Tanja Kuštović: Samostan sv. Franje na Ksaveru obilježio Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva, 22. veljače
Glagoljaško blago na Ksaveru
Na Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva, 22. veljače održana je u Zagrebu, u Samostanu sv. Franje Ksaverskoga, izložba knjiga Ksaverska glagoljska baština. Riječ je o knjigama koje su napisali i otisnuli hrvatski glagoljaši u ranom i nešto kasnijem razdoblju hrvatskoga tiskarstva. Tom je prigodom autorica ovog teksta održala predavanje o velikom broju dokumenata koji se u samostanu čuvaju.
Osim knjiga pisanih na glagoljici, samostan čuva najstariji latinički zapis hrvatskoga jezika Red i zakon sestara dominikanki iz 1345. Tekst se sastoji se od 62 retka obrednih pravila.
Od glagoljskih dokumenata najstariji je Ivančićev zbornik, 14/15. stoljeće. Napisan je na pergameni, na 181 listu, formata 9 x 13 cm, što, slikovito rečeno, odgovara jednom od fotografskih standarda. Knjiga je služila za poduku glagoljaškoga svećeničkog podmlatka.
Jedini sačuvani primjerak knjižice Spovid općena iz 1496, jedine hrvatske neliturgijske inkunabule, uz druge glagoljičke raritete čuva se u Samostanu sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu, a ovih se dana može i razgledati
Klimantovićev zbornik pisan je između 1501. i 1512, a sastavio ga je fra Šimun Klimantović, rodom iz Malog Lukorana na otoku Ugljanu. Klimantović je vodio računa o potrebama braće franjevaca i u zbornik uvrštavao ono što je moglo njima poslužiti u obavljanju svećeničke službe.
Od tiskanih tekstova Samostan sv. Franje Ksaverskog čuva velik broj primjeraka, od čega su dvije inkunabule. Najpoznatija i najvažnija je prva knjiga koju su Hrvati otisnuli: Misal po zakonu rimskoga dvora, 22. veljače 1483. Bio je to prvi misal otisnut u Europi koji nije otisnut na latinskom jeziku i nije otisnut latinicom. Toga se dana u Katoličkoj crkvi slavi katedra sv. Petra, a sveti Petar je, kao što je poznato, bio prvi papa i prvi učitelj vjere. Tim datumom Hrvati su željeli pokazati da poštuju rimsku crkvu i da je knjiga koju su otisnuli pravovjerna, bez obzira na to što nije otisnuta latinicom na latinskom jeziku.
Od sačuvanih inkunabula ovdje je svoje mjesto boravka pronašla knjižica Spovid općena. Otisnuta je u Senju 25. travnja 1496. u glagoljaškoj tiskari kojom je rukovodio Blaž Baromić. Knjižica je trostruko jedinstvena: jedina je hrvatska neliturgijska inkunabula, jedina pisana čakavskim jezikom, prva u kojoj je neki naš tiskar upotrijebio tipografski znak. I jedini sačuvani primjerak nalazi se upravo ovdje. Recimo da je knjiga bila uvezena zajedno s već spomenutim Ivančićevim zbornikom, a od njega je odvojena, kažu samostanski zapisi, 1991.
U Senju su otisnute još dvije knjige koje se čuvaju u samostanu. To su Naručnik plebanušev (1507) i Senjski korizmenjak (1508). Ovdje se čuva i u Veneciji otisnut Misal Pavla Modrušanina (1528). Jedan je to od najljepših hrvatskih glagoljičnih misala. Modrušanin je u tiskani kalendar dodao stihove o godišnjim dobima i tako ostvario svoj jedini pjesnički pokušaj. Zanimljivo je da se upravo uz 22. veljače nalazi zapis kojim se najavljuje početak proljeća.
Od kasnijih glagoljskih izdanja u samostanu se čuvaju knjige otisnute u Rimu pod pokroviteljstvom Kongregacije za širenje vjere. To su: Levakovićev, Paštrićev, Karamanov misal i brevijar. Parčićev misal također je pronašao svoje mjesto iza zidova samostana, i to u sva tri izdanja (1893, 1896, 1905). I na kraju, ovdje se čuva i Vajsov misal (1927), otisnut većim dijelom na latinici, a manjim dijelom glagoljicom.
Dodajmo da je inicijator izložbe u ime Provincije franjevaca trećoredaca bio đakon fra Mirko Mišković, koji je održao uvodnu riječ. Čitav je događaj uveličao Mješoviti zbor Društva prijatelja glagoljice Bašćina izvođenjem molitava Otčenaš i Gospodi pomilui na hrvatsko-crkvenoslavenskom jeziku.
Izvor: Vijenac, 679 – 12. ožujka 2020.