Tomislav BERONIĆ: Fantastična vremenska crta Svete Braće
Dao sam si truda napraviti vremensku crtu Svete Braće - Konstantina (Ćirila) i Metoda kako bih što bolje prikazao ono što zagovornici Ćirilovog autorstva glagoljice smatraju ispravnim
Dao sam si truda napraviti vremensku crtu Svete Braće – Konstantina (Ćirila) i Metoda kako bih što bolje prikazao ono što zagovornici Ćirilovog autorstva glagoljice smatraju ispravnim
Konstantin je rođen 827. godine u imućnoj obitelji, a bez oca je ostao 841. godine, dakle kad je imao 14 godina. Deset godina kasnije, sudjelovao je u bizantskoj diplomatskoj misiji u prijestolnici Arapskog kalifata Samari (kod Bagdada), a zbog unutarnjopolitičkih razmirica već 859. godine povlači se u samostan na Olimpu u kojemu vjerojatno boravi do 860. godine kada odlazi s bratom Metodom kao misionar u među Tatare u južnu Rusiju.
Odmah po povratku u Sveta Braća su angažirana od cara Mihajla za novi misionarski zadatak pokrštavanja u Moravskoj. Bilo je to 862. godine. Na put u Moravsku kreću 863. i u nju stižu 864. Ne znači da su putovali godinu dana, no jasno je da su zimu proveli na putu. Ćiril je tada imao 35 godina. Poživio je još sedam i umro u svojoj 42. godini Rimu 14. veljače 869.
Ono što je ovdje zanimljivo jest da su Sveta Braća u tih godinu dana od primanja zadatka do polaska na put napravili posao kojega bi i danas, sa svom tehnikom kojom posjedujemo, mogli u najmanju ruku nazvati nadljudskim.
Ćiril je, kako tvrde zagovornici ćirilometodske teorije, u tih godinu dana razvio potpuno novo pismo – glagoljicu – prilagođeno njemu poznatom govoru makedonskih Slavena iz okolice Soluna – i na njega preveo svete knjige – pretpostavljaju Novi zavjet i još ponešto. Da li je godinu dana bilo dovoljno za taj posao?
Tada se sve s radilo ručno: od pripreme papirusa ili pergamene do izrade tinte i pera (ili kakvih drugih pisaljki). Nije samo otišao u dućan i s police uzeo što mu treba. Papirus i pergamena su u to doba bili vrlo skupi i proces izrade bio je vrlo zahtjevan. No, fantastični dio tek dolazi…
Prvo je osmislio glagoljska slova prema glasovima slavenskog jezika. U tom procesu trebao je ne samo našvrljati 38 znakova (taj broj spominje Črnorizac Hrabar) već ih i “testirati”. Recimo da mu je za taj posao trebalo dva mjeseca, što ni u kom slučaju nije previše; prije bi bilo premalo. Zatim je tekstove s grčkog jezika trebalo prevesti na slavenski. Novi zavjet ima oko 700 kartica teksta. Ako odbijemo ona dva mjeseca za umnu pripremu posla i osmišljavanje slova, pa još odbijemo sve nedjelje – jer kao pobožan čovjek sigurno nije radio nedjeljom, ostalo mu je najviše 250 radnih dana za prevođenje i prepisivanje “u čisto”. To je oko tri kartice dnevno. To se možda čini malo, no – nije. To je na samoj granici ljudskih sposobnosti, jer pisanje perom i tintom nije isto što i pisanje tehničkom ili kemijskom olovkom. A k tome radi se na religijskom tekstu u kojemu je važna ne samo svaka riječ, već i međusobni odnos riječi. Danas vrhunski prevoditelji ne bi radili više od 4-5 kartica takvog teksta dnevno koristeći se računalima i najboljim programima. Za zapisivanje prijevoda perom i tintom realan obim posla bio bi jedna do najviše dvije kartice dnevno. Dakle, da bi napravili taj posao oba brata morala su tu godinu raditi danonoćno samo na poslu prevođenja Novog zavjeta.
