što je rekao Hanžeković

O ovoj vrlo intrigantnoj temi razgovarali smo s poznatim hrvatskim masonima i sociologom koje smo zamolili da prokomentiraju najveće prijepore koje izaziva članstvo u tajnim organizacijama.

Prvi put objavljujemo i kratki telefonski razgovor koji je autor ovog teksta prije nekoloko godina vodio s, tada već vidno bolesnim, najutjecajnijim i najmoćnijim hrvatskim masonom Marjanom Hanžekovićem, velikim meštrom Velike Lože Hrvatske Grof Ivan Drašković.

Dok je on bio živ držao je sve hrvatske masone pod kontrolom i tada se, narodski rečeno, znalo tko je gazda. Hanžeković je imao i dodatni legitimitet jer je njegova loža bila jedina priznata i to od strane Velike lože Engleske. U razgovoru s nekoliko vodećih hrvatskih masona dobili smo potvrdu da je „Hanžekovićeva loža” koju sada vode veliki meštar dr. Slobodan Kuvalja i njegov zamjenik dr. Boris Vucelić, još uvijek jedina priznata loža. Sve druge lože smatraju se nepriznatima pa i Velik Orijent Hrvatske Nikice Gabrića koji je ovih dana postao medijska antizvijezda.

Osim ove dvije zagrebačke lože postoji još jedna Velika Loža Hrvatske sa sjedištem u Rijeci koju vodu poznati operni pjevač Bojan Šober.

Doznali smo da još postoje neke manje lože (u jednoj od njih je i aktualni državni odvjetnik Dražen Jelenić), ali su ove tri lože, iako s različitim statusima, najutjecajnije i one presudno utječu na masonska kretanja u Hrvatskoj. Iako je broj članova teško utvrditi, naši sugovornici se slažu da u Hrvatskoj ima oko 800 slobodnih zidara. Procjenjuje se da „Hanžekovićava loža” ima između 300 i 400 čalnova, Gabrićeva i riječka lože imaju svaka oko 200 članova.

Iako slobodni zidari nevoljko javno kritiziraju jedni druge jer je tako propisano njihovim internim prvilima, a ako se i odluče na takav korak onda to rade prilično diplomatski i uvijeno, primijetili smo da konkurentske lože ne odobravaju vehementne i prilično samodopadne javne istupe Nikice Gabrića. Poprilično mu zamjeraju što je previše hvalisav i što nekritički i prebrzo regrutira nove članove koji su dijelom zaslužni za probleme u masonskim krugovima. Uostalom, iz današnje izjave Dražena Jelenića se može nedvojbeno zaključiti da je napustio Gabrićevo ložu jer je došle do nesuglasica.

Prilika za dobre veze i kontakte

Nije rijedak slučaj da se članstvo u masonskim organizacijama koristi za sklapanje dobrih veza koje će im omogućiti napredak u karijeri, a nerijetko i bogatstvo. Drugim riječima, klijentelizam je postao velika opasnost ne samo za hrvatsko društvo nego i za masonsku organizaciju. Svojedobno je veliki meštar Dragan Kukavica, kojega je na čelu Velike Lože Hrvatska naslijedio Marijan Hanžeković, rekao da je klijentelizam najveći problem slobodnog zidarstva.

Neke predrasude o slobodnim zidarima svakako je potencirao i Nikica Gabrić koji je novinara i masona Vuka Radića nazvao izdajnikom. Zamjerio je Radiću da je bio pod zakletvom i da kao novinar koji je uređivao interno glasilo lože nije smio predati dokumente i fotografije uredništvu portala Dnevno. Neutralnog promatrača može samo zabrinuti uporaba jakih riječi kao što je izdaja i tvrdnja da je bio pod zakletvom. A ta zakletva uopće ne izgleda nimalo benigno.

„Neka mi se raspore grudi, neka mi se iščupa srce i postavi na najviši vrh hrama, kako bi ga ondje požderali leteći lešinari, ako ikada svjesno prekršim ovu moju pomoćničku obvezu. Tako mi pomogao Bog, koji neka me u tome utvrdi”, stoji u jednoj od zakletvi koje izgovaraju masoni prilikom inicijacije.

Znači li to da se novinaru Radiću, koji je pravno gledajući samo prekršio interna pravila obične udruge građana, sprema neka gadna osveta i da bi mogao imati problema u svom privatnom i profesionalnom životu.

