KONFERENCIJA: „Hrvatska 1991. – Ukrajina 2022: put k slobodi“

Kao nekada hrvatskim, danas bi riječi Siniše Glavaševića odzvanjale ukrajinskim gradovima.  Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost

Brojne su sličnosti rata u Ukrajini s Domovinskim ratom u kojem je Hrvatska izborila neovisnost i slobodu. O tome se jučer razgovaralo na Konferenciji “Hrvatska 1991. – Ukrajina 2022. – put k slobodi” koja se održala pod pokroviteljstvom gradonačelnika. Grada Zagreba Tomislava Tomaševića u organizaciji udruge “Za Vukovar” u hotelu International u Zagrebu.

Uime gradonačelnika konferenciji je prisustvovala njegova izaslanica  Milena Suknaić iz Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom.

Sličnost je užasavajuća. Naš biser na Dunavu Vukovar krvario je prije 31 godinu kao Mariupolj, grad na Azovskom moru danas – rekao je uime organizatora Damir Luka Saftić. Sudionici su bili Vasilj Kirilič, veleposlanik Ukrajine u RH, Željka Antunović, bivša ministrica obrane RH, Yevhen Stepanenko, ukrajinski novinar, Tomislav Marević, načelnik Sektora za pripravnost i koordinaciju u Ravnateljstvu Civilne zaštite, dr.sc. Robert Barić, vojni analitičar, Jakov Sedlar, redatelj triju filmova o Ukrajini te vukovarski branitelji Damir Poljaković i Tomislav Orešković.

– Hrvatska je obranila svoju neovisnost i to je poruka za Ukrajinu da i ona može jer smo snažni duhom i vjerujem da ćemo obraniti svoju zemlju. Grad Mariupolj je simbol obrane kao i hrvatski Vukovar – rekao je Vasilj Kirilić, veleposlanik Ukrajine u RH. Damir Poljaković, branio je Vukovar 1991., a ukrajinski novinar Yevhen Stepanenko Doneck 2014.. Obojica su bili ranjeni, a njihove sudbine su slične, kao i njihove riječi. – Kada znaš da su ti u podrumu cijela obitelj, supruga, dijete i roditelji, cijeli tvoj grad u podrumu, tvoja ulica, prijatelji, tvoj nogometni klub, kombinat, onda odnekud dođe snaga i bilo je ili mi ili oni – nema drugo – kaže Damir Poljaković, vukovarski heroj s Trpinjske ceste.

– Mi Ukrajinci, sada smo vi, Hrvati, prije 30 godina. Tada ste u Vukovaru branili svoje pravo na slobodu, svoje pravo da sami birate svoju budućnost. Imamo snagu zbog toga što branimo vlastitu zemlju i vlastitu djecu. I agresor i cijeli svijet mislili su da će Ukrajina pasti za nekoliko dana, a borimo se već više od mjesec dana. I plaćamoužasno veliku cijenu za kontinuitet postojanja zemlje – kaže Yevhen Stepanenko, ukrajinski novinar i branitelj.

Profesor Robert Barić s Fakulteta političkih znanosti sličnosti između dva rata uspoređuje i u stanju na terenu.

– Nitko nije mislio da će se dogoditi takav barbarizam, taktika je „predajte se ili ćete biti uništeni i izgladnjivani do smrti“. Kao i u slučaju Vukovara kada smo dobili vremena da se pripremimo za obranu, isto tako ova izvrsna obrana ukrajinskih snaga i ruska nespremnost su im stvorili vremena ne samo da prežive, nego na kraju i prisile Ruse na napuštanje kompletnog sjevernog bojišta – kazao je dr. Robert Barić.

Tomislav Marević iz Civilne zaštite RH svakodnevno logistički pomaže raseljenim ljudima iz Ukrajine. – Cijeli narod se aktivirao u pomoći raseljenim Ukrajincima i situacija oko njihova prihvata i smještaja je zasad stabilna. Hrvati su odmah po načelu solidarnosti primili Ukrajince u svoje domove. Od 13 tisuća izbjeglih 5.500 je djece i lijepo je vidjeti u parkovima da se ukrajinska djeca druže s našom djecom – rekao je Tomislav Marević. A koliko je i pjesma bila važna u dramatičnim trenucima Domovinskog rata podsjetio je na kraju konferencije Vladimir Kočiš Zec.