Što se tiče četvrte misterije, datum 13. januar 809 godine uzela je Bokeljska mornarica Kotor kao datum svoga osnutka.Premda za tu tvrdnju nije bilo dokaza, prihvaćen je stav mnogih proučavalaca povijesti mornarice, od Josipa Đelčića do Miloša Miloševića o postojanju uporne tradicije koja govori o kotorskim mornarima koji su donijeli moći sveca u Kotor, ali koja ne govori i o postojanju u to vrijeme i cehovske organizacije, tako da je datum njenog osnutka ostao u domenu pretpostavke.
Svakao, najzaslužniji za promicanje 13 januara 809 kao dana osnutka Mornarice je rođeni Kotoranin, Josip Đelčić (1849. – 1925) koji je prvi taj datum vezao za osnutak Bokeljske mornarice i njegova je zasluga što je, šireći svijest o tome da je Kotor 809 godine istovremeno dobio i nebeskog zaštitnika Sv. Tripuna i zemaljskog čuvara obale, Bokeljsku mornaricu, postigao da ta svijest postane dio tradicije Bokelja i zadrži se do danas.
Međutim, danas je izvjesno da se datumi 13. januar 805 godine i 13 januar 809 godine ne mogu smatrati, pa ni po predanju, datumom osnutka Mornarice već samo kao naznaka o njenom postojanju, jer je Kotor u VI stoljeću, kao već razvijeni municipij, morao, kao “conditio sine qua non”, kao uslov opstanka, imati razvijenu mornaricu, a vjerovatno i brodogranju, koje su značile život, s obzirom na ograničene druge resurse u okruženju. A. Dabinović navodi “dosta šture podatke o izvjesnim ratnim brodovima Kotora iz 867. godine”, podatak koji naravno ne implicira automatski i postojanje cehovske organizacije, ali je i ne isključuje.Ako tome dodamo i stavove gotovo svih istraživača, (P-Mijović, J.Martinović, S. Mijušković), da je na mjestu današnjeg Kotora, prije VI stoljeća, bilo ilirsko naselje, a zatim i grčki emporij (Decaderon, Decatera) te rimski castelum (Acruvium), odnosno pogodna i zaštićena luka na kraju zaliva i morskog puta, jasno je da se radi o drevnoj pomorskoj tradiciji iz koje se u nekom momentu razvila i cehovska udruga mornara, koja je i tada, u doba predanja i kasnije, u doba arhivskih dokumenata, imala veliku ulogu u razvoju grada.Iako je zaštitnik mornarice u početku bio sv. Nikola, ne može biti sumnje u to da je mornarica, organizirana ili ne, od samog donošenja moći sv. Tripuna u Kotor učestvovala u proslavama zaštitnika grada čiji je neodvojivi dio bila i ona sama.Zato predanje o učešću Mornarice u proslavama Tripundana nije bilo zapisano u prvom poznatom statutu, jer se učešće u proslavi podrazumijevalo, ne kao statutarna obveza organizatora proslave, nego kao građanska dužnost.
U svakom slučaju i 805. godine i 809. godine, pomorski grad Kotor i njegovi građani, po sastavu sasvim sigurno pretežno mornari i zanatlije vezane za more, svečano su dočekali, a kasnije i prenijeli svoga zaštitnika u novo počivalište, tako da i jedan i drugi datum mogu slobodno da se uzmu, ne kao datum osnivanja mornarice, nego više kao potvrda postojanja mornarica u vrijeme tako važnih datuma za grad.
Kako je stvarni datum osnutka mornarice izgubljen u tami prošlosti, formulacija o nastanku Mornarice trebala bi glasiti:
Povijesno, Bokeljska mornarica je drevna staleška bratovština čiji su mornari, prema predanju, donijeli moći Sv. Tripuna u Kotor 13. januara 805. godine i u kojoj se, od 13.januara 809. godine do danas, kontinuirano čuva tradicija slavljenja Tripundanskih svečanosti.
Ovakva formulacija je korektna jer implicira postojanje Mornarice i prije 805. godine, vezuje je za najznačajniji događaj u dugoj povijesti Kotora, donošenje moći Sv. Tripuna u grad 805. godine i daje kontinuitet slavljenja Tripundanskih svečanosti od 13. Januara 809. godine kada su moći prenesene iz crkve Sv. Marije u novosagrađeni martirij sv. Tripuna, do danas.