Sign in
Sign in
Recover your password.
A password will be e-mailed to you.
Trend
- Split University Choir ‘Silvije Bombardelli’
- Akademik Ivan Golub: Bog čovjeku daruje slobodu
- U Zagrebu otvorena izložba kaligrafije i iluminacija: BESIDE LIPE RAZUMA DUBOKA
- Kralj Tomislav
- Hrvati nisu postojali u Boki prije II. sv. rata
- Radimlja, Batonoge kod Stoca
- Deklaracija o umjetnoj inteligenciji
- Andrea MATOŠEVIĆ: DOĆI U PULU, DOSPJETI U TAPIJU: etno-filozofska studija lokalnog fenomena
- Đuro GRLICA: Odesa 1917. iz hrvatske perspektive
- Exhibition by Dražen Zetić: “The treasury of the spirit of the southeastern adriatic”
- Lars Fr. H. SVENDSEN: O glupanima, idiotima
- Nicholas Thomas WRIGHT: Iznenađeni nadom
Ja sam dva puta u životu imao ljubav, mislim onu pravu, i oba puta sam pouzdano znao da je to zauvijek i da može prestati samo smrću, i oba puta je tome došao kraj, a ja nisam umro. Imao sam i jednog prijatelja, i ne bih mogao ni pomisliti da se nas dvojica za života možemo razići,ali ipak smo se već odavno razišli.
Svaki čovjek ima svoju dušu, i on je ne može stopiti ni sa čijom drugom. Dvije osobe se mogu posjećivati, mogu razgovarati i biti jedna drugoj bliske. Ali njihove duše su kao cvjetovi, ukorijenjene svaka na svom mjestu, i nijedna ne može preći ka drugoj, jer bi se inače morala rastati od svog korijena, a to joj nije moguće. Cvjetovi šalju svoj miris i svoje sjemenje, jer bi voljeli da se približe jedni drugima, ali cvijet ne može ništa da učini da bi neka sjemenka došla na svoje mjesto. To čini vjetar, a on dolazi i odlazi kako mu je volja.

Tekstovi Uredništva, gostujućih autora ili iz drugih medija.
Prethodno