Gdje smo 30 godina nakon Krvavog Uskrsa i pogibije Josipa Jovića

Trideseta obljetnica tzv. Krvavog Uskrsa, odnosno akcije Plitvice na Plitvicama i pogibije hrvatskoga redarstvenika Josipa Jovića, prvoga poginulog branitelja u Domovinskom ratu, obilježena je 31. ožujka. Josip Jović bio je iz skromne obitelji iz naselja Aržano sjeverno od Imotskog te aktivni sudionik u obrani Hrvatske od početka. Djelatnik Ministarstva unutarnjih poslova postao je već u kolovozu 1990. S nepune 22 godine ranjen je u spomenutoj operaciji te ubrzo umire, njegovo teško ozlijeđeno tijelo nije izdržalo put helikopterom do bolnice. Nažalost, ista sudbina zadesila je mnoge mladiće koji su odlučno stali u obranu domovine tijekom Domovinskog rata.

Josip Jović – prva žrtva Domovinskog rata

Krvavi Uskrs 1991. jedan je od ključnih događaja Domovinskog rata. Poznato je da je Hrvatska u trenutku izbijanja pobune Srba na svom teritoriju kao jedinu legalnu mogućnost obrane imala postrojbe koje su djelovale unutar MUP-a. Na taj su se način od iznimne važnosti pokazale specijalne jedinice MUP-a, koje su odigrale ključnu ulogu u navedenoj akciji.

Spomen-obilježje akcije Plitvice

Diljem Hrvatske prije akcije Plitvice događali su se razni mitinzi, u ljeto 1990. bila je poznata balvan-revolucija, stanje u Hrvatskoj uvelike je ukazivalo na veliku mogućnost eskaliranja situacije do razine rata, što se ubrzo pokazalo istinitim. Neposredno prije akcije na Plitvicama održan je „miting istine“ u organizaciji srpskih ekstremista. Njihovo zahtijevanje bilo je da NP Plitvička jezera ostane u sklopu tzv. SAO Krajine. Već idućeg dana nezakonito je smijenjeno vodstvo NP Plitvička jezera, blokirana je prometnica prema jugu, a sve spomenuto događalo se u vrijeme kada se u Nacionalnom parku nalazilo nekoliko stranih gostiju. Hrvatska strana bila je primorana intervenirati i dovesti pod kontrolu područje Plitvica te zaustaviti srpske ekstremiste u njihovu naumu kako situacija ne bi dodatno eskalirala.

Maglovit snježni Uskrs

Spomenutog 31. ožujka 1991. u noći (na sam Uskrs), odnosno u ranim jutarnjim satima, započela je akcija Plitvice, koja je do dana današnjeg ostala urezana u kolektivno sjećanje kao Krvavi Uskrs zbog pogibije Josipa Jovića i ranjavanja desetak pripadnika specijalnih jedinica policije i civila. Osim što se počela odvijati u noćnim satima, u vrijeme akcije bila je izrazita magla te snijeg, koji su dodatno otežavali već ionako zahtjevnu situaciju. S druge strane, snijeg je donekle bio i od pomoći jer se prema tragovima u snijegu mogao pretpostaviti položaj srpskih ekstremista koji su organizirali zasjedu. U akciji je sudjelovalo petstotinjak pripadnika Jedinice za posebne zadatke MUP-a Rakitje na čelu sa zapovjednikom Josipom Lucićem, Antiterorističke jedinice Lučko pod zapovjedništvom Marka Lukića, ali i Posebne jedinice policije iz Kumrovca.

Tijekom akcije hrvatske su snage upale u zasjedu. U autobus specijalnih snaga policije upala je tromblonska mina koja nije eksplodirala. Ekstremisti su s barikada pucali u visini stakala na autobusu dok su se pripadnici policije puzajući uspjeli izvući iz autobusa i započeti protunapad. S obzirom na tijek akcije, napadači su bili prisiljeni predati se, a privedeno je tridesetak srpskih ekstremista. Među uhićenima su bili Goran Hadžić (član GO SDS-a) i Borivoje Savić (tajnik Izvršnog odbora općinske organizacije SDS-a iz Vukovara). Tijekom akcije u blizini zgrade pošte smrtno je ranjen i vrlo brzo nakon toga preminuo redarstvenik Josip Jović. Ubrzo potom na Plitvice su stigle snage JNA s tenkovima, a vrijeme će pokazati da je to bilo u svrhu zaštite ekstremista. Naime, poznato je da je JNA tek kasnije otvoreno stala na stranu ekstremista. Ubrzo je uspostavljena policijska postaja u okviru Policijske uprave Gospić na Plitvicama te specijalne jedinice policije napuštaju to područje.

