Tomislav BERONIĆ: O proputovanju Svete Braće kroz Dalmaciju.
U časopisu SLOVO objavljen je 2009. godine znanstveni članak "Hrvatski glagoljski natpis Župe Dubrovačke iz 11. stoljeća" Marice Čunčić i Marke Perkić
U časopisu SLOVO objavljen je 2009. godine znanstveni članak “Hrvatski glagoljski natpis Župe Dubrovačke iz 11. stoljeća” Marice Čunčić i Marke Perkić
Taj natpis pronađen je 2007. godine, a načinjen je na ulomku antičkog crijepa. Sa svojih 102 znaka drugi je po dužini glagoljski natpis iz (za sada) najranijega glagoljskoga razdoblja, odmah iza Baščanske ploče.
Nije mi ovdje namjera prepričavati što su autorice napisale. Članak je javan i dostupan na poveznici
Ono što mi je ovdje zanimljivo jest paleografska analiza koja ga je datirala u XI. stoljeće, bilo mi ju je više nego zanimljivo pročitati i za taj dio rada imam samo riječi hvale. Bolje rečeno, moja jedina zamjerka svim takvim analizama je načelan stav njihovih autora da a priori isključuju datiranja starija od Svete Braće (jer je glagoljica njihov izum!!!) – dakle IX. ili ne-daj-Bože VIII. stoljeće ne dolaze u obzir. No, to nam sad nije tema.
U ovaj svoj jako dobar rad, autorice su u zaključak ubacile tri rečenice koje su mi posebno privukle pozornost pa ih citiram: “Sveta su Braća ostavila tragove slavenske pismenosti u bizantskoj Dalmaciji i bizantskom Kvarneru. Prema znanstvenim istraživanjima, kako piše Ivanka Petrović, put sv. Ćirila i Metodija prema Moravskoj išao je starom rimskom cestom via Egnatia Carigrad-Solun-Drač, iz Drača su plovili brodom do Venecije i od Venecije Jantarskom cestom išli prema Moravskoj kamo su stigli 863. Plovili su istočnom obalom Jadrana, odnosno uz bizantsku Dalmaciju.”
Ovako napisane ove tri rečenice izgledaju kao činjenice, no to su tek puke pretpostavke o mogućem smjeru putovanja i nema ni govora o bilo kakvim dokazima. Ne tražim da mi vjerujete na riječ – sami pročitajte rad Ivanke Petrović iz 1988. i on je dostupan na
Bacio sam oko na oba navedena smjera putovanja od Carigrada do Brna.
Put kopnom preko Bugarske, Niša i Beograda do Brna ima oko 1400 km (zračne crte – nisam uzimao u obzir tadašnje putove, ionako mi nisu poznati – priznajem). Teren je uglavnom ravničarski, tek nešto malo brdovitog terena kroz tadašnju Bugarsku.
Otprilike isto toliko ukupno imaju zračne crte dviju ruta Carigrad – Drač i Venecija – Brno, s tim da su obje trase uglavnom kroz visoke makedonske i albanske planine u prvom dijelu puta, a potom kroz još više Alpe u drugom dijelu puta. Tunel kroz Karavanke tada još nije prokopan, to pouzdano znam. Uz to imali su još barem 750 kilometara plovidbe od Drača do Venecije jednim dijelom kroz vode uvijek domaćinski raspoloženih Neretljanskih gusara. Ako su Sveta Braća imala na tom putu vojnu pratnju, što mi se čak čini logičnim, ona im je jednako vrijedila i na moru i na kopnu.
Bugarska je, kako kažu “Žitije” Konstantinove, Metodijeve i svi drugi povijesni izvori na koje se pozivaju ćirilometodisti (pozivaju se i drugi, ali ćirilometodiste ističem ovoga puta jer sve te žitije smatraju vjerodostojnima) prihvatila i zaštitila učenike Svete Braće kad su pobjegli nakon propasti misije, dakle ponijeli se krajnje prijateljski. Stoga ne stoji tvrdnja da su Sveta Braća zbog sigurnosnih razloga odabrala duži preko planina i morem. Bugarska je graničila s Velikom Moravskom, nisu bile su sukobu, a k tome Bugarska je bila saveznica Bizanta, čak je vojno pomogla odbiti arapsku opsadu Carigrada.
Dakle, jedini razlog zašto bi se netko odlučio na duži, teži i opasniji put jest da onako u proputovanju brodom kroz Dalmaciju nepismene i neuke Hrvate na brzinu nauči glagoljicu.
Postoji i treća mogućnost koju nitko do sada nije spomenuo, pa ću eto ja, ma koliko to zločesto zvučalo. Dakle, Sveta Braća isplovila su brodom iz Carigrada, prošla kroz Crno More i preplovila tim istim brodom kojih 2.000 kilometara uzvodno Dunavom sve do današnje Bratislave, odnosno do ušća rijeke Morave (u današnjoj Češkoj, ne u Srbiji). Dunavska ruta, naravno, isključuje održavanje tečajeva glagoljice na otoku Krku, pa je kao i datiranje hrvatskih glagoljskih spomenika u doba prije Svete Braće – potpuno neprihvatljivo. Znam da je mojoj tezi glavni nedostatak izostavljanje naziva broda i kapetana kao i popisa putnika, no te nam podatke nisu dali ni ćirilometodisti pa kad već nitko nije zamjerio njima, neka nitko takav nedostatak ne zamjeri ni meni.