S Nikicom Gabrićem smo telefonski razgovarali i on sam priznaje da je upotrijebio preteške riječi, ali ne skriva svoje ogorčenje prema svom dojučerašnjem bliskom suradniku i članu lože Veliki Orijent Hrvatske u kojeg je imao povjerenje.

Iako je izbjegavao kritizirati svoju subraću masone, Gabrić je ipak priznao da postoje neke razmirice oka načina djelovanja. Dok su druge lože opreznije, diskretenije i decentnije, Gabrić je izabrao strategiju naglog širenja što ga je i dovelo u probleme. Na jednoj strani članovi drugih loža smatraju da je brzoplet i da na neki način profanira cijeli masonski pokret u Hrvatskoj. Sve se nekako svelo na vlast, moć, dobre veze i novac.  Gabrić se požalio da ga kolege masoni kritiziraju jer je drugačije pozicionirao priču i da je „napravio čuda” u tri godine.

Zašto je Vuka Radića proglasio izdajnikom

„U ovoj zemlji se ne sviđa nikome ako ste poduzetni i ako imate rezultate. Živim život izvan države. Nisam tražio prostor od grada za nula kuna već sam ga iznajmio”, kaže Gabrić koji je otkrio da predstavnici francuske lože dolaze u travnju „donijeti svjetlo”, što zapravo znači da će njegova loža Veliki Orijent Hrvatske biti priznata. Međutim, ovakvi javni prijepori i svađe mogle bi usporiti „donošenje svjetla”.

Kada smo pitali Gabrića trebaju li se masoni javno deklarirati kako bismo mogli pratiti jesu li eventualno i oni u sukobu interesa, on je izričito kazao da to ne bi trebali učiniti. To je argumentirao izjavom da ne može zamisliti da netko od HDZ-ovih ministara kaže da je mason jer bi to valjda negativno utjecalo na njegovu političku karijeru. Gabrić je otkrio da masona ima u HDZ-a i SDP-u.

U kratkom telefonskom razgovoru koji sam prije nekoliklo godina vodio s tadašnjim velikim meštrom Velike Lože Hrvatske Marijanom Hanžekovićem, on me uvjeravao da su obične špekulacije da se slobodni zidari udružuju, sklapaju prijateljstva i održavaju zatvorene sastanke kako bi ojačali svoj društveni utjecaj.

– To uopće nije ideja slobodnog zidarstva, govorio je Hanžeković dodajući da o masonima ima toliko knjiga, toliko napisa na internetu da se ne može govoriti o nekom tajnom društvu.

– Najveća tajna slobodnog zidarstva je da nema tajni, rekao je Hanžeković koji nam je tada potvrdio da jedino on kao veliki meštar može govoriti u ime hrvatskih slobodnih zidara. Braća koja žele javno istupati morali su imati njegovo dopuštenje. Pravilo je da slobodni zidari ne raspravljaju o svom članstvu s nemasonima koje nazivaju “profanima”. Mogu se uz dopuštenje velikog meštra javno deklarirati kao slobodni zidari, ali ne smiju otkriti ime nekog drugog pripadnika organizacije. Prilikom inicijacije daju zakletve da će pod svaku cijenu štiti masonske tajne.

Iako su slobodni zidari u posljednje vrijeme otvoreniji prema javnosti, još uvijek ima puno neodgovorenih pitanja koja onda izazivaju razne sumnje i špekulacije.

Puno neodgovorenih  pitanja

Članovi slobodnozidarskih loža su poznati i utjecajni odvjetnici, suci, političari, novinari, poduzetnici… Prije nekoliko godina tadašnji velikih meštar Dragan Kukavica, kojeg je kasnije naslijedio Marijan Hanžeković, ustvrdio da je u svim hrvatskim vladama od neovisnosti, pa uključujući i onu Zorana Milanovića, bilo slobodnih zidara. Stoga nije pretjerano zaključiti da ih vjerojatno ima i u Vladi Andreja Plenkovića. Kao što smo već spomenuli, tom je prigodom Kukavica rekao da je klijentelizam svojevrsni istočni grijeh slobodnih zidara. Nije rijetka pojava da se u masonske krugove žele ubaciti ljudi kojima nije cilj rad na osobnom usavršavanju i njegovanju humanističkih vrijednosti kao što su sloboda, jednakost i humanitarni rad. Žele upasti u utjecajno društvo kako bi se preko veza u slobodnozidarskim ložama dokopali primamljivih društvenih pozicija, moći i vlasti. Legitimno je postaviti pitanje što se događa kada postoji dvostruka lojalnost. Možemo pretpostaviti da je neki slobodni zidar sudac u procesu u kojemu se sudi drugom članu lože kojeg, recimo, brani veliki meštar neke lože. Može li velik meštar s pozicije šefa lože sugerirati “bratu” da malo progleda kroz prste optuženiku? Ponavljamo, slobodni zidari jako inzistiraju na međusobnom pomaganju i solidarnosti. Trebaju li o tim slučajevima izvijestiti javnost? Ili im trebamo vjerovati na riječ? Slobodni zidari ističu da ne primaju ljude koji su u izvršnoj vlasti, ali se zato status slobodnih zidara ne mijenja kada uđu u izvršnu vlast.

