Dr. sc. Nikola Čiča, predsjednik HKD-a Napredak: “Napredak bio i ostao temeljna nacionalna institucija hrvatskoga naroda”

Od dana obnove 1990-ih godina i svih onih nacionalnih želja koje su se jednim dijelom kanalizirale i kroz Napredak, pa ratnog i poratnog doba, to je društvo odigralo golemu ulogu u razvijanju svijesti i kulturnom oblikovanju, prije svega, hrvatskoga naroda, ali i ostalih naroda u BiH.

Nikola Čiča rođen je 1977. u Tuzli gdje je na Filozofskom fakultetu stekao naslov profesora povijesti i geografije. Magistrirao je 2007., a doktorirao 2017. Obranivši doktorsku tezu Izdavačka djelatnost HKD Napredak i njen utjecaj na kulturna zbivanja u BiH od 1902. do 1949., od 2011. do 2013. predavao je povijest u tuzlanskom Katoličkom školskom centru Sv. Franjo. Od prosinca 2013. obnaša dužnost ravnatelja Pedagoškog zavoda Županije Soli i član je Paneuropske unije BiH.

Dan HKD-a Napredak koji se obilježava 5. srpnja, na svetkovinu Svetih Ćirila i Metoda, bio je povod za razgovor s predsjednikom Društva koji je vođenje ove institucije hrvatskoga naroda preuzeo od dugogodišnjeg predsjednika prof. dr. Franje Topića, obnovitelja Napretka.

Dr. sc. Nikola Čiča, predsjednik HKD-a Napredak

Početkom srpnja navršava se prva godina Vašeg mandata na čelu HKD-a Napredak. Kako ocjenjujete to razdoblje koje je, evo, ove godine obilježila i pandemija koronavirusa što je, u određenoj mjeri, poremetilo i obilježavanje 30. godišnjice obnove Društva.

Teško je za godinu dana dati ocjenu rada bilo koje ustanove ili institucije, a pogotovu ovako velika Društva kakvo je Napredak. Naravno, neke stvari su urađene i smatram da bi i više bilo urađeno da nas početkom ožujka nije usporila pandemija virusa COVID-19. Unatoč tomu uspjeli smo se organizirati na drugačiji način te smo kroz virtualne izložbe, koncerte, ali i mnoge druge aktivnosti preko raznih društvenih mreža dali doprinos u ovome vremenu i nastavili raditi u kulturnom i općedruštvenom interesu. Naše mrežne i ostale društvene stranice bile su iznimno posjećene što nam pokazuje da smo na pravi način odgovorili ovom izazovu.

Jedna od temeljnih zadaća koje sam si kao predsjednik zadao je da se Napredak dodatno otvori prema javnosti kao i svim onim pojedincima koji žele i mogu na bilo koji način pomoći da Društvo još bolje radi. Mnogi novi ljudi su se uključili u rad Napretka i dali dodatni novi zamah djelovanju Društva. Rad Napretka smo uredili kroz drukčiju strukturu gdje smo zbog opsega poslova formirali sedam povjerenstava koja su zadužena za određene segmente. Povjerenstva čine članovi Središnje uprave, kao i neki vanjski suradnici i oni obavljaju veliki posao samog djelovanja HKD-a Napredak. Također smo pokrenuli neke nove kapitalne izdavačke projekte čiji rezultat će se, nadam se, uskoro vidjeti. Promijenili smo strategiju djelovanja spram podružnica gdje želimo još kvalitetniju i bolju povezanost, kako između Središnje uprave i podružnica, tako i na relaciji između samih podružnica. Do sada smo obišli 39 podružnica i vjerojatno bi taj broj bio i veći, ali zbog poznatih okolnosti taj dio smo morali u određenom trenutku malo ostaviti po strani. Upoznali smo se s problemima koje naše podružnice imaju i zajedno s njima ćemo krenuti u rješavanje niza aktualnih problema.

Ove godine smo podijelili i najveći iznos novčanih sredstava za rad naših podružnica i udruga, više od 120 000 KM, kako bismo svim našim organizacijama omogućili da lakše prebrode ovo teško vrijeme. Proširili smo i listu manifestacija iz podružnica koje su od interesa za cjelokupni HKD Napredak te ćemo kao Središnja uprava te njihove projekte financirati.

Korona nije poremetila temeljnu zadaću Društva – stipendiranje?

