M. Batur: Joe Biden – Pobačaj – Pričest
Kako je postalo očito da Amerika ima novog Predsjednika opet se povlači pitanje svete Pričesti za političare koji promiču pravo na pobačaj.
Kako je postalo očito da Amerika ima novog Predsjednika opet se povlači pitanje svete Pričesti za političare koji promiču pravo na pobačaj.
Američki biskupi imaju suprotna stajališta o veoma važnom pitanju na koje je Crkva dala jasan odgovor. Jedan prosječan vjernik može se pitati kako je to moguće u instituciji koja u pitanjima vjere i morala nužno ima ujednačen stav. Radi se o jednoj te istoj Crkvi svugdje u svijetu i nemoguće je da o istom pitanju postoje dijametralno suprotni stavovi koji se međusobno isključuju a da su oba ispravna.
Biden je političar koji se izričito zalaže i promiče pravo na pobačaj. Jedna od njegovih namjera jeste kodificirati ‘Roe vs. Wade’. Radi se o presudi koja je legalizirala pobačaj u SAD-u. Njezinom kodifikacijom postala bi federalni zakon što znači da Vrhovni sud ne bi mogao preokrenuti odluku s kojom se pobačaj legalizira. U toj strepnji žive američki demokrati jer Vrhovni sud nedavnim imenovanjem Amy Coney Barrett broji ozbiljne pro life kandidate. Zašto je ovo gibanje u Americi važno? Jer pitanje života na svjetskoj razini itekako utječe na mentalni sklop ljudi i događanja oko života nerođenih. Trump je omražen ne zbog svoje frizure nego upravo zbog stava da je ljudski život svet u svim fazama. Totalna suprotnost Bidenu.
Biden katolik? Biden jeste katolik jer zalaganje za pobačaj nije kažnjivo unaprijed izrečenom kaznom izopćenja iz Crkve. Međutim, da bi jedan vjernik smio pristupiti svetoj Pričesti mora živjeti u stanju milosti u koje se dolazi kajanjem za grijehe. Budući da je zalaganje i promicanje prava na pobačaj po sebi intrinzično zlo Biden živi u stanju teškoga grijeha. Intrinzično zlo znači da je nešto uvijek i u svim okolnostima teški grijeh i da kao takvo apsolutno nikada ne može biti prihvatljivo. Nije svaki grijeh kažnjiv izopćenjem iz Crkve ali svaki grijeh priječi nam susret sa Kristom i teški je grijeh blagovati Njegovo Tijelo ako se ne kajemo za grijehe ili neke stvari uopće ne smatramo grijehom. Pobačaj i eutanazija su pitanja takve moralne težine da apsolutno nikakve rasprave ne može biti obzirom na stav jednog vjernika prema tome. U toj mjeri Crkva je postigla jasnoću kada naučava o pobačaju da je to pitanje više i suvišno spominjati. Možemo jedino odlučiti biti protiv i time jasno ispod crte Evanđelja.
Da za američke biskupe stvar bude bolja oni su se ovim pitanjem već bavili kada je 2004. godine kardinal Joseph Ratzinger (uskoro papa Benedikt) kao prefekt Kongregacije za nauk vjere jasno odgovorio da se Pričest ima uskratiti političarima koji se zalažu i promiču pravo na pobačaj. Pismo je poslao dvojici biskupa, Predsjedniku biskupske konferencije i Theodoreu McCarricku. Kako je McCarrick u to vrijeme bio veoma utjecajna figura upravo je on pripremio sažetak pisma i pred američkim biskupima prenio stvari tako da prema Ratzingeru ispada da ovo pitanje treba riješiti svaki pojedini biskup. McCarrick je tvrdio da se ne radi o uskrati Pričesti (što je Ratzinger naveo) nego da treba vidjeti da li je to pastoralno mudro i razborito. (Kao….neka svatko napravi kako misli da treba, nemojmo se svađati i stvarati sukobe, radije pričestite takve političare). Međutim, dogodilo se da je pismo došlo do javnosti a mi godinama kasnije saznali da je McCarrick bio zlostavljač i okorjeli sodomit pa ga je Papa Franjo otpustio iz kleričkog staleža.
Biden je inače vjenčao dva ‘gay zaručnika’ pa sve skupa sa pobačajem i lgtb propagandom sa McCarrickom tvori jasnu logičnu skupinu koja se okupila oko protunaravnih viđenja čovjeka. Jasno nam je kakav kontekst promiče kulturu smrti i sve oblike seksualnog razvrata. Ne želimo takvu Crkvu jer Krist od nas želi čistoću i život! Dužni smo slijediti prirodni moralni zakon kojeg je Bog upisao u narav svakog čovjeka. Crkva koja bi širila ono što je u očitoj kontradikciji sa Evanđeljem postala bi štetna za ljude jer bi nas vodila u propast. Ne može otrov biti dobar za organizam. Pitanje uskrate Pričesti nije samo kazna za Bidena nego poštivanje dostojanstva samoga Boga. Gdje je onda kraj ako nam ovo nije jasno? Zar onda u istoj logici stvari ne bismo mogli promicati bilo koji drugi grijeh? I što je to onda Pričest na kraju? Jel to samo pitanje emocija, prihvaćanja i podrške? Ako je to tako treba mijenjati kompletnu sliku Crkve. Ovo postaje problem dogmatike, ekleziologije, prava, morala, liturgike, pastorala, Svetoga pisma…
Jednostavno, pojam Kristove Crkve treba biti u potpunosti promijenjen pa će onda Biden i ostali moći na sakramente.