To znači da slobodni zidar ima ista prava i obveze kada postane ministar. On i dalje dolazi na sastanke koji se u pravilu održavaju dvaput mjesečno. Jednako tako su mogli utjecati na državnog odvjetnika Dražena Jelenića, a znamo i da je Mladen Bajić selektivno provodio progon. Mogu li se ti sastanci, koji se sastoje od službenog i neslužbenog dijela, iskoristiti da se progura neki zakon te da se nekomu pogoduje?

Pripadnici slobodnog zidarstva i njihovi zagovornici će na ove pretpostavke samo odmahnuti rukom i reći da je to potpuno krivo shvaćanje slobodnog zidarstva. Kada sam o ovoj zanimljivoj temi prije nekoliko godina pokušao razgovarati s Brankom Sömenom, autorom nekoliko knjiga o slobodnom zidarstvu i jednim od najboljih poznavatelja slobodnog zidarstva u Hrvatskoj, odbio je bilo što reći s obrazloženjem da to nije razina na kojoj se može razgovarati o slobodnom zidarstvu.

Kako utvrditi sukob interesa

Prije dva dana sam razgovarao sa šefom Veike Lože Hrvatske iz Rijeke Bojanom Šoberom koji je izjavio da njegova masonska loža nikada nije zaživjela, što samo potvđuje koliko je teško dobiti točne i provjerene informacije o masonskim udrugama. Na pitanje trebaju li masoni u državnim službama i medijima javno reći da su pripadnici organizacije, Šober je dao odgovor sličan odgovoru Nikice Gabrića.

Rekao je da razumije pitanje i da se upravo o tome raspravljalo u Italiji prije desetak godina, ali da on ne vjeruje da bi to bilo dobro. Time bi se izgubilo ono što slobodno zidarstvo nudi, a ne vjeruje da bi to donijelo opće dobro, i ako bi onda bi to bilo parcijalno.

Slaže se s bivšim velikim meštrom Draganom Kukavicom kada je riječ o problemu s klijentelizmom u masonskom svijetu i dodaje da je svaka udruga, pa i ona masonska, preslika cijelog društva u kojem živimo i da, na žalost, puno ljudi ide u neku zajednicu misleći da će biti moćniji, bogatiji i u utjecajniji.

Bojan Šober nije izravno spominjao Gabrića, ali sam tijekom telefonskog razgovora s njim stekao dojam da ne odobrava način njegova rada koji je po njegovom shvaćanju malo previše hvalisav. Šober je bio u kumskim vezama s Marjanom Hanžekovićem pa je s dozom sjete govorio kako je veliki meštar držao stvari pod kontrolom dok je bio živ. Tako je posredno priznao da vlada brutalna borba za vlast među hrvatskim masonskim ložama.

Pokušao sam dobiti komentar i dr. Borisa Vucelića, zamjenika velikog meštra Slobodana Kuvalje iz „Hanekovićeve lože”, ali on uopće nije želio komentirati situaciju na masonskoj sceni. Međutim, zato je stanje spremno komentirao jedan istaknuti član te lože koji je želio ostati anoniman.

On je također ustvrdio da Gabrićeva loža nije regularna. Naglasio je da masoni nemaju svoj katekizam, ali imaju pravila po kojima se moraju ponašati i djelovati. I on je u više navrata ponavljao da je jedino „Hanžekovićeva loža” priznata.

Sveučilišni profesor i katolički svećenik dr. Juraj Kolarić dobar je poznavatelj masonstva o kojemu je pisao i u svojoj knjizi “Ekumenska triologija”. Za razliku od masonskih sugovornika koji niječu „političke i društvene ambicije”, Kolarić ističe u knjizi da su masoni tajno udruženje s političkom i kulturnom svrhom.

