Branimir Stanić (Glas Koncila): Nada za hrvatske Bokelje

 

Iza vijesti da su kao 19. nematerijalno dobro na UNESCO-ov popis nematerijalne baštine u utorak 29. studenoga napokon dodani i glasovito muško kolo sv. Tripuna i Svečanosti sv. Tripuna kao baština bokeljskih Hrvata u Hrvatskoj, krije se ne samo višegodišnja drama nego i upozorenje što se može dogoditi ako hrvatska država na vjetrometinu nedobronamjernih politika i kultura stavi identitet Hrvata koji su na određenim područjima autohtoni stanovnici, kako je to slučaj s Hrvatima u Boki kotorskoj u Crnoj Gori

S obzirom na to da je riječ o dobru koje nije samo kulturno nego je i usko povezano s katoličkim vjernicima Boke kotorske, uvrštavanje na UNESCO-ov popis zaslužuje osvrt ne samo iz kulturne nego i iz vjerničke perspektive.

Autor: Dražen Zetić

Naime, uzalud su Hrvati u Boki kotorskoj i hrvatski Bokelji u Hrvatskoj godinama upozoravali da se njihov kulturni i vjerski identitet treba zaštititi autoritetom hrvatske države i Katoličke Crkve, jer posezanja za baštinom dolazila su ponajviše iz redova tamošnje politike i iz Srpske pravoslavne Crkve.

Uzalud, jer dogodilo se da je Bokeljska mornarica kao izvorno hrvatsko dobro zauzimanjem više struja iz Crne Gore kojima je smetao pridjev »hrvatsko« i uz mršavo protivljenje iz Hrvatske (kako bi se zadržao »mir u regionalnoj kući«) postala »crnogorsko kulturno dobro« time što je zauzimanjem crnogorskih vlasti kao takva 2021. upisana na UNESCO-ov popis nematerijalne baštine.

Foto: Dražen Zetić

No ponajviše zahvaljujući velikim naporima potomaka hrvatskih Bokelja u nekoliko hrvatskih gradova, od Zagreba preko Rijeke i Pule do Splita i Dubrovnika, sada se na prijedlog hrvatskih bokeljskih bratovština i Ministarstva kulture RH napokon uspjelo Svečanosti sv. Tripuna i kolo sv. Tripuna imenovati kao tradiciju bokeljskih Hrvata, ali u Republici Hrvatskoj – jer crnogorska je politika odradila prisvajanje Bokeljske mornarice za svoje područje (oglušivši se na hrvatski prijedlog da ona bude zajedničko dobro dviju zemalja).

Autor: Dražen Zetić

Sada se barem simbolično odgovorilo na pokušaje neprestanoga prisvajanja hrvatskoga kulturnoga nasljeđa u Crnoj Gori. Predugo se, naime, iz Hrvatske mirno gledalo na niz kulturnih ugroza, a prema mišljenju istaknutih kulturnih stručnjaka, u popis otetoga ulazi neprežaljeno preuzimanje izvornoga identiteta marijanskomu svetištu Gospe od Žanjice u Boki kotorskoj koje je otuđila Srpska pravoslavna Crkva, otuđenje benediktinskoga samostana sv. Mihovila na Tivatskoj Prevlaci, nevraćanje Katoličkoj Crkvi palače barskoga nadbiskupa Vicka Zmajevića – Biskupije u Perastu, a postoje i slučajevi objavljivanja crnogorske povijesti književnosti s hrvatskim autorima…

Autor: Dražen Zetić

Možda se nakon posljednjega pozitivnoga iskoraka Ministarstva kulture, bratovština i udruga ozbiljnije uzme u obzir prijedlog kulturnjaka da se uspostavi odjel Ministarstva kulture za hrvatsku prekograničnu baštinu na hrvatskim povijesnim područjima, gdje su Hrvati starosjedilački narod, a ne dijaspora.

Autor: Dražen Zetić

Previše je sada onih koji parazitiraju na stvaranju razdora između Bokelja u Hrvatskoj i Hrvata u Boki kotorskoj i teško je predvidjeti što sve smjeraju učiniti u budućnosti. No vjernički gledano, to što je sv. Tripun sada »zaštićen« na svjetskoj razini možda je zasluga baš njegova zagovora da se očuva vjerničko i narodno jedinstvo Hrvata (potomaka) iz Boke kotorske, a da se ne naruši poštivanje drugih naroda koji su utkani u identitet Bokeljske mornarice. Ili kako to u pohvalama sv. Tripunu iz glasa dječaka – maloga admirala – odjekuje na sada napokon zaštićenim Svečanostima: »Ej, dopusti, Veliki Bože, nek se za toliki niz stoljeća, koliko je do sada minulo trenutaka, razvije svake godine proslavljeni ovaj stijeg, a uvijek u slozi, sreći i ljubavi.«

 

Glas Koncila, 1. prosinca 2022., br. 49/2022.

Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=Qo5g0Lwc3a8