U Moravskoj su Sveta Braća boravila tri godine tijekom kojih su radili misionarski posao – propovijedali i podučavali. U samo tri godine Sveta Braća su stvorila neki broj pismenih i učenih sljedbenika – nitko ne navodi koliko, no teško da se taj broj mjerio u desetinama; realnije bi bilo da u oba brata na prste svojih ruku mogli sve pobrojati. S tim svojim učenicima Sveta Braća su 867. godine krenuli u prvo u Panoniju da ih se posveti za svećenike, pri čemu je i Metod zaređen, a potom su preko Venecije produžili u Rim. Ćiril postaje ubrzo umire, a Metod se s učenicima vraća u Moravsku 869. ili 870. i brzo završava u zatvoru zbog – hereze. Njegov nauk u vrijeme kneza Slavopulka koji je “riješio” svog strica Rastislava je zabranjen. Nakon dvije i pol godine zatočeništva Metod izlazi na slobodu i nastavlja gdje je stao, ali u vrlo otežanim okolnostima zbog zabrane naukovanja. Godine 879. biva pozvan natrag u Rim da se opravda pred papom zbog optužbi za širenje krivovjerja. Tih ne više od desetak godina nije proveo u širenju pisma, riječi i pokrštavanju već u borbi za puko preživljavanje. Ćirilometodisti tvrde da je tijekom drugog boravka u Moravskoj Metod preveo Bibliju na slavenski jezik, ali ne kažu da li na glagoljicu ili ćirilicu. Mogu tvrditi štogod hoće, čak i da je to učinio na oba pisma jer ne postoji niti jedan sačuvani dokument iz tog doba – nema dokaza. Nakon Metodove smrti 885. godine slavenska liturgija je zabranjena, njegove učenike knez Slavopulk je prodao u roblje, a tek ih se nekoliko (pojedinaca, ne desetaka) spasilo bijegom. Tih nekoliko je, ako je za vjerovati ćirilometodistima, raširilo glagoljicu od Istre do Bugarske, a ćirilicu od Baltika sve do Urala među neukim, nepismenim i barbarskim pukom. Najbolji mi je dio da su u tada latinskoj Dalmaciji uvjerili već krštene i Rimu lojalne Hrvate da odbace pismo latinicu i čvrsto prihvate glagoljicu unatoč zabranama slavenskog bogoslužja.
Vremenska crta Svete Braće, od odlaska iz Carigrada 862. do Ćirilove smrti 869. je toliko gusto nabijena da se ni danas u eri interneta ne bi mogla ostvariti, puna je kontroverzi, a za ono što se događalo nakon Metodove smrti 885. do sredine X. stoljeća trebala je cijela vojska ne vrlo obrazovanih i požrtvovnih redovnika već čarobnjaka i to ranga Gandalfa Sivog.
Vjerojatnije je ono što je jednostavnije (Occamova britva).
Ćiril je znao glagoljicu jer je bila drevno slavensko pismo ( “črte i rezi” koje spominje Črnorizac Hrabar). Njom se poslužio da grčko pismo prilagodi slavenskim glasovima, počeo razvijati ćirilicu i s nešto prevedenih svetih spisa otputovao s bratom Metodom u Moravsku. Misija Svete Braća je nakon nekoliko godina propala. U Moravskoj nije zaživjelo bogoslužje na narodnom jeziku već je ostalo latinsko. Njihovi učenici koji su se uspjeli spasiti širili su novo pismo – ćirilicu – među onima koji su je htjeli prihvatiti – Istočnim Slavenima, a tvrdoglavi Hrvati su ostali vjerni svojoj dobroj staroj glagoljici. Kad već od prije nisu prihvaćali latinicu i grčki, zašto bi ćirilicu?
Dokaza koji bi bilo što potvrdili ili opovrgnuli – nema. Stoga je Occamova britva odlična metoda. Barem za sada.