Tri zlatna pravila komunikacije

Facebook, Twitter, Instagram… Društvene mreže omogućuju objavljivanje različitih poruka od kojih čak neke mogu biti pisane nepristojnim jezikom i viralnim komentarima. Kako pametno koristiti društvene mreže i spriječiti da riječi pobijede naše misli?

foto: pixabay
0

Facebook, Twitter, Instagram… Društvene mreže omogućuju objavljivanje različitih poruka od kojih čak neke mogu biti pisane nepristojnim jezikom i viralnim komentarima. Kako pametno koristiti društvene mreže i spriječiti da riječi pobijede naše misli?

Na svaki događaj ili objavu na društvenim mrežama brzo odgovaramo postom, twitom, vrućom reakcijom. Hitno trebamo dati svoje mišljenje, izabrati stranu na kojoj ćemo biti i zauzeti svoj stav. Bilo da je riječ o obraćanju predsjednika ili predsjednice države, o poruci pape Franje, reakciji političara ili zvijezda na aktualni događaj… Svi komentiraju u stvarnom vremenu improvizirajući političkoga analitičara, teologa i slično.

Ne shvaćajući to, korisnik interneta pretvara se u lobiste određenih interesa, a pritom nema pravoga sugovornika ili pak ne zna kome se obraća dok društvene mreže množe njegove riječi i dijele ih s drugim korisnicima. Kako u takvim okolnostima prilagoditi svoje riječi i stavove? Je li uopće potrebno komentiranje na društvenim mrežama. Evo tri zlatna pravila društvenih mreža:

Neka su vam uvijek na umu pravila tri sita

Nerijetko na društvenim mrežama prebrzo reagiramo ne ostavljajući vremena za razmišljanje. Iz nekog ne tako dalekog vremena kada smo sve držali za sebe, došli smo do vremena u kojemu nema više nikakvih ograničenja: u nasilju, uvredama, prekomjernom izlaganju društvenim mrežama na kojima se gubi privatnost i pravi identitet.

Psihijatar Jean-Christophe Secnez u jednoj od svojih mnogobrojnih knjiga koja propituje status riječi u digitalnom društvu kaže: „Privučeni ovim kompluzivnim i komunikativnim vrtlogom moramo ponovno naučiti šutjeti kako bismo ponovno dobili svijest o onome što osjećamo prije nego to izgovorimo. Potrebno je vratiti težinu i ljubaznost našoj komunikaciji i dovesti se do one razine na kojoj nećemo žaliti zbog izgovorenih riječi.”

Je li nužno dobro reći sve što nam padne na pamet? Sokrat je prakticirao načelo tri sita prije nego bi nešto naglas izgovorio. Ta tri sita su sljedeća tri pitanja:

  1. Je li ono što želim reći istinito? Odnosno jesu li ti podaci provjereni ili su samo glasine?
  2. Hoće li ono što želim reći nekoga povrijediti?
  3. Je li ono što želim reći korisno i hoće li biti za opći napredak?

Ova su tri sita izvrstan filter koji bi mogao ograničiti rijeku naših riječi.

Govorite sa suosjećanjem, a ne sa strašću…

Nije toliko važno hoćemo li znati govoriti ili ne jer je daleko važniji način na koji se govornik odnosi prema svome sugovorniku. Uvijek je sugovorniku bolje pristupiti sa suosjećanjem, a ne vođeni svojim strastima. Na nama je da poboljšamo svoj način komunikacije.

Umijeće šutnje

Osobno smo odgovorni za svoje postupke i riječi. U nedostatku unutarnje tišine, često puta izreknemo nešto što možda i nismo trebali ili htjeli, a što će izazvati burne posljedice. To je znak da premalo surađujemo sa svojom savješću. Zapamtite – Znati šutjeti znači govoriti savješću…

 

Izvor: Svjetlo riječi
Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.