Tomislav Ivančić: Plemeniti ljudi

Plemeniti ljudi su poput svjetla u mračnoj noći, oni su poput povjetarca u smrdljivom okolišu, poput dobra glasa u očaju, oni su ruka koja briše suze, nada koja prelazi u optimizam

Plemeniti su vječni. Njih ljudi na ovome svijetu jedva primjećuju. No poslije smrti grade im spomenike.

Možemo mirno reći da na njima zemlja stoji. Kao da zaustavljaju srdžbu neba, kao da zatvaraju vrata pakla, liječe ranjene duše ljudi, okreću ljude prema svjetlu i nadi. Za njima će ljudi uvijek vapiti, njima će se radovati.

Plemeniti nisu oni o kojima pišu da su plemeniti, niti oni ispod kojih stoji da su plemeniti, iako i oni mogu biti i te kako plemeniti. To su ponajprije oni čije je srce plemenito i čiji je život kao život Isusa iz Nazareta, a to znači da su u potpunosti ljudi za druge.