PLEMSTVO KRALJEVINE DALMACIJE 1814.-1918.
Ovaj Grbovnik ima, dakle, povijesni karakter: njime se želi dokumentirati nešto što je gotovo iščezlo, ali što kao povijesna činjenica ne smije biti zaboravljeno
Već ranije je bilo pokušaja da se s različitih aspekata obradi dalmatinsko plemstvo, koje je nekoliko stoljeća bilo nositelj najvažnijih povijesnih i društvenih tokova više ili manje svih hrvatskih krajeva. no budući da građa nije bila temeljito proučena u lepezi svih svojih različitosti, uvijek su preostajale brojne nedoumice.
Često su uzrok tomu bili subjektivni razlozi pojedinih obitelji, osobito na razmeđima revolucionarnih povijesnih razdoblja. Dakako, heraldika i druga specifična područja povijesnog istraživanja zahtijevaju nov, produbljeniji pristup, lišen predrasuda i sujete potomaka. Za razliku od nekih drugih, pisci ovoga Grbovnika uspjeli su se othrvati takvim opasnostima.
Ovo luksuzno izdanje sastoji se od tri glavna dijela. Prvi dio, Opći podatci o plemstvu u Dalmaciji za vrijeme druge austrijske uprave (1814. – 1918.), uvodna je studija iz pera Miroslava Granića u kojoj je prikazano pitanje priznavanja i podjele plemstva u Dalmaciji tijekom austrijske uprave u 19. stoljeću. Drugi dio, autora Denisa Martinovića, sadrži studiju s općim heraldičkim pojmovima, pravilima i likovnim izričajima koji su jasna vizualna poruka pojedinih obitelji u njihovu samopredstavljanju. U trećem dijelu nalaze se abecednim redom plemićke obitelji s prikazom grba, opisa grba i s tekstom o povijesti pojedine obitelji. One plemićke obitelji, do čijih izvornih izgleda grbova nismo uspjeli doći, ili su njihovi grbovi bili dostupni u literaturi (ponajviše u grbovniku „Plemstvo kraljevine Dalmacije“ C. G. Heyera), donesene su kao posebna cjelina, također abecednim redom. Autor tekstova o povijesti obitelji je Miroslav Granić, dok je opise grbova (blazoniranje) načinio Denis Martinović.
Ovaj Grbovnik ima, dakle, povijesni karakter: njime se želi dokumentirati nešto što je gotovo iščezlo, ali što kao povijesna činjenica ne smije biti zaboravljeno.
Nadati se je da će rezultati rada dvojice vrsnih poznavatelja heraldičke problematike pomoći da se isprave predrasude o plemstvu kao retrogradnoj društvenoj pojavi, tj. da se bolje shvati kako je, upravo suprotno, riječ o vrijednom čimbeniku u formiranju nacionalne svijesti i identiteta, čimbeniku koji je takvim bio čak i u doba vlastitoga zalaska.