Mladen Klemenčić: Majka Božja i kraljevski sveci

 Zadnji dan svibnja u Zagrebu se obilježava kao dan grada, a ujedno je to dan nebeske zaštitnice. Uvažavajući višestoljetnu odanost Zagrepčana, nadbiskup Kuharić je 2001, o 260. obljetnici pronalaska u požaru čudesno sačuvane slike, proglasio Majku Božju od Kamenitih vrata zaštitnicom grada. I zagrebačka prvostolnica posvećena je Majci Božjoj. Učinio je to u prvoj polovici 19. stoljeća biskup Aleksandar Alagović, posvetivši glavni oltar Uznesenju Marijinu, koja je na taj način postala katedralni naslovnik. No kada je riječ o nebeskim zaštitnicima grada Zagreba, ne stoje stvari ipak tako jednostavno. Zagreb nije nalik na neke druge hrvatske gradove, u kojima je povezanost s nebeskim zaštitnikom općepoznata činjenica, vidljiva doslovce na svakom koraku. Zagreb, uostalom, nije tijekom prošlosti bio jedan i jedinstven grad pa su se i njegova dva konstitutivna naselja u pogledu nebeske zaštite obraćala na različite adrese. Istina je da ih štovanje Majke Božje povezuje, jer su i biskupski Kaptol i purgerski Gradec, svaki na svoj način, iskazivali vjernost Bogorodici i od nje tražili zaštitu, no bilo je i drugih svetaca kojima su se obraćali. Zagrebačka prvostolnica uz Majku Božju ima još najmanje dva sunaslovnika, odnosno sveca kojima je, osobito u dalekoj prošlosti, bila posvećena. Zagrebačku biskupiju osnovao je 1094. ugarski kralj Ladislav, a za njezina zaštitnika, ujedno naslovnika katedrale, proglasio je svoga prethodnika, kralja Stjepana, koji je za života uveo Mađare u kršćanstvo, a potom i sam bio proglašen svetim u Stolnome Biogradu. Kako je nakon smrti i kralj Ladislav bio proglašen svetim, u 13. stoljeću zagrebačka je katedrala dobila i Ladislavov oltar, u koji su položene i svečeve relikvije, među kojima je najpoznatija Ladislavov plašt. Lelja Dobronić, povjesničarka grada Zagreba, ističe da dvojici kraljevskih svetaca treba pribrojiti i trećega, Ladislavova sina Emerika, poznata po pobožnome životu. I on je 1689. dobio oltar u zagrebačkoj katedrali, a tri su kraljevska sveca na više oltara prikazivani i po drugim crkvama Zagrebačke biskupije. Ipak, ugled Majke Božje s vremenom je postupno potiskivao štovanje kraljevskih svetaca pa se, između ostaloga, već u 16. stoljeću sveti Stjepan više nije slavio 16. kolovoza, kada je njegov spomen-dan, nego 15. kolovoza, na blagdan Velike Gospe, što znakovito upućuje na promjenu naklonosti Zagrepčana u pogledu nebeske zaštite.

Zagrepčani časte i slave Majku Božju od Kamenitih vrata / Snimila Jelena Gazivoda

Na drugom brijegu, u slobodnom kraljevskom gradu, najveći je ugled imao sveti Marko Evanđelist. Kralj Bela IV, poznat ponajprije po Zlatnoj buli, dao je dopuštenje za održavanje sajma na Gradecu o blagdanu svetoga Marka (25. travnja). Usto, crkva svetog Marka bila je od 1261. gradska župna crkva pa, iako nema drugih dokaza o posebnoj omiljenosti toga sveca među građanima, već i navedeno je dovoljno da se on može smatrati važnijim od svih ostalih. Ako se tomu doda još i dokazana nazočnost talijanske zajednice na Gradecu, o čemu govori i naziv Mletačka ulica, dobili smo još jedan mogući argument u korist svetoga Marka. Drugi gradečki svetac posve je neočekivani izbor – riječ je o svetome Blažu. Kada je o tom svecu riječ, Zagreb ne može ni izdaleka konkurirati Dubrovniku, gdje je povezanost grada i sveca jedinstvena, no činjenica jest da je baš taj svetac, za života biskup u maloazijskoj Sebasti, jedan od nebeskih čuvara Gradeca. Naime, izbor gradskih dužnosnika još od početka 17. stoljeća održavao se na spomen-dan tog sveca (3. veljače). Nadalje, u Muzeju grada čuva se slika iz sredine 17. stoljeća koja je nekoć krasila gradsku vijećnicu, a na kojoj je sveti Blaž prikazan na amblematski način za sveca protektora – s maketom grada u ruci. A da svetac u ruci drži Gradec, nema nikakve dvojbe jer je grad prikazan kao utvrda s trima tornjevima, baš kao i na gradskome grbu. Naposljetku, nije slučajno da je donjogradska župa, osnovana 1915. izdvajanjem iz župe svetoga Marka, kao peta po redu nastajanja gradska župa, nazvana baš po tom svecu. No, da ne bilo zabune, bez obzira na ugled i duhovnu nazočnost i svetoga Marka i svetoga Blaža, Majka Božja je i na drugom zagrebačkom brdu ipak bila prvi izbor. Već i prije požara u kojem je njezina slika čudesno ostala netaknutom njezin je kip u procesiji nošen po gradu uz pjevanje, štovale su je pojedine gradske bratovštine, a i prvi javni spomenik podignut 1740. na središnjem gradečkom trgu bio je kip Blažene Djevice Marije. Čudesni, pak, događaj od 31. svibnja 1731, u kojem je slika Majke Božje ostala netaknuta u požaru, bio je stoga samo potvrda već postojećega marijanskog kulta u Zagrebu i snažan argument konačnog priklanjanja građana po pitanju nebeske zaštite. O 200. obljetnici čašćenja Majke Božje Kamenite u Zagrebu, tada više ne razjedinjenu gradu, priređena je 1931. velika i pomno pripremana svečanost. Tom prigodom na glavu Majke Božje, trajno smještene u Kamenitim vratima, kao i na glavu Djeteta kojeg pridržava, stavljene su zlatne krune ukrašene dragim kamenjem, izrađene po nacrtu Joze Kljakovića. Pred tom slikom upućuju Zagrepčani svoje molbe, tražeći svetičin zagovor i blagoslov, zastaju u prolazu i pale svijeće. U ovoj, pomalo apokaliptičnoj godini dobro je prisjetiti se da Zagreb osim zaštitnice ima i nekoliko svetaca zaštitnika. S tako moćnom i višestrukom nebeskom potporom preživjet će naš grad nevolje što su ga snašle. Treba reći još i to da sam štiklec zagrebačkim nebeskim zaštitnicima sastavio na temelju teksta što ga je o toj temi svojedobno u Hrvatskoj reviji nadahnuto napisala nimalo slučajno već spomenuta Lelja Dobronić, rođena u Zagrebu prije točno stotinu godina.