-Vjerski indiferentizam, međusobno pomaganje članova lože, tajnovitost sastanaka obavijena starim simbolima i običajima zidara, gajenje čovječnosti i bratstva, vrlo su rano masonima otvorili vrata europskog kontinenta, ističe Kolarić koji smatra da ne postoji međunarodno povezivanje slobodnih zidara unatoč postojanju nekih međunarodnih udruženja.

– Svaka je loža neovisna, pa je krivo uvjerenje običnih ljudi da postoji neki dobro organizirani i jedinstveni međunarodni pokret, smatra Kolarić dodajući da je teško procijeniti koliko danas ima masona u svijetu. Procjene su različite, ali se prilično vjerodostojnom uzima brojka od 6 do 8 milijuna. Kolarić tvrdi da su katoličanstvo i slobodno zidarstvo nespojivi, i to prije svega zbog masonskih filozofskih i deističkih pogleda na svijet. Smatra da je masonstvo danas izgubilo svoj nekadašnji utjecaj u svijetu, pa onda i u Hrvatskoj.

Razgovarao sam i sa sociologom koje je istaknuo da u suvremenom hrvatskom društvu ima tisuće udruga čiji članovi svoja poznanstva mogu koristiti za specifične političke i ekonomske interese. Dodaje da je teško nagađati jesu li slobodni zidari nešto umreženiji, moćniji i suptilniji od ostalih javnih i tajnih udruženja. Smatra da su suvremena društva toliko kompleksna i složena pa je nemoguće da ih neka mala grupa može potpuno kontrolirati.

– Da neka skupina može upravljati značajnim procesima i da u tome može biti krajnje uspješna, mislim da je to iluzorno. Tako se podcjenjuje funkcioniranje društva koje je puno složenije.

Masonska organizacija ima veću penetraciju

E sada, da takve skupine imaju utjecaja u nekim segmentima društva, to je vjerojatno točno, kaže sociolog koji se nije želio upuštati u analize konkretnih slučajeva i možebitne podijeljene lojalnosti između članstva u loži i neke društvene funkcije u „realnom” životu. Međutim, nije potpuno otklonio mogućnost da se u nekim slučajevima može nekome pogodovati ili pogurati neki projekt koji je bitan za krug ljudi blizak pojedinim ložama.

– Suludo bi bilo tvrditi da ne postoje situacije u kojima neka privatna ili slična poznanstva između suca i odvjetnika ne utječu na ponašanje suca.Takvih mreža ima koliko hoćete, može biti riječ i o dvojici sudaca iz istog zavičaja. Masonska organizacija ima veću penetraciju. O tome bi vrijedilo raspravljati, ističe sociolog.

Što se tiče tajnovitosti, naš sugovornik kaže da je načelno uvijek za to da se deklariraju potencijalni sukobi interesa. Nije pritom nužno da netko javno govori o pripadnosti loži ako je, primjerice, privatni poduzetnik. Međutim, političari, suci i drugi dužnosnici bi o tome trebali javno govoriti.

– Kao što morate deklarirati ako imate suvlasništvo u nekom poduzeću, mislim da bi i članstvo u nekim društvima bilo poželjno deklarirati. Ministri bi trebali reći da su članovi te i te udruge ili nekog tajnog društva, zaključuje naš sugovornik, a posljednja događanja unutar masonskog miljea samo potvrđuju njegovu tezu.

Slobodni zidari nisu svemoćni, ali se bez pretjerivanja može reći da su prilično moćni i da dobar dio njihove moći izvire iz njihove tajnovitosti. Dobro je što se ovih dana javno govori o njihovom djelovanju. No, to još uvijek nije dovoljno da bi se na osnovu činjenica moglo objektivno suditi o njihovu radu, moći i društvenom utjecaju. Manjak informacija uvijek je pogodno tlo za razne špekulacije, predrasude, pa u konačnici i pogrešne zaključke.

Ovo bi mogao biti početak rasprave o novom zakonu po kojemu bi suci, ministri i druge javni dužnosnici morali deklarirati svoje članstvo u tajnim i polutajnim organizacijama. Lojalnost treba gajiti prema državi i zakonima zemlje, a ne tajnim „bratskim” organizacijama koje se, kako vidimo, vrlo lako pretvore u bezočnu gramzivost za čast, vlast i novac.