Prihvatio sam se ambicioznog poduhvata da napravim popis prezimena obitelji koje su stalno, ne povremeno, živjele u gradu Kotoru (unutar zidina) u periodu od 1930. do 1979. godina, znači u periodu od nekih 150 godina, ali obitelji čiji su članovi živjeli u gradu kroz minimum dvije generacije. Usporedno, radio sam i popis obitelji koje danas žive u gradu, a živjele su tu i prije zemljotresa, prema istom kriteriju, minimum kroz dvije generacije. Zašto kroz dvije generacije? Zato što je prva generacija, bez obzira na to odakle je dolazila bila ta koja je, postepeno, socijalno i kulturno bila asimilirana u grad, dok je druga već postajala nosilac i prenosilac kotorske kulturne baštine.

Rezultat ova dva popisa je porazan.

Razlozi nestanka građana iz grada su višestruki: iseljavanje, negativan prirodni priraštaj i kao najpogubnije za grad, dvije bezumne odluke, prva, da se iz grada nakon zemljotresa isele svi građani u privremena naselja oko grada o druga, da se raseljeni građani ne vrate u grad nakon sanacije, tako da su Kotorani uglavnom ostali van grada, a grad naselile pridošlice sa niskim urbaninističkim aspiracijama koji su jedva ćekali da se isele iz njega što se i dogodilo.

Iz grada je nestalo 88% obitelji koje su živjele u njemu prije zemljotresa 1979 godine, od čega 90% katoličkih i 81% pravoslavnih.

U brojkama, u gradu je do 1979. godine, kroz dvije generacije, živjelo oko 2.500 gradjana, dok ih danas živi oko 80, znači, u gradu je preostalo oko 3% starosjedilaca.

Problem je u tome što je veliki broj i katoličkih I pravoslavnih obitelji ostalih u gradu sačinjen od 1 do 2 člana prve generacije (roditelji) koji se opiru iseljenju, dok se članovi druge generacije (djeca) postepeno iseljavaju ili su se već iselili iz grada.Kako se u prvoj generaciji radi o starijoj populaciji, njihovim prirodnim nestankom praktično ce iz grada nestati i gradjani Kotora koji su bili nositelji tradicije i injegovog identiteta.

Dakle, već 50 godina, od 1979. do 2029. godine, nestaje i na kraju, ce nestati cijeli jedan grad odnosno njegovi građani i što je najgore, sa njima će zauvijek nestati tradicija i identitet grada koje su njegovi građani gradili preko 20 stoljećca. Sve to uz zdušnu podršku lokalnih i državnih vlasti koje apsolutno ništa nisu uradile da spriječe ovaj urbicid, prepuštajuci grad bezobzirnom iskorištavanju. protivno poveljama UNESCO koje su, iako usvojene, ostale mrtvo slovo na papiru

U prilogu, naći ćete listu prezimena kotorskih obitelji u period od 1930. do 1979. godine