Ponosni smo i na to da smo podijelili više od 100 000 KM na stipendije i potpore za ovu godinu sa željom da našim mladim ljudima omogućimo da lakše završavaju fakultete i kao akademski građani budu od koristi, ne samo Napretku, nego cijeloj našoj društvenoj zajednici. Aktivno s našim podružnicama radimo na infrastrukturnim projektima: izgradnji, vraćanju ili kupnji Napretkovih domova, a prije svih u Odžaku, Kupresu, Vitezu, Travniku, i na taj način želimo poručiti da ostajemo svoji na svome i da se u BiH može graditi bolja budućnost. Početak pandemije je usporio ili onemogućio da do kraja realiziramo sve naše aktivnosti.

Posebice bih se osvrnuo na znanstveni simpozij koji se trebao održati u Sarajevu na temu Stanje i perspektive hrvatskog jezika u BiH. Ovaj simpozij je trebao okupiti veliki broj istaknutih znanstvenika iz tog područja, kako iz BiH, tako i iz zemalja regije.

Plan nam je i dalje, ako to omogući epidemiološka situacija, da se taj simpozij održi. Zatim, planirali smo simpozij koji se trebao održati u Zagrebu u povodu 30 godina obnove rada HKD-a Napredak gdje smo željeli na znanstveni način pokazati kolika je uloga Napretka u kulturnom i društvenom životu Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske. Željeli smo za tu 30. obljetnicu Napretka svim našim prijateljima darovati veliki Uskrsni koncert u katedrali u Sarajevu na kojem su trebali nastupiti Zagrebački solisti itd.

Ono što nas iznimno raduje jest da smo u ovome razdoblju razvili još bolje odnose s ostalim nacionalnim društvima, a posebice s BZK-om Preporod s kojima bismo do kraja godine trebali realizirati nekoliko zajedničkih projekata.

Obnova HKD-a Napredak važan je povijesni nadnevak, ne samo za Hrvate, nego i za Bosnu i Hercegovinu. Tijekom proteklih desetljeća mnogo je kvalitetnih ljudi obilježilo njegov rad. Jeste li zadovoljni trenutačnom kadrovskom strukturom, kako u Središnjoj upravi, tako i u podružnicama?

Govoreći o Napretku, malo je vremena i prostora da se barem ukratko navede što je sve urađeno u prethodnim razdobljima. Namjerno govorim razdobljima jer gledano kroz povijest, Društvo je imalo nekoliko svojih faza i u svakoj od tih faza i povijesnih razdoblja drugačiju ulogu. Ono što je činjenica jest da je Napredak pored Katoličke Crkve uvijek bio neodvojivi dio bića BiH i Hrvatske kroz sva ova razdoblja. Ako se samo osvrnemo na ovih 30 godina od obnove do danas, nemjerljiva je uloga Napretka u ovim novim okolnostima. Od dana obnove 1990-ih godina i svih onih nacionalnih želja koje su se jednim dijelom kanalizirale i kroz Napredak, pa ratnog i poratnog doba, to je društvo odigralo golemu ulogu u razvijanju svijesti i kulturnom oblikovanju, prije svega, hrvatskoga naroda, ali i ostalih naroda u BiH.

Naravno da smo imali i pogrešaka, isto tako smo u određenim razdobljima posustajali u nekim segmentima rada, ali ono što je bitno je da je do danas Napredak ostao temeljna nacionalna institucija hrvatskoga naroda i njegova uloga je nemjerljiva. Pokazatelj našeg rada je prisutnost Napretka u svim važnijim događanjima na kulturnom, obrazovnom i drugim područjima na cijeloj teritoriji BiH i dijelom Hrvatske, i da danas nema značajnije manifestacije u mjestu gdje postoji Napredak, a da mi nismo dijelom iste.

Što se tiče strukture ljudi u Središnjoj upravi, mislim da smo dobili ljude koji svim srcem vole Napredak što i pokazuju svojim radom i zalaganjem. Skoro na dnevnoj bazi rade naša povjerenstva, zakazuju se sastanci te se pokušavaju naći rešenja za mnoge probleme na koje nailazimo. To u svakom slučaju prelazi razinu volonterizma na čemu im najiskrenije zahvaljujem jer za ovako golemi posao kakav je vođenje Napretka treba puno dobrih i kvalitetnih ljudi.

Isto tako stručna služba se stavila na raspolaganje i meni i svim podružnicama te smo i tu, nadam se, napravili pomake kada je naša međusobna komunikacija u pitanju.

Kada govorimo o ljudima u podružnicama, svi smo svjesni činjenice da su druga vremena i okolnosti. Mnogi ljudi su se umorili, a veliki dio mladih koji su trebali nastaviti rad u Napretku je otišao, što je jedan od krupnih problema.