Spomenik Josipu Joviću

Ključna uloga hrvatske policije

Ove godine, već drugi put zaredom, svjedoci smo obilježavanja velike i važne obljetnice po pravilima propisanim zbog pandemije. S obzirom na spomenute okolnosti, nije bilo moguće okupljanje većeg broja ljudi, ali obljetnica je održana te su položeni vijenci bez održavanja javnih govora. U razgovoru za Hinu u povodu obilježavanja obljetnice novinarima se obratio general zbora Josip Lucić: „Vrijedi stalno naglašavati da je policija između ostalog provela mjesec dana ranije akciju Pakrac, pa Plitvice i Borovo Selo i da te akcije pokazuju, iako je bilo puno mladih pripadnika koji nisu uspjeli završiti ni sve policijske tečajeve, da je i temeljna i specijalna policija obavila posao profesionalno. Ljudi su radili bez radnog vremena, bili smo maksimalno iscrpljeni, ali s ponosom ću reći da je policija profesionalno izvršila svoju zadaću do procesa narastanja Zbora narodne garde, a i kasnije je u Domovinskom ratu imala naglašenu ulogu.“ U razgovoru za HINU izrazio je general Lucić i žaljenje što Josip Jović, kao i mnogi drugi mladi branitelji, nisu doživjeli ostvarenje slobodne Hrvatske, ali i što nisu doživjeli ostvarenje svojih života, mnogi nisu ni obitelj osnovali.

Trideset godina nakon Krvavog Uskrsa prilično često spominju se događaji iz Domovinskog rata, traga se za mnogim nestalim i stradalim osobama, a među mlađim naraštajima interes za teme iz Domovinskog rata kao da polako nestaje iako postoje vrlo pohvalni primjeri mladih ljudi koji su spremni dati cijeloga sebe da se te teme ne zaborave. Upravo iz spomenutih razloga važno je mladima usaditi znanje na koji način i koliko se teško došlo do samostalnosti i stalno raditi na upoznavanju mladih s poznatim, ali i manje poznatim temama iz Domovinskog rata. Jedna od tih tema svakako je Krvavi Uskrs, koji nipošto ne smijemo prepustiti zaboravu. Krvavi Uskrs na neki je način bio vatreno krštenje za mnoge sudionike akcije, ali i uvertira za ono što će se događati u idućim godinama. Hrvatska je svoju samostalnost morala krvavo zaraditi i skupo platiti jer, kao što je opće poznato, brojke smrtno stradalih, ranjenih i nestalih tijekom Domovinskog rata broje se u tisućama.

Autor ovoga teksta imao je priliku i čast raditi na bazi nestalih i poginulih osoba u Domovinskom ratu te se prilikom spomenutog rada svakodnevno susretao s brojnim mučnim pričama proizašlim iz Domovinskog rata te upravo iz tog razloga ističe važnost svih žrtava u tom ratu, kako za njihovu obitelj i bližnje, tako i za cijelu Republiku Hrvatsku i buduće naraštaje. Ne smijemo zaboraviti Josipa Jovića i njegove suborce, koji su među prvima bili spremni stati u obranu Hrvatske i uspostaviti mir. Hoćemo li ikada saznati gdje su tijela svih poginulih i nestalih Hrvata i Hrvatica, pitanje je koje se, javno ili u našim mislima, provlači tijekom obilježavanja praktički svih važnih obljetnica iz vremena Domovinskog rata. Svjedoci smo da se pitanja ratnih žrtava sporo i teško rješavaju, ali uvijek treba ustrajati na tom putu i ne zaboravljati patnje i žrtve koje nam je rat ostavio.

Josip Jović, nažalost, kao ni mnogi drugi nije doživio samostalnu Hrvatsku. Upravo iz tog razloga važno je sjetiti ga se svake godine 31. ožujka i odati mu počast kao žrtvi sukoba u koji je ušao cijelim svojim srcem i bio spreman doslovno dati cijeloga sebe za nešto što će se kasnije pokazati jednom od ključnih stvari u ostvarivanju višegodišnjeg sna o samostalnoj Republici Hrvatskoj. Krvavi Uskrs možda je bila akcija manjeg opsega, ali se pokazala iznimno važnom te je bila dokaz spremnosti policijskih snaga za velike pobjede u najteža vremena. Pripadnici MUP-a uvelike su pridonijeli ostvarenju hrvatskog sna o samostalnosti i sudjelovali su u mnogim važnim akcijama i operacijama tijekom Domovinskog rata.

Danas, trideset godina poslije, cijenimo više svoju domovinu za koju su ginule tisuće, neumorno promičimo povijesnu istinu i čuvajmo uspomenu i sjećanje na sve koji izborili našu slobodu, posebno one koji su za taj plemeniti cilj dali svoje živote.