Nadbiskup Ivan iz doba kralja Tomislava

IVAN, nadbiskup i pisac (Split, druga pol. IX. st. — ?, nakon 928). Zbog nedostatka izvornih svjedočanstava, o njemu nema pouzdanih podataka do 914. Zna se tek da je odrastao u rodnom gradu i da mu se otac u latinskom obliku imena zvao Tordacatus, na temelju čega su povjesničari pokušavali utvrditi njegovo slavensko (hrvatsko) odn. romansko podrijetlo. Navedene je godine – po Tomi Arhiđakonu i nekim katalozima splitskih nadbiskupa – kao suvremenik hrvatskoga kneza Tomislava, bio splitski nadbiskup.

U sljedećih 10-ak godina njegova upravljanja splitskom Crkvom Hrvatska se teritorijalno proširila na dalmatinske gradove i Zahumlje, a njezin je vladar Tomislav postao kraljem, što je nametnulo potrebu za novim uređenjem crkvenih prilika u zemlji.

Poticaj tomu dali su Tomislav i zahumski knez Mihajlo Višević sa svojim velikašima te nadbiskup I. i drugi dalmatinski biskupi, koji su od pape Ivana X. zatražili da im pošalje biskupe i pismo u kojem bi im izložio kršćanski nauk vjere.

Papa je u Hrvatsku otpravio dvojicu legata, ankonitanskoga biskupa Ivana i palestrinskoga Leona, šaljući po njima jedno pismo Ivanu i njegovim sufraganima, a drugo hrvatskomu kralju, zahumskomu knezu i njihovim velikašima.

Ivanu predbacuje što još nije pohodio Apostolsku stolicu i naređuje mu da sa svojim sufraganima uredi crkvene prilike u Hrvatskoj (dalmatinska pokrajina) u skladu s rimskim naukom te izražava zabrinutost zbog širenja slavenskoga bogoslužja (Metodii doctrinam), protiv kojega, prema papinim obavijestima, biskupi ništa ne poduzimaju.

Tomislava, Mihajla Viševića i druge predstavnike svjetovne vlasti papa upozorava da na svojem području ne podupiru slavensko bogoslužje nego da, ne zanemarujući njega, porade na učvršćivanju latinske izobrazbe kako ne bi izgubili vezu s Rimom i naukom Rimske crkve.

Papini su se legati sastali u Splitu s predstavnicima političke i crkvene vlasti i ondje održali pokrajinski crkveni sabor, koji je u ozračju papinih pisama donio zaključke u 15 točaka.

Po tim je zaključcima Split postao središtem obnovljene crkvene pokrajine, u kojoj je u starim granicama trebalo obnoviti sve biskupije koje su ondje postojale u antičko doba, hrvatski se biskup Grgur Ninski imao podvrgnuti metropolijskoj Crkvi u Splitu, ograničena je uporaba slavenskoga jezika u bogoslužju, predviđene su crkvene sankcije protiv hrvatskoga kralja i njegovih velikaša ako bi pokušali postaviti svoje biskupe nad cijelom crkvenom pokrajinom, a razmatrano je i pitanje svećeničke stege.

Kada je Grgur Ninski uložio u Rimu priziv protiv saborskih zaključaka, papa ga je s Ivanom pozvao u Rim da mu izlože predmet spora. Nema podataka da bi po tom poslu oni boravili u Rimu.

Potkraj 927. ili na poč. 928. u Hrvatskoj su boravili papini izaslanici, biskup Madalbert i vojvoda od Kuma Ivan. Oni su u Splitu, u nazočnosti Ivana, zadarskoga biskupa Formina, Grgura Ninskoga te Tomislava i njegovih velikaša 928. održali drugi pokrajinski crkveni sabor, koji je potvrdio zaključke sabora iz 925.

Splitskoj je Crkvi priznato metropolijsko pravo, Grgur Ninski morao je napustiti svoju ukinutu biskupiju i preuzeti neku od onih koje su imale biti obnovljene u kopnenom zaleđu, a Formin je morao prihvatiti smanjene granice svoje biskupije, kakve je imala u antičko doba.

Papa Lav VI. potvrdio je saborske zaključke 928–929. i Ivanu ponovo poslao palij.

Nakon toga o Ivanu nema podataka u izvornoj građi. Tek rimski katalog splitskih nadbiskupa navodi da je I., drugim imenom Januarije, bio na čelu svoje Crkve do oko 940, ali drugi dostupni podatci to ne potvrđuju.

Danas istraživači drže da je I. najvjerojatnije autor opširnoga memorijalnoga zapisa sačuvana u prijepisu iz XVI. st., a odnosi se na pokrajinske crkvene sabore održane u Splitu 925. i 928. Po R. Katičiću to je najstariji opis događaja na hrvatskom području u ranom srednjem vijeku koji se sačuvao do danas.

Latinska gramatika i stilistika u zapisu su na vrlo niskom stupnju te svjedoče o slaboj izobrazbi u bizantskoj Dalmaciji na poč. X. st.

God. 1963. otkopan je u jugoistočnom dijelu Dioklecijanove palače Ivanov sarkofag, koji se čuva u Arheološkom muzeju u Splitu.

Na sarkofagu je nedatiran natpis: IN N[OMINE] D[OMI]NI E[T] PATRIS ET FILII ET SP[IRIT]V S[AN]C[T]O HIC REQVIESSCET FLAGELLIS PECCATOR IOH[ANNES] ARCHIEP[ISCOPV]S QVI FVIT NATVS ET NOTRITVS IN CIVITATE SPALATO FILIVS BENE MEMORIE DO[MI]NO TORDACATI, QVE[M] ELEGIT D[EV]S ET S[AN]C[TV]S DOMNIO IN SEDE SVA PONTIFICE[M] CONSECRAVIT, QVI REGNA […] TASEC[…] AMEN (U ime Gospodnje, i Oca, i Sina i Duha Svetoga. Ovdje počiva krhki grješnik Ivan, nadbiskup, koji je rođen i othranjen u gradu Splitu, sin gospodina Tordakata dobre uspomene, kojega je odabrao Bog i sveti Dujam na svojem sjedištu posvetio za biskupa, koji kraljevstva … amen; prijevod R. K.