To je prastara, teška, tiha i podmukla bolest crijeva. U 95 % bolesnika je nasljedna. Ako se ne liječi, traje doživotno. Može biti smrtonosna. Uzrokuje ju jedna tvar iz pšenice, raži, zobi ili ječma. Poznavali su ju već stari narodi u Mezopotamiji. Pretežno se javlja u dječjoj dobi, ali se može javiti i kod odraslih. Bolest se najčešće otkriva u dojenačko doba, u vrijeme kada se u prehranu uvodi brašnata hrana. Bolest pogađa dvostruko više žene. U Evropi boluje oko 1 % stanovništva. Na 1 otkrivenog bolesnika dolazi oko 7 neotkrivenih bolesnih ljudi. Danas je tu bolest lako otkriti i liječiti. Treba samo posumnjati na nju.
Što uzrokuje bolest
Bolest nastaje kao posljedica lošeg reagiranja bolesnika na sastojak iz zrna pšenice, raži, zobi ili ječma. U zrnu navedenih žitarica nalazi se biljna bjelančevina gluten. U njemu postoji supstanca – glijadin. Gluten inače služi za kompaktnost kruha i brašnastih proizvoda. Kod zdravog čovjeka hrana koju pojede prolazi kroz želudac do tankog crijeva. U tankom crijevu se s unutarnje strane nalaze crijevne resice koje upijaju sastojke hrane. Crijevne resice su mnogobrojni i vrlo nježni izdanci s unutarnje strane crijeva. Preko crijevnih resica hranjive se tvari usisavaju u krv i potom odlaze u sve organe. Na taj način se organi hrane, a čovjek se u dobrom zdravlju održava na životu.
Kod celijakičara glijadin djeluje dvostruko loše. On otruje crijevne resice, pa one propadnu. S druge strane glijadin aktivira nepoželjne imunološke procese u crijevu koji opet unište resice. Hrana koju bolesnik pojede samo ubrzano prijeđe kroz tanko crijevo, potom u debelo crijevo i izlazi stolicom napolje. Kod celijakičara, dakle, izostaje usisavanje hranjivih tvari iz hrane u krv.
Koji su znakovi bolesti
Nema tipičnih simptoma. Svaki bolesnik reagira na specifičan način.
Klasični oblik celijakije:
Učestali znak bolesti je proljev. Stolica je pjenasta, izrazito zaudara, ima zadah na užeglu mast masna, ona pluta na vodi u zahodskoj školjci. Neki bolesnici nemaju proljev, nego višednevni zatvor. Stolica je tada boje ilovače. Često se uz takvu stolicu javlja i povraćanje, bol u trbuhu te pretjerana količina plinova u crijevima. Radi toga je trbuh nadut i bolan. Često se javlja slabokrvnost, kronični umor, gubitak težine, bol u kostima, a česti su prijelomi kostiju. Na koži se javlja poremećaj osjeta: nastaje mravinjanje, peckanje, svrbež, trnci u rukama i nogama.
Ponekad se javlja (u 10 % bolesnika) mrljasti osip po tijelu koji se javlja simetrično na rukama ili nogama. Može se javiti i glavobolja. Često nastaje upala jezika, herpes, upala sluznice usne šupljine. Odrasli bolesnik ima poremećaj plodnosti u oba spola. Oboljelo dijete zaostaje u fizičkom i psihičkom razvoju, blijedo je, bezvoljno, razdražljivo, negativističko, smanjenog interesa za sve što se događa oko njega. Može imati poremećaj koncentracije, te loš san. Bolesnik nema apetita.
Tipično je da mu najprije propadaju mišići na stražnjici. Ruke i noge su tanke i mršave, nedostaje uobičajeno potkožno masno tkivo. Nokti su loši i lomljivi, kosa je slaba i rijetka. Svi mišići su mlohavi. Zbog mlohavosti trbušnih mišića trbuh je u stojećem stavu povećan i viseći. Zbog toga je važno pogledati golo dijete iz profila, jer se tada gubitak stražnjice i povećanje trbuha najlakše uočavaju.