Velike zasluge za ono što je Napredak danas pripadaju, dakako, mons. Franji Topiću, obnovitelju Društva. Prije dvije-tri godine, međutim, aktualni je počasni predsjednik bio izložen žestokoj medijskoj kampanji. Nakon Vašeg imenovanja ta je kampanja prestala, slijedom čega ostaje dojam kako se zapravo radilo o obračunu s prof. Topićem?

Nemjerljiv je doprinos koji je prof. dr. Franjo Topić učinio na obnovi i radu Napretka u prethodnih 30-ak godina. Za taj rad i zalaganje povijest će dati svoj sud, ali već sada se može reći da prof. Topić spada u red najznačajnijih Napretkovih predsjednika. U tom razdoblju pored izvanrednih rezultata sasvim sigurno je bilo i nekih pogrešaka koje su sasvim razumljive jer tko radi, taj i griješi, a Napredak je veoma veliko i kompleksno društvo. Mislim da je bilo dovoljno napisa oko problema s određenim brojem ljudi koji su iznosili kritike na rad Društva. Takva praksa je uvijek bila u Napretku i to nije ništa novo.

Naime, ako se uzmu zapisnici Napretkovih sjednica iz razdoblja prije Drugog svjetskog rata, uvijek je bilo prijepora i različitih mišljenja. Danas je to sve očiglednije zbog puno veće prisutnosti medija u našim životima. Ono što jest žalosno je da danas svatko bez argumenata i činjenica može iznositi optužbe i za to ne snositi posljedice. Pogrešno shvaćanje slobode govora i demokracije, ali i naše površno pristupanje stvarima doveli su do toga da se svaka vrsta napisa uzima kao činjenica. Kada jednom krenu optužbe, vrlo se teško obraniti koliko god ispravni bili. Naravno da ništa i nitko ne smije ostati izvan kritike, i to je ono čemu i težimo. Tko joj se protivi, protivi se boljemu jer kritika nije radi sebe, nego radi boljitka. Prava kritika je uvijek konstruktivna. Ali postoje kritike i „kritike“. One su jedna drugoj suprotnost kao istina i laž.

Aktualna Središnja uprava Društva s počasnim predsjednikom prof. dr. Franjom Topićem

Kad smo već kod medija, smatrate li da je Napredak medijski zastupljen sukladno svome realnom značaju?

Teško je reći je li Napredak medijski dovoljno zastupljen. Naime, danas je medijski prostor vrlo širok i ima bezgranične mogućnosti. Od televizije, portala, društvenih mreža itd. nude nam se razne mogućnosti, kako za objavu, tako i za medijsko predstavljanje. Naravno, uvijek može bolje i ja osobno smatram da Napredak kao temeljna ustanova od nacionalnog značaja za Hrvate u BiH mora imati svoj medijski prostor u mjeri kojoj mi zaslužujemo svojim radom i zalaganjem. Ovim putem zahvaljujem svima koji su prepoznali kao dobro ono što mi kao Društvo u cijelosti činimo i na taj način nam omogućavaju da radimo i više i bolje.

Vi ste, gospodine Čiča, na početku svojega mandata kazali kako ćete nastojati unaprijediti rad Društva sukladno s vremenom i novim izazovima. Jedan od izazova je odlazak, osobito mladih na kojima (i) Napredak temelji svoj rad, iz Bosne i Hercegovine, ali i iz Hrvatske. Kako na to odgovoriti?

Sada ste se dotaknuli jednog od najtežih i najosjetljivijih pitanja kada je u pitanju budućnost, ne samo Napretka, nego i cijele BiH. Već sam spomenuo da je ovo puno širi društveni problem nego što se može elaborirati u jednom intervjuu. Ponavljam da smo svi pomalo krivi za ovaj trend – od medija koji stvaraju možda nekada prenegativnu sliku stanja, kao i zanemarivanja pozitivnih stvari koje nas okružuju. Sve to stvara jednu vrlo depresivnu klimu, te mladi ljudi odrasli na drugim vrijednostima i okruženi društvenim mrežama često stvaraju nerealnu sliku o boljem životu tamo negdje.

HKD Napredak zapravo nema trajne izvore financiranja. A i donacije koje su pristizale vjerojatno su ugrožene zbog situacije s pandemijom. Hoće li se to odraziti na rad Društva?

