Medij: ova multikulturalna zemlja više nije Francuska

Francuska Giscard d’Estainga je nestala, dvije generacije bile su dovoljne da eliminiraju stoljeća kohezije između Francuza. Trebalo je četrdeset godina da počnu zamjenjivati ​​jedan narod drugim, jednu religiju drugom, piše ugledni francuski medij Le Figaro kroz pero svog kolumnista Ivana Rioufola.

Sve do 1980.-ih, “novi Francuzi” koji su stigli iz drugih zemalja brzo su počeli dijeliti zajedničku obiteljsku atmosferu i živjeli su u skladu s ostalima, prisjeća se Rioufol. U subotu je Emmanuel Macron sa zadovoljstvom govorio o promjenama. Obraćajući se mladima imigrantskog porijekla, izjavio je: “Kad vaša obitelj govori arapski, ovo je šansa za Francusku.” U međuvremenu je ova nova Francuska za mnoge postala neugodna za život, piše autor.

“Nasilja je posvuda – poput probe unutarnjeg rata kojega priželjkuju pristaše političkog islama”, žali se novinar.

“Ako se vaša koža razlikuje od bijele, zaustavljaju vas puno češće … doživljavaju vas kao problematičan čimbenik, a to je nepodnošljivo”, prisjeća se Rioufol izjave Emmanuela Macrona u nedavnom intervjuu.

Još je uvijek moguće zaustaviti ovu katastrofu, napominje novinar. Međutim, Macron, prema njegovom mišljenju, neće spasiti Francusku od propadanja. Dvosmislenost predsjednikovih stavova igra na ruku razaračima jedinstvene i nedjeljive nacije. Predsjednik je rekao kako se želi boriti protiv “islamističkog separatizma” i rušenja spomenika velikim Francuzima. 

Ipak, šef države predstavio je u srijedu vladi “oprezni tekst” zakona o “jačanju republikanskih načela”, u kojem “totalitarna ideologija Kurana”, koja je podigla zastavu burki, nije izravno imenovana. 

U subotu, govoreći o mladima iz Afrike i Magreba, predsjednik je predložio sastavljanje “svojevrsnog kataloga, koji će sadržavati od 300 do 500 imena njihovih heroja”, kako bi njihovim imenima nazvao ulice i podigao im spomenike.

“Ova multikulturalna zemlja nije Francuska: u njoj se posvuda vidi rasizam pod najmanjom izlikom”, kaže Rioufol. Prema njegovu mišljenju, “Makronizam i je separatizam”.

Macron u siječnju namjerava organizirati javno vijeće u području sigurnosti, osmišljeno kako bi uspostavilo veze između Francuske i agencija za provedbu zakona. Ali policija nije problem: njihove veze s građanima nikada nisu prekinute, naglašava autor. Istodobno, šef države trebao bi razmišljati o vlastitom odnosu prema Francuzima općenito, a ne samo “dodvoravajućim” useljenicima iz imigrantskih krugova, smatra novinar.

Nasljeđe Giscarda d’Estainga “nosi poput križa” odluku iz 1976. godine da se migrantima omogući ponovno okupljanje sa svojim obiteljima, podsjeća promatrač. Međutim, kad je predsjednik dvije godine kasnije odlučio ispraviti ovu pogrešku, Državno vijeće odbilo je podložiti se predsjednikovoj volji: suci su se odlučili za imigrantsko pravo da “vode normalan obiteljski život” u Francuskoj. Nešto kasnije, doseljenik je čak dobio pravo na poligamiju. Odavde je započela “kolonizacija” francuske nacije, čiju je mogućnost osiguravalo “svećenstvo” pravosudne administracije, objašnjava Rioufol.

Građani moraju uzeti svoju sudbinu i zdravlje u svoje ruke, smatra novinar. Obnova demokracije trebala bi rezultirati kontrolom nad imigracijom. Ovaj cilj obvezuje napustiti “ekscese” kao što je politika spajanja obitelji i azila, i prisiljava na smanjenje uvjeta pristupa državljanstvu, posebno na njegovo automatsko stjecanje pravom rođenja. Uz to, potrebno je donijeti odluku o ograničavanju pomoći ilegalnim imigrantima, uvjeren je autor i navodi: više od 330 tisuća njih danas prima besplatnu medicinsku njegu, čiji se trošak procjenjuje na više od milijardu eura. Ovo „buđenje” prije svega govori nam da se odvojimo od neozbiljnih ili opasnih „elita “koje su dopustile takvo stanje stvari, napominje Rioufol. Uz to se ne može bez oživljavanja kršćanstva pred agresivnim islamom.

“Ovaj pospani i uplašeni svijet treba protresti”, poziva Rioufol.

Prema nedavnim anketama, 20% Francuza spremno je na sljedećim predsjedničkim izborima glasati za vojnika, napominje autor. Međutim, spreman za kandidaturu 2022., general Pierre de Villiers vjerojatno neće biti očekivana prijelomna točka s obzirom na njegov oprez i sklonost kompromisima, rekao je Rioufol.

“Samo čvrsta doktrina može se oduprijeti mlitavom razmišljanju koje se širi poput lokve. Njegov bi cilj trebao biti spriječiti da Francuska još dublje tone “, zaključuje komentator francuskog medija Le Figaro.