Slaven Letica: Pandemija kineske gripe (COVID-19)

Pandemija kineske gripe (COVID-19) svakoj je, pa i hrvatskoj, vlasti umilna majka, a oporbi opaka maćeha

Rezultati posljednje ankete „Crodemoskop“ (telefonsko anketiranje provedeno je od 31. ožujka do 3. travnja 2020.) o popularnosti ili građanskoj potpori političarima i političkim strankama koju za RTL provodi agencija Promocija plus, dalo je, po mom mišljenju, sasvim očekivane rezultate za vrijeme velikih prirodnih katastrofa i društvenih pošasti: ratova, terorističkih prijetnji, epidemija, pandemija, požara, poplava, potresa i sl.
U takvim pogibeljnim situacijama događa se masovni psihološki fenomen, učinak ili sindrom „ujedinjenja (zbijanje, skupljanje) oko zastave“ (round the flag effect -syndrome) kojeg je davne 1970. u znanstvenom članku „Predsjednička popularnost od Trumana do Johnsona“ (Presidential Popularity from Truman to Johnson) osmislio i empirijski dokazao američki politolog i ekspert za povijest plesa John Mueller. Tri godine kasnije (1973.) članak je pretvorio u knjigu „Rat, predsjednici i javnom mišljenje“ (War, Presidents and Public Opinion ).
Uspoređujući stope odobravanja politika američkih predsjednika – koje je kao anketni instrument osmislio George Gallup u kasnim 1930-tim (obično se kao prva anketna godina navodi 1937.) – John Mueller je dokazao kako u situacijama velikih međunarodnih kriza i ratova u kojima Amerika ima aktivnu ulogu dolazi do spontanog, najčešće privremenog i prolaznog, porasta potpore-popularnosti američkih predsjednika.

Fenomen-učinak-sindrom „ujedinjenja (zbijanja, skupljanja) oko zastave“ dogodio se, dakako, i u našoj zemlji u posljednjem desetljeću XX. stoljeća kad smo bili izloženi velikosrpskoj i sve-srpskoj agresiji i okupaciji. Tadašnje spontano „ujedinjenje (zbijanje, skupljanje) oko zastave“ donijelo je veliku potporu dr. Franji Tuđmanu i HDZ-u, a u doba kratkotrajne vladavine višestranačke „Vlade demokratskog jedinstva“ njenom predsjedniku dr. Franji Gregoriću i njegovim ključnim ministrima.

Pojava „smrtonosnog (wuhanskog) virusa“ i „smrtonosne (kineske) pandemije“ potvrdila je teoriju o „ujedinjenju oko zastave“.

U tom kontekstu treba promatrati rezultate ankete Crodemoskop koji, primjerice, pokazuju da je trenutno najpopularniji političar u Hrvatskoj ministar zdravstva i jedan od četvoro vodećih članova Stožera civilne zaštite dr. Vili Beroš. Njegova je popularnost u mjesec dana porasla od 2.0% (početak ožujka) na 29.2% (početak travnja); postoci se odnose na udio anketiranih građana koji ga smatraju „najpozitvnijim političarem“.
Pandemija i upravljanjem njome doveli su i do porasta popularnosti Andreja Plenkovića (od 16.9 na 20.9%), kao i do rasta popularnosti HDZ-a i pada popularnosti SDP-a: potpora HDZ-u u mjesec dana porasla je s 26,7 porastao na 28,4%, dok je SDP-u pala od 29,3 na 27.0%. Zoran Milanović koji se mudro odlučio na – nazovimo je tako – „blago-kritičnu“ potporu vladinoj politici upravljanja krizom (iz njegovih rijetkih javnih izjava vidljivo je da sustavno prati europske i izvan-europske politike upravljanja krizom te da je blizak načelnom stavu kako pod svaku cijenu treba zaštititi životno ugrožene skupine stanovništva, ali i omogućiti postupno „prokužavanje“ stanovništva s malim zdravstvenim rizicima) izgubio je dio popularnosti (potpora mu je smanjena od 19.4 na 17.5%), ali očito zna da se radi o prolaznom učinku krize.

Hrvatski političari nisu iznimka od univerzalnog pravila „ujedinjenja (zbijanja, skupljanja) oko zastave“ koje vrijedi za sve demokratske, pa i nedemokratske zemlje.

Dovoljno je spomenut činjenicu da je popularnost talijanskog premijera Giuseppea Contea u dva mjeseca porasla od 51 na 71% – bez obzira na okolnost da je njegov narod platio zasad najveći „danak u krvi“ širenju pandemije – da se shvati kako je korona virus „saveznik“ vladajućim političarima.
Popularnost Angele Merkel u mjesec je dana porasla od 68 na 79%, dakle za 11 postotnih poena; Emmanuela Macrona u dva mjeseca porasla je za 15 postotnih poena; Borisa Johnsona u dva je mjeseca porasla za 5 postotnih poena; stopa odobravanja politike Donalda Trumpa popela se na 49% i najviša je u njegovom dosadašnjem mandatu.

I dok korona virus dovodi do porasta popularnosti vladajućih političara i stranaka, on u očaj baca oporbene političare, čija klasična oporbena retorika djeluje vanvremenski, pa i gubitnički.
Strah od smrti koji stoji u ishodištu korona-panike privremeno je suspendirao sve velike teme oko kojih se koliko do jučer vodila žestoka bitka pozicije i opozicije: korupcija, zarobljavanje države, iseljavanje, najezda migranata, Istambulska konvencija, parade ponosa, Marakeški sporazum, reforma obrazovanja, reforma državne uprave, regionalne i lokalne samouprave, ovrhe, siromaštvo itd. 

Dok god traje „ujedinjenja (zbijanje, skupljanje) oko zastave“ prostor za tradicionalni OPORBENI GOVOR toliko je sužen, da je oporbenim političarima mudrije šutjeti, nego govoriti.

Dakako, i takva, krizna vremena, mogu biti dobra prilika, ali samo za KRETAIVNI OPORBENI UM.