Sonja KIRCHOFFER: Trijumf ljubavi nad rasizmom

Ljubav ne poznaje granica, pa ni one međurasne. Iako su ljudi različitih rasa stupali u međurasne veze pa i brakove takvi su brakovi bili zabranjeni sve do 1967. godine, barem u SAD-u. Odličan primjer jednog braka koji se oglušio na mišljenja okoline bio je onaj crnačkog uglednog glazbenika Samuela Coleridgea-Taylora, koji se oženio s bijelom Jessie Walmisley 1899. godine.

Doseljenje u Croydon

Ovaj je brak samo  pojačao rasističke tenzije koje je od djetinjstva na svojoj koži osjećao Samuel Coleridge. Krenimo od početka. Naime, Coleridgeova majka bila je Engleskinja koja je sina dobila u izvanbračnoj vezi sa studentom medicine.

Samuelov otac je pak napustio Englesku, kada je shvatio da tu nema prostora za crnog liječnika te se vratio u Afriku. Nakon toga se njegova majka doselila u Croydon, gdje je Samuel odrastao. On je još kao dječak dobio violinu na dar od djeda, a uskoro se pokazalo da je riječ o glazbenom geniju. Ovom je  iznimno talentiranom crnom, mladiću bilo dopušteno svirati i školovati se na Kraljevskom glazbenom koledžu. Samuelova glazba je postigla velik uspjeh zbog čega su ga bjelački kolege nazvali crnim Mahlerom. Britanska javnost u cjelini voljela je Coleridge-Taylorove skladbe. O toj popularnosti najbolje svjedoče izreke teško bolesnog skladatelja sir Arthur Sullivana koji je izjavio da makar ga nosili na koncert on će doći i uživati u njegovoj fantastičnoj glazbi. Tri puta je Samuel boravio u SAD-u, i svaki puta je primljen s ovacijama. Samuel je čak posjetio Bijelu kuću i bio primljen kod Theodorea Roosevelta, a općenito se u SAD-u bolje osjećao nego u Engleskoj.

Bračni par s djecom

Sklapanje braka i što je ono donijelo

Svoju je buduću ženu Samuel upoznao je na Kraljevskom glazbenom koledžu. Ona je bila šest godina starija od njega, a dijelili su zajedničku strast prema glazbi. Vjenčali su se u župnoj crkvi na engleskom selu. Prilikom sklapanja braka Samuelov mentor, kao i njezin otac potpisali su da odobravaju ovaj brak. Ona je bila nećakinja poznatog skladatelja Thomasa Walmisleya, dok joj je otac bio bankar i nije im bilo svejedno što će im se kći kao pripadnica ugledne obitelji udati za crnca. Njega su nazivali podrugljivo Blackiey, a nju su maltretirali kako bi trebala odustati od nepriličnog braka. Uvjeravali su je da će biti udaljena samo za jednu generaciju od afričkih divljaka koji su hodali bez odjeće i jeli ljude. No, nisu samo roditelji vršili pritisak na nju već su to činili i njezina braća i sestre, a ako tome dodamo da je Jessie bila jedno od osmero djece dobivamo bolji uvid u dosege ovog problema.

Bilo kuda huligani svuda

Oni su bili rijedak miješani par iz susjedstva. Dok bi hodali ulicama pljuštale su oko njih uvrede huligana, što nije moglo proći nezapaženo i od strane njihove djece. Tako se njihova kći Avril prisjećala kako bi im roditelji čvrsto stezali ruke kada bi ih huligani verbalno napali. No, bračni par Samuel i Jessie oboje su bili uporni i sigurni u svoje osjećaje. Samuel je nastavio s karijerom profesionalnog glazbenika, no umro je u dobi od samo 37 godina od upale pluća i iscrpljenosti. Njihovo dvoje djece je nastavilo sa školovanjem, a kasnije su i djeca, poput svojih roditelja, ostvarila uspješne glazbene karijere.

Jessie sa djecom nakon Samuelove smrti

Dapače ugled Samuela je bio golem, što samo dodatno potvrđuje čin kralja Georga V. koji je njegovoj udovici dodijelio mirovinu od 100 funta, kako bi joj dao određenu sigurnost u podizanju djece. Svijet glazbe duboko ga je oplakivao. No, slava ga nikada nije oslobodila uznemiravanja kojem je bio svakodnevno izložen. O nonsensu svega toga idu u prilog dokumentirani podaci koji pokazuju da je imao problema sa prisustovanjem vlastitim koncertima na koje ga često nisu puštali jer je bio obojene kože.