Neklasičan oblik bolesti:
To je tzv. tiha celijakija. Ona se očituje kao bolest pluća (hemosideroza pluća), kao bolest bubrega (nefropatija), kao teška upalna bolest kože (dermatitis herpetiformis Duhring), kao Gobi sindrom, što je neurološka bolest (padavica sa okoštavanjem mozga). Krvnim pretragama u Evropi je ustanovljeno da oko 75% bolesnika ima tzv. netipičnu ili tihu sliku bolesti.
Dokazivanje celijakije
Bolesniku se analizira krv i stolica. U krvi se mjeri količina markera na celijakiju: AGA (=antiglijadinska antitijela) i EMA (=endomizijalna antijela). Markeri su kod celijakije pozitivni u gotovo 100% bolesnika. Ako su markeri pozitivni, mora se učiniti biopsija sluznice tankog crijeva. No, nalaz biopsije crijeva nije 100% specifičan za celijakiju. (Sličan nalaz može biti i kod drugih bolesti crijeva).. Visina markera u krvi u korelaciji je sa držanjem dijete. Ukoliko je dijeta adekvatna, markeri padaju na normalu za 2 tjedna. To je i pokazatelj kako bolesnik surađuje sa liječnikom i da li se drži preporučene ishrane.
Od ostalih laboratorijskih krvnih nalaza kod djece je sniženo željezo (slabokrvnost), povećana je aktivnost alkalne fosfataze (krhke kosti), produženo je PV (protrombinsko vrijeme) pa je dijete sklono krvarenjima.
Ako je biopsija pozitivna, preporuča se stroga bezglutenska dijeta. Biopsija se ponavlja za 4 mjeseca. Ukoliko je i tada pozitivna, treba pomišljati na zloćudnu bolest crijeva. Bolesne promjene se najčešće nalaze na sluznici tankog crijeva, a rjeđe na sluznici želuca ili debelog crijeva.
Liječenje
Dijeta bez glutena i glijadina, nadoknada željeza, K vitamina, željeza i kalcija.
Učestalost bolesti
Ukupno boluje oko 1 % stanovništva. U Evropi je na 350 novorođenčadi jedno bolesno. U Hrvatskoj se na 500 novorođenčadi nađe jedno bolesno dijete. Rođaci u prvom koljenu češće obolijevaju od celijakije. Ako rođak celijakičara boluje od slabokrvnosti, a isključeno mu je krvarenje iz crijeva, treba sumnjati na celijakiju.
Bolest kod odraslih
Crijevne resice mogu oboljeti u bilo kojoj životnoj dobi. Što je bolesnik stariji, znakovi bolesti su manje specifični, pa ih je teže otkriti. Kod odraslih ljudi su prvi znakovi slabokrvnost, iscrpljenost, depresija, te bolovi u kostima i zglobovima.
Prognoza bolesti
Bolesnik sa celijakijom koji drži dijetu može normalno živjeti i funkcionirati. Važno je učiniti prvi korak: posumnjati na bolest, dokazati ju, dijetom liječiti i time spriječiti komplikacije bolesti.
Neliječena bolest
Uzrok smrti kod celijakije je tzv. celijakična kriza. To je pojava učestalih stolica i povraćanja. Pri tome nastaje poremećaj u sastavu krvi, koji dovodi do šoka i do smrti. Bez dijete umire 10 % do 30 % bolesnika. Uz dijetu umire manje od 1 % odraslih pacijenata.
Komplikacija celijakije
Kao komplikacija bolesti može nastati zloćudni tumor na limfnim putovima u crijevima. On nastaje kod 6 % do 8 % oboljelih. Komplikacije obično nastaju u 5. desetljeću života. Od ostalih zloćudnih bolesti kod celijakičara se češće javljaju rak jednjaka, ždrijela i adenokarcinom crijeva. Rak crijeva je kod celijakičara 40 puta češći.
Celijakija kod sasvim male djece
Ako je celijakija dijagnosticirana kod dojenčadi, bezglutensku dijetu je potrebno držati do navršene šeste godine života. Nakon toga učini se ponovna biopsija sluznice tankog crijeva. Ako je nalaz biopsije uredan, nastavlja se normalna prehrana.
Za više informacija posjetite mrežnu stranicu Hrvatskog društva za celijakiju na gumbu ispod.
Hrvatsko društvo za celijakiju
Foto: pixabay.com