Pogledajte najavu filma Dominika Sedlara: Jedini susret komunističkog diktatora Tita i kardinala Stepinca

Dominik Sedlar, sin poznatog hrvatskog redatelja Jakova Sedlara, snimio je film “Razgovor” o jedinom susretu komunističkog diktatora Josipa Broza Tita i poglavara Katoličke Crkve u Hrvatskoj blaženog Alojzija Stepinca. Dominik Sedlar je scenarist i redatelj filma, a njegov otac potpisan je kao producent

Priča se temelji na stvarnom i jedinom susretu između tada novoizabranog predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita i poglavara Katoličke Crkve u Hrvatskoj, Alojzija Stepinca, koji se dogodio u Zagrebu, 4. lipnja 1945. u Lovačkom domu na Tuškancu 63, dan nakon što je Stepinac pušten iz preventivnog pritvora. Glavne uloge igraju danski glumac Caspar Phillipson te britanski glumac Dylan Turner.

Susret Tita i Stepinca 4. lipnja 1945. u mnogom je odredio što će se događati u Hrvatskoj za vrijeme Jugoslavije. Josip Broz Tito, komunistički diktator, tada je uvjetovao blaženog kardinala Alojzija Stepinca da se Katolička Crkva u Hrvatskoj odvoji od Vatikana. Stepinac je jedini od velikih vjerskih poglavara u Jugoslaviji koji nije ni malo pognuo glavu pred zločinačkim ateističkim komunizmom. Zato ga hrvatski narod pamti zauvijek, moleći Stepinčev zagovor za duhovnu obnovu cijelog hrvatskog naroda.

Set filma “Razgovor” nalazi se nasuprot Ureda predsjednika na zagrebačkom Pantovčaku, a igran je na engleskom jeziku budući da je cilj da dopre do što šire javnosti.

Film nije dokumentarni, već igrani film koji prikazuje surovu realnost razgovora dvojice muškarca koji se ne slažu u svojim stavovima i uvjerenjima.

Njihov susret obilježio je povijest

Spominju se i brojna poznata imena hrvatske glumačke scene. Vinko Štefanac igra hrvatskog komunističkog čelnika Vladimira Bakarića, Anđelko Petric Svetozara Rittiga, župnika zagrebačke crkve svetog Marka koji je pomagao partizanima, a pojavljuje se i Doris Pinčić u ulozi Stepinčeve zaručnice Marije Horvat. S nestrpljenjem se očekuje premijera.

Dominik Sedlar kaže da su i Josip Broz Tito i blaženi Alojzije Stepinac obilježili povijest ne samo Hrvatske, već i drugih zemalja.

“Nitko, možda, dosad nije radio tu temu, ali je ona zanimljiva jer su Tito i Stepinac bili zanimljivi ljudi koji su, na neki način, imali i dosta toga zajedničkog. Obojica su prošla dva svjetska rata, bili su ljudi koje je njihova prošlost obilježila na vrlo težak način. Tu su i neke nepoznate stvari o Stepincu, recimo da je bio zaručen, da je poslao pismo toj curi koju je vidio, ali je nije nikad upoznao. To mi je fascinantno, to kako je odlučio ostaviti taj svoj život i zarediti se”, komentirao je mlađi Sedlar.

Uzdajući se u Boga, nije se bojao komunističkoga režima

Blaženi Alojzije Stepinac rođen je 8. svibnja 1898. godine u mjestu Brezarić, u župi Krašić. Nakon završetka školovanja postaje svećenik, davne 1930. godine, a već sedam godina poslije postaje zagrebački nadbiskup. Njegovo djelovanje obilježio je početak Drugoga svjetskoga rata, i neviđena stradanja Židova, koji pred Nijemcima bježe iz svojih domovina, te dolaze u zemlje u kojima nalaze utočišta. Tako određen broj židovskih izbjeglica dolazi i u Hrvatsku. Ni u njoj ne nalaze sigurnost. Ipak, pod okriljem nadbiskupa Stepinca mnogi pronalaze pomoć. Ne samo Židovi, nego i Romi, pa Srbi, te svi ostali kojima je mogao pomoći.

Poznate su njegove riječi da su „rase i narodi Božje tvorevine!“

Uzdajući se u Boga, nije se bojao komunističkoga režima. Godine 1945.  partizanska vojska ulazi u Zagreb i već nakon desetak dana nadbiskup Stepinac biva uhićen.

Optužnica ga tereti za suradnju s neprijateljem u vrijeme rata, nasilno pokrštavanje vjernika pravoslavne vjere, tj. nasilno nametanje katoličke, i još mnogih drugih djela.

“Nije na Titu da odlučuje o mojoj sudbini. To može samo Sveti Otac.”

Na montiranom sudskom procesu optužen je na 16 godina zatvora koje je trebao odslužiti u Lepoglavi, ali mu je boravak u zatvoru zbog bolesti promijenjen u kućni pritvor u Krašiću. Papa Pio XII. imenovao ga je 1953.  kardinalom.

Cyrus Sulzberger II , američki novinar, predao je Titovu ponudu nadbiskupu Stepincu da će ga osloboditi, ali pod Titovim uvjetima, u progonstvo ili povlačenje iz javnog života. Stepinac je odgovorio da se neće poviti.

“Potpuno sam ravnodušan prema Titovoj ponudi da me oslobodi. Nije na Titu da odlučuje o mojoj sudbini. To može samo Sveti Otac. Katolička crkva nije niti će ikada biti rob države.”, odgovori je Stepinac, a njegov odgovor odjeknuo je na naslovnoj stranici američkog lista New York Times.

Stepinac umire 10. veljače 1960. i biva pokopan u zagrebačkoj katedrali.

U veljači 1992. Sabor Republike Hrvatske donio je “Deklaraciju o osudi političkog procesa i presude kardinalu dr. Alojziju Stepincu” u kojoj stoji da je na montiranom političkom sudskom procesu nevino osuđen “stoga što je odbio po nalogu komunističkih vlastodržaca, provesti crkveni raskol i odvojiti Katoličku crkvu Hrvata od Rima i Vatikana, s dalekosežnim ciljem uništenja Katoličke crkve kao vjekovnog čuvara i zaštitnika očuvanja identiteta i slobode hrvatskog naroda”.

Crkva štuje blaženoga Alojzija Stepinca kao „stradalnika za jedinstvo Crkve i mučenika za jedinstvo kršćana“, a njegov spomendan slavi 10. veljače.