Lucija Matković: Iskreni glas iz općine Donji Kukuruzari

Dragi uzvanici,

ponajprije sve Vas srdačno pozdravljam u svoje osobno ime, u ime svih zaposlenika općine Donji Kukuruzari, te u ime svih žitelja općine. Iznimna mi je čast što večeras u Zagrebu, u Napretkovu kulturnom centru mogu govoriti o zadnjim nemilim događajima koji su nas zatekli na području Banovine. Naime, izuzetno je teško sakriti svoje emocije, a biti okružen ovim slikovnim odjecima vremena.

Čovjek ne može tek tako potisnuti jauk. Krik. Strah. Brigu. Pa, naposljetku i samu žalost. Teško je u ovakvim okolnostima u našoj općini Donji Kukuruzari, uslijed svih drugih životnih problema smoći snage, i biti smiren. Hrabar. Naprosto jednom riječju sretan! Duboko vjerujem da ste svi imali prilike svakodnevno vidjeti televizijske snimke s naših opustošenih područja, devastirane domove, porušena ognjišta, ali nažalost i urušne vrtače.

Na području naše općine imamo 110 objekata s crvenom naljepnicom, od njih, 24 zahtjevaju hitno rušenje, a među ostalima također ima još onih koji su za rušenje ili zahtjevaju hitnu obnovu i sanaciju, imamo 211 objekata označenih žutom naljepnicom i 504 objekta sa zelenim naljepnicama. Šezdeset postavljenih kontejnera zamijenilo je domove 60 obitelji. Kontejner.

Mislim da Vam ništa drugo ne moram govoriti, dovoljno je da zamislite život u tako malom i skučenom prostoru, većina njih bez prozora i tračka svjetlosti da znate kada sviće zora. Uz svo zlo, spomenula sam i urušne vrtače koje su nastale kao posljedica potresa u selu Mečenčani, jednog od petnaest sela koje se prostire na području naše općine Donji Kukuruzari (116 km ²), gdje su urušne vrtače zadale i zadavaju najviše strijepnji, bojazni i zbunjenosti. Susret s njima je odista zapanjujući, i budi u čovjeku prvenstvno neku nelagodu, rekla bih nijemu šutnju: Što će biti sutra?  Upravo su te geološke pojave (po zadnjim službenim statistikama – 137 uvrtača), ponajviše stavile u medijski fokus općinu Donji Kukuruzari.

Naime, selo Mečenčani, sa svoja tri izvora, od kojih je najpoznatiji Pašina vrela, izvor koji napaja pitkom vodom našu općinu, ali i grad Hrvatsku Kostajnicu i okolne općine, koliko god je on neminovni izvor života, također kao što možemo vidjeti i na ovim slikovnim zapisima pokatkada itekako može biti i podsjetnik koliko smo krhki. Neznatni. Slabašni. Koliko zapravo ovisimo o drugim raznoraznim utjecajima? Koliko je naše sutra nerijetko obavijeno velom tajne, neizvjesnosti i nesigurnosti! No, nećemo se predati. Nikada nismo, nećemo ni sada. Pouzdat ćemo se u neko bolje sutra.

Nedvojbeno je da su događaji od 29. prosinca stuboko urezani u svijesti i naše dječice, od kojih 59 – devetero pohađa našu Osnovnu školu Katarina Zrinski. Trenutačno, nažalost, zbog oštećenja svoje škole koja zahtijeva obnovu i ima žutu naljepnicu, naši učenici školsku nastavu pohađaju u Osnovnoj školi Davorina Trstenjaka Hrvatska Kostajnica. Njima je zasigurno najteže. Uz pandemiju korona virusa, navikavanje na “novo normalno”, ograničavanje do sada bezbrižne igre s razmakom od dva metra, online nastavu, dogodio se još i potres. Promjena škole, nova okolina, opet navikavanje na nešto novo.

Zbog njih ponajviše želimo i nadamo se da će vrijeme i dani koji dolaze donijeti samo dobro, donijeti radost, nadu i stabilnost, svima nama, koji smo na trenutak bili prepušteni na milost i nemilost majke Zemlje i njezinim unutarnjim turbulencijama i buđenjima. No, kao što ste Vi ovdje u Zagrebu (22. ožujka 2020.), doživjeli snažan udarac, također smo i Mi tada osjetili Vaš muku, žrtvu i razaranja. Međutim, sada nam treba sinergija, koliko god je moguće ljudskim snagama sabrati ove razasute dijelove energije i ujediniti u neku svjetliju sutrašnjicu. Prvenstveno treba nam obnova, lijek za duše (molitva) i razborito planiranje u izgradnji naših na časak zamrlih nadanja.

Stoga, hvala Napretku, hvala Draženu Zetiću koji je od prvog dana potresa uz nas i našu općinu i koji je uslikao ove nadasve snažne fotografije, hvala svima Vama, drago mi je što sam večeras mogla izustiti par riječi o našoj općini Donji Kukuruzari, njezinim revnim žiteljima. Hvala vam što nas niste zaboravili, što nas posjećujete, što Vam je uvijek iskreno stalo. To pokazuje danas naša lijepa zemlja Hrvatska, ali i cijeli svijet. Solidarnost postoji, svakodnevna djela su vidljiva, i vjerujem da ćemo s vremenom prebroditi sve ove nedaće, i ponovno krenuti na neka nova putovanja činjenja svijeta ljepšim mjesto za tolerantni suživot! Želim Vam ugodno daljnje druženje u ozračju nekih novih budućih izazova!

načelnica općine Donji Kukuruzari

Lucija Matković