HKD Napredak kao nacionalna ustanova od značaja za Hrvate u BiH ne bi trebala nikada doći u situaciju da mora razmišljati o svojoj egzistenciji. Sve nacionalne ustanove u BiH: Napredak, Preporod, Prosvjeta i La Benevalencija morale bi biti prepoznate kao ustanove od značaja i biti tako tretirane. Naravno da je i ova pandemija umanjila prihode Napretka, ali siguran sam da se to neće odraziti na naš rad.

Povijesno gledano, Napredak je uvijek nastojao raditi na oblikovanju i jačanju identiteta hrvatskog naroda. Koliko ste trenutačno zadovoljni tim segmentom? Aktualni trenutak je, naime, iznimno zahtjevan, osobito za najmalobrojniji bh. narod.

Okosnica rada Napretka naš je Statut, naravno prilagođen novim okolnostima. Sukladno statutarnim odredbama, Napredak treba raditi na kulturnom i prosvjetnom djelovanju, gospodarskom jačanju i podizanju socijalne sigurnosti hrvatskoga naroda, promicanju, jačanju i razvijanju hrvatskoga jezika, običaja, kulture i tradicije, itd.

Naravno, u svim ovim segmentima Napredak je i do sada postizao vrlo dobre rezultate, a na meni osobno, kao i čitavoj Središnjoj upravi te članstvu Napretka je da još temeljitije krenemo u realizaciju ovih smjernica. Uz to, radit ćemo na izradi dokumenta Strategije o radu i djelovanju HKD „Napredak“ u idućem razdoblju kako bi na pravi način društvo kao Napredak moglo odgovoriti izazovima novog vremena i okolnostima. Nastojimo se povezati sa znanstvenim i kulturnim institucijama i organizacijama, kako u BiH i Hrvatskoj, tako i u svijetu. Napredak i dalje mora biti uključen u proces razvijanja dijaloga i tolerancije među narodima u BiH koristeći sve prednosti zemljopisne rasprostranjenosti svojih podružnica.

Vi ste i povjesničar. Živimo u vremenu za koje mnogi misle da je teško gotovo kao ono ratno. Mislite li da je k tomu tako ili da se, ipak, radi o pretjerivanju?

Svako vrijeme je nosilo svoje breme i na ovim prostorima je vrlo malo bilo vremena za koja se govorilo da su dobra. Međutim, dosta je i do našeg odnosa prema poteškoćama. Naravno, uvijek je lakše okriviti nekoga za svoje neuspjehe i svi mi često koristimo ovaj argument kako bismo svoje nedostatke prikrili. Ipak smatram da smo svi pomalo upali u bezidejnost i, mogu slobodno reći, odsustvo svake osobne inicijative. Svi tražimo mogućnost što bržeg i lakšeg zadovoljavanja svojih osobnih potreba bez strpljenja i to u konačnici dovodi do toga da je uvijek „negdje tamo ljepše“, mada u suštini to i ne mora biti, i u većini slučaja i nije, tako.

Svi se moramo potruditi da sebi život na ovim prostorima napravimo boljim. Isto tako svi moramo, kako bi drugima bilo bolje, imati drugačiju perspektivu. Nije dovoljno samo da nama bude dobro ako našem prvom susjedu nije dobro.

Tuzla u kojoj živite i Sarajevo gdje je sjedište HKD-a Napredak slovili su kao multietničke sredine. Danas se, međutim, čini da su i to neka prošla vremena. Ozračje stvoreno oko mise za Bleiburške žrtve u glavnom gradu BiH na drastičan je način to potvrdilo.

Vrlo teško je odgovoriti na to pitanje. Uvijek se sve mora sagledati s više strana i perspektiva. Osobno nikada nisam za donošenje naglih odluka niti mišljenja. Naravno da hrvatski narod kao najmalobrojniji osjeća određeni nemir kada se dogodi nešto što dovode do toga da se uzburkaju duhovi. Čemu neki i zlonamjerno doprinose. Svi moramo shvatiti da je BiH kompleksna država sa svim svojim prednostima i manama te se vrlo oprezno moraju davati izjave i tumačenja. Posebice je velika odgovornost na vodećim ljudima u svim sferama društvenog, vjerskog i političkog života na koji način će se postaviti spram određenih događaja. Moramo malo početi gledati očima „onog drugog“ i tek tada možemo shvatiti sve njegove bojazni i strahove. Sve dok se tako ne počnemo svi ponašati, bojim se da ćemo u svim našim gradovima, ne samo Sarajevu ili Tuzli, izgubiti tu dozu razumijevanja, prihvaćanja i nenametanja koja je svima nama potrebna da bismo bolje živjeli.

Razgovarao: Josip Vričko, Katolički tjednik