Proteklih godina stručnjaci naglašavaju kako ljudi sve više vremena provode sami. Statistike pokazuju da sve više želimo biti sami, ušuškani kod kuće pod dekom, umjesto da se družimo s ljudima. Stopa onih koji žive sami u proteklih 50 godina se udvostručila. Neki su počeli tvrditi da živimo u ‘antisocijalnom stoljeću’.
Usamljenost i izolacija doista su društveni problem koji zaslužuje ozbiljnu pozornost, osobito jer su kronična stanja usamljenosti povezana s lošim ishodima poput depresije i skraćenog životnog vijeka. Ali, postoji i druga strana priče, tzv. pozitivna samoća koja je povezana s određenim blagodatima, a ne s usamljenošću. Samoća biti prigoda da napunimo baterije i iskusimo osobni rast do pronalaženja vremena za povezivanje sa svojim emocijama i našom kreativnošću.
Postoji kolektivna tjeskoba zbog samoće koja velikim dijelom proizlazi iz deficitarnog pogleda naše kulture na samoću. Po ovakvom načinu razmišljanja, želja za samoćom se smatra neprirodnom i nezdravom, nečim čega se treba bojati ili žaliti, a ne cijeniti ili poticati. Suvremena zapadna kultura ekstravertnost smatra idealom, tj. osnovom za ono što je normalno. Obilježja ekstraverzije uključuju društvenost i asertivnost, kao i izražavanje pozitivnih emocija i traženje više stimulacije u odnosu na introverte.
Ali želja za samoćom nije patološka i nije samo za introverte. Niti to automatski znači društvenu izolaciju i usamljeni život. Dobrobit samoće ne pojavljuje se automatski kad god se odmaknemo od društvenog svijeta. Dolazi kada smo zaista sami – kada namjerno izdvajamo vrijeme i prostor za povezivanje sa sobom – a ne kada smo sami sa svojim uređajima.
Prava samoća usmjerava pozornost prema unutra. To je vrijeme da usporimo i razmislimo. Vrijeme da radimo što želimo, a ne da udovoljavamo drugima. Vrijeme da budemo emocionalno dostupni sebi, a ne drugima.
Ako nemamo izgrađene bliske odnose sa zajednicom u koju se možemo vratiti nakon što smo bili sami, samoća može dovesti do društvene izolacije. Previše društvenih interakcija može opterećivati, a takvo preopterećenje negativno utječe na kvalitetu naših odnosa.
Baš kao što je povezanost s drugima neophodna za našu dobrobit, tako je i veza sa samima sobom. (theconversation.com)
