Sv. Ivan od Boga
Još kao vojnik Ivan je prestao prakticirati svoju vjeru. Kad je imao 40 godina, težina grijeha obrušila se na njega. Odlučio je posvetiti ostatak svoga života služenju Gospodinu. Uputio se u Afriku gdje je namjeravao oslobađati kršćane robove i, ako je moguće, i sam postati mučenikom
Još kao vojnik Ivan je prestao prakticirati svoju vjeru. Kad je imao 40 godina, težina grijeha obrušila se na njega. Odlučio je posvetiti ostatak svoga života služenju Gospodinu. Uputio se u Afriku gdje je namjeravao oslobađati kršćane robove i, ako je moguće, i sam postati mučenikom.
Nakon što mu je rečeno da njegova želja za mučeništvom nema nekog dubljeg duhovnog utemeljenja, Ivan se vratio u Španjolsku i radio u jednoj trgovini religioznih predmeta. Nije ni dalje bio zadovoljan sa svojim životom. Potaknut homilijom blaženog Ivana Avilskog, on se jednog dana javno bičevao, moleći oproštenje za svoje prošle grijehe.
Proglasivši ga mentalno bolesnim, stavili su ga u bolnicu, gdje ga je posjetio blaženi Ivan koji ga je uspio uvjeriti da potrebu za pokorom usmjeri u drugom pravcu: da se posveti više potrebama drugih ljudi nego osobnom trpljenju. Ivan se smirio i uskoro napustio bolnicu te počeo raditi među siromašnima.
Ustanovio je kuću u kojoj se brinuo za bolesne siromahe, na početku osobno proseći za njihove potrebe. Ubrzo se našlo mnogo ljudi koji su bili oduševljeni veličinom Ivanova djela i počeli su ga podupirati materijalnim dobrima. Među njima je bio i nadbiskup Tarife.
U pozadini Ivanovih vanjskih znakova potpune brige i ljubavi za bolesne siromahe bio je duboki osobni život molitve koji se očitovao i u duhu poniznosti. Ove kvalitete privukle su pomagače i sljedbenike, koji su dvadeset godina nakon Ivanove smrti formirali Braću bolničare, sada već svjetsku redovničku zajednicu.
Ivan se razbolio nakon deset godina služenja, no pokušavao je prikriti svoju bolest. Organizirao je administrativni dio rada u bolnici i odredio vođu pomagača. Umro je brižno pažen od strane svoje duhovne prijateljice i štovateljice gospođe Anne Ossorio.
Komentar: Impresivna je velika poniznost Ivana od Boga koja je dovela do potpune predanosti drugima. Bog ga je blagoslovio darovima razboritosti, strpljenja, odvažnosti, entuzijazma i sposobnošću da utječe na druge i inspirira ih. Uvidio je da se u svojoj mladosti okrenuo od Boga, i pokrenut milošću, odlučio je služiti drugima otvoren Božjoj ljubavi.
Priča: Nadbiskup je pozvao Ivana od Boga jer je čuo da ovaj drži u bolnici skitnice i nemoralne žene. U poniznosti je Ivan pao na koljena i rekao: “Sin Čovječji je došao zbog grešnika, i mi smo obavezni tražiti njihovo obraćenje. Ja sam ne ispunjavam ovo, ali ispovijedam ovdje da nema u bolnici nijedne loše osobe osim mene samoga, koji sam nedostojan da jedem kruh siromaha.” Nadbiskup je morao vjerovati u Ivanovu iskrenost i poniznost, zato ga je otpustio s još većim poštovanjem prema njemu.