Kula nasuprot sakristije zagrebačke katedrale

S koje god se strane približavamo Zagrebu, izdaleka primjećujemo veličanstveni lik zagrebačke katedrale. U srednjem vijeku, kad se Zagreb sastojao od malenog Griča, od nekoliko kuća na današnjem Kaptolu i u Vlaškoj ulici, položaj katedrale utjecao je na razvoj grada i na raspored njegovih ulica. Od 16. stoljeća katedralu i biskupski dvor okruživalo je osam kula, spojenih visokim zidinama dugih 340 metara. Do naših dana sačuvano ih je šest, a samo je kula nasuprot sakristije katedrale ostala gotovo nepromijenjena.

Krajem 1906. godine srušen je zapadni dio zida s Bakačevom kulom i Metropolitanskom knjižnicom. Time je uništen srednjovjekovni tvrđavni sklop crkva-tvrđava, koji je bio jedinstven u Europi. Ostao je samo dio zida uz južnu kulu Nebojan, koji je i danas vidljiv u unutarnjem dijelu Muzeja bl. Alojzija Stepinca.

Katedrala i Kaptol krajem 15. stoljeća bili su okruženi minimalnim utvrdama (palisade), no glavno je fortificiranje obavljeno tijekom drugog desetljeća 16. stoljeća (1512.-1520.), kad je turska opasnost postala više no očita. Prvo je sagrađena biskupska tvrđa, a do sredine 16. stoljeća okruženo je i cijelo kaptolsko naselje.

Biskupska tvrđa stalno je održavana i obnavljana kao uvjet sigurna života. Kasnije, biskupi čuvaju naslijeđeni sklop građevina Kaptola, pa primjerice biskup Juraj Branjug (1723.-1747.) ne dira kule ni zid, čak ne dopušta da ih se obijeli, želeći da se iz njih vidi starina.

Kula nasuprot sakristije Zagrebačke katedrale nastala je između 1518. i 1519. godine, a tijekom povijesti nazivali su je: kula prema Kaptolu, puškarnica, srednja kula na sjevernoj strani, sjeverna kula i dr. Tijekom izgradnje biskupskog dvora zidine i kule na južnoj i istočnoj strani ugrađene su u dvor. Nakon što je srušen zapadni zid s Bakačevom kulom, ova kula ostala je jedina koja slobodno stoji. Na nju se veže zid s obje strane. Budući da se održala u svom slobodnom položaju, održao se na njoj značajan element fortifikacijske arhitekture: izlazi iz kule na obje strane na obrambene hodnike zida.

Kula je smještena u sredini sjevernog poteza zidina s promjerom od 875 cm. Debljina zida, mjerena u prizemlju, iznosi 195 cm. Po visini se zid nešto stanjuje, tako da je na 3. katu debljina 100 cm. Ulaz u kulu ima kameni dovratnik koji polukružno završava. Nad njim je veliki otvor, također s kamenim okvirom, a i manji prozori su na toj dvorišnoj strani kule kamenom oivičeni.

Kula ima tri kata te galeriju na najvišem, trećem katu. Prizemlje i prvi kat presvođeni su kupolastim svodovima, dok su iznad drugog i trećeg kata drveni grednici. Otvori su na pročelju mali, dok su iznutra iza njih oveće niše, kako bi im se omogućio pristup. Izvana su na prvom i drugom katu omanji prozori te kruškolike puškarnice. Na trećem katu nešto su veći prozori, tako da se dobiva dojam da se ondje moglo i boraviti, ali vjerojatno za potrebe straže. Najzanimljiviji je zazidani otvor u prizemlju, koji je danas vidljiv samo iz parka Ribnjak. Svojom širinom od 158 cm, a visinom od 53 cm govori da je vjerojatno bio namijenjen vatrenom oružju.

Sve etaže imaju vrata, koja vode u različitim smjerovima. Dvoja vrata na trećem katu vodila su na branište, koje se protezalo po zidinama, Vrata na drugom katu bila su glavni ulaz za gornje prostorije. Ulazi u prizemlje i prvi kat bili su postavljeni jedan nad drugi. Na zidini, pred ulazom u drugi kat, jedini su tragovi galerije pet zazidanih otvora, veličine 18 puta 18 cm, koji mogu potjecati od drvenih konzolnih greda pristupne galerije. Na galeriju se dolazilo dosta strmim drvenim ljestvama. Nakon toga se u treći kat pristupalo unutrašnjim drvenim stubama iz prostora drugog kata, pa tek onda i na branište na vrhu zidina. Krov kule, koji izgledom podsjeća na stožac, malo je uvučen od oboda, što može potjecati od rekonstrukcije krovišta.

Potres koji se u Zagrebu dogodio u ožujku 2020. godine oštetio je kulu, kojoj i nakon četiri godine nedostaje veliki dio crijepa. Nadzorni inženjer i projektant obnove katedrale ing. Damir Foretić u usmenom razgovoru s tajnikom Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije izjavio je da je građa na kuli stara 300, a moguće i 400 godina. Izložena vremenskim utjecajima gubi svoju čvrstoću kao i nosivost. Kula je većim djelom izgrađena od kamena, poput zidova katedrale, kojem je glavni sastavni dio kalcijev karbonat. Uslijed djelovanja ugljičnog dioksida te sumpornog dioksida kamen se polako mrvi i otpada.

Očuvanost ove kule čini ovaj objekt izuzetno važnim među našim srednjovjekovnim fortifikacijama, koje su većinom ili nestale ili su potpuno pregrađene, a i njih nema puno. S obzirom na ostale kule Kaptola, ova je jedina zadržala svoj prvobitni izgled i okruženje.

Tomica Plukavec, prof.

tajnik Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije