Glagoljica u Bugarskoj
* * * * * * * * * * * * * *
Za razliku od današnje Sjeverne Makedonije koja nema niti jedan stari glagoljski artefakt, Bugarska ima jedan. To je čuveni PRESLAVSKI GRAFIT iz Okrugle crkve u Preslavu (ponekad ju u literaturi nazivaju i Zlatnom crkvom). Natpis se nalazi u jednoj od bočnih prostorija, pripojenih ulaznom trijemu (narteksu) zajedno s dvorištem (atrijem) u zapadnom dijelu crkve. U gornjem retku je nekoliko glagoljskih slova kojima smisao nije jasan, a u donjem tvrdnja da je tu crkvu sagradio Pavao hartofilaks o čemu sam opširno pisao u knjizi „Glagoljica prije Ćirila i Metoda“.
Zanimljivo je da ćirilometodisti taj natpis datiraju u 893. godinu, kada je prema tadicionalnom vjerovanju održan „Preslavski sabor“ na kojemu je ustoličen budući bugarski car Simeon, bugarski jezik proglašen službenim a uz njega i ćirilica kao službeno pismo.
Međutim, prema rukopisu redovnika iz X. stoljeća Tudora Doksova, Zlatna crkva je izgrađena 907. godine, a dio u kojemu je natpis dodan je u kasnijoj fazi gradnje. To se moglo dogoditi u posljednja dva desetljeća vladavine cara Simeona ( umro 927.) ili vjerojatnije za vrijeme cara Petra (927.-969.) koje je zapamćeno kao „zlatno doba“ bugarske duhovnosti i kulture. Jezične značajke i dizajn ćiriličnih slova također daju osnovu za datiranje natpisa u X. stoljeće.
Tako grad ostaje zauvijek povezan sa “zlatnim dobom” – vrhuncem srednjovjekovne bugarske kulture. Ovdje je osnovana Preslavska književna škola, koja je utjecala na cjelokupni kulturni razvoj istočne Europe, a u kojoj su djelovali Ivan Egzarh, Černorizec Hrabri, Konstantin Preslavski, Prezbiter Kozma, Tudor Duksov i drugi.
Okruglu ili Zlatnu Simeonovu crkvu, otkrio je preslavski učitelj i arheolog Jordan Gospodinov 1927. godine.
Bugari, poput Makedonaca, većinu starih glagoljskih rukopisa pripisuju svojoj povijesnoj baštini, no djeluju mi manje isključivo. U nastavku je popis starih spisa prema bugarskoj literaturi (nastojao sam prevesti što je moguće dosljednije):
* * * * * * * * * * * * * *
ZOGRAFSKI KODEKS
Vrsta: Četiri evanđelja + Sinaksara.
Datiranje: kraj 10./početak 11. stoljeća.
Lik: Ključni kodeks Ohridske škole.
* * * * * * * * * * * * * *
MARIJANSKI KODEKS
Vrsta: nepotpuni tetragram + sinaksar.
Datiranje: kraj 10./početak 11. stoljeća. Smatra se lingvistički vrlo arhaičnim.
Lik: Izrazito kaligrafski, sadrži minijaturu.
* * * * * * * * * * * * * *
ASEMANIJEV KODEKS
Vrsta: Izborno evanđelje (Aprakos).
Datiranje: Kraj X / XI stoljeća.
Lik: Najraskošniji od ranih glagoljskih kodeksa.
* * * * * * * * * * * * * *
SINAJSKI EUHOLOGIJ (Euchologium Sinaiticum)
Vrsta: Euholog/Trebnik (službenik).
Datiranje: 11. stoljeće (vjerojatno prva polovica).
Karakter: Najstariji slavenski službeni, arhaični jezik.
* * * * * * * * * * * * * *
SINAJSKI PSALTIR (Psalterium Sinaiticum)
Vrsta: Psaltir + biblijske pjesme i sekvenca.
Datum: 11. stoljeće.
Karakter: Najstariji slavenski psaltir, arhaični jezik.
* * * * * * * * * * * * * *
SINAJSKI MISAL (Missale Sinaiticum)
Vrsta: Ulomak misala (Liturgija).
Datum: 11. stoljeće.
Lik: Fragment, vjerojatno povezan s euhologijom, najranijim dijelovima liturgije.
* * * * * * * * * * * * * *
RILSKI I ZOGRAFSKI LISTOVI (Rukopis pareneze sv. Efraima Sirijskog)
Vrsta: Zbirka učenja (Pareneza).
Datum: 11. stoljeće.
Znak: Sačuvan kao zasebni rilski listovi i kao malo slovo u Zografskim listovima (palimpsest).
* * * * * * * * * * * * * *
BOJANSKI PALIMPSEST
Vrsta: Palimpsest – malim slovima: Izborno evanđelje (Aprakos).
Datum (na donjem slovu): 11. stoljeće.
Znak: Klasičan primjer zamjene glagoljice ćirilicom (gornje pismo je iz 13. stoljeća).
* * * * * * * * * * * * * *
LUNTOV PALIMPSEST (Lenjingradski palimpsest)
Vrsta: Palimpsest – donje slovo: Oktoih (Octoichus).
Datum (donjeg slova): 11. / početak 12. stoljeća.
Lik: Najstariji poznati slavenski oktoih.
* * * * * * * * * * * * * *
Zanimljivo je da Bugari ne odriču zapadno porijeklo ovim glagoljskim spisima:
* * * * * * * * * * * * * *
KIJEVSKI LISTIĆI (Folia Kioviensia)
Vrsta: Ulomak Misala (prijevod s latinskog).
Datiranje: 10. stoljeće (neki znanstvenici čak predlažu kraj 9. stoljeća). Smatraju se najarhaičnijim spomenikom.
Karakter: Jedinstven sa zapadnoslavenskim osobinama.
* * * * * * * * * * * * * *
MIHANOVIĆEVI FRAGMENTI (Fragmenta Mihanovićiana)
Vrsta: Palimpsest – mala slova: Liturgijski tekstovi.
Datum (donjeg slova): 11.-12. stoljeće.
Karakter: Važan za hrvatsku tradiciju; Gornje slovo je latinsko.
* * * * * * * * * * * * * *
BEČKI GLAGOLJSKI FRAGMENTI (Fragmenta Vindobonensia Glagolitica)
Vrsta: Palimpsest – mala slova: Liturgijski tekstovi.
Datum (donjeg slova): 11.-12. stoljeće.
Karakter: Slično Mikhanovićima; Gornje slovo je latinsko.
* * * * * * * * * * * * * *
FRANKOPANSKI KODEKS (Kodeks Klozijanus)
Vrsta: Zbirka propovijedi (homilija).
Datum: 11. stoljeće.
Karakter: Fragmentaran, sa zanimljivim jezičnim značajkama (mogući zapadnoslavenski/hrvatski utjecaji).
* * * * * * * * * * * * * *
Važno je istaknuti da je bugarska patrijaršija najstarija slavenska crkva prema istočnom obredu (buduće pravoslavne crkve) i prva samostalna crkva nakon onih iz atičkog doba: Rima, Konstantinopola, Aleksandrije, Antiohije i Jeruzalema. Njezina autokefalnost seže u 927. godinu kada je priznata od Carigradske patrijaršije, od koje se odvojila. Još prije priznavanja autokefalnosti Bugari su dobili svog patrijarha Leona i to 919. godine, no tek za patrijarha Dimitrija (927.-930.) bugarska crkva postaje samostalna. Ohridska episkopija (makedonska crkva) ustanovljena je 1019. godine odvajanjem od Bugarske crkve, a Pećka patrijaršija (srpska crkva) odvaja se od Ohridske 1219. godine kad postaje arhiepiskopija u vrijeme Save Nemanjića, a patrijaršija tek 1346. godine u vrijeme kralja Dušana koji Jonakija II. imenuje prvim pećkim patrijarhom kako bi ga okrunio carom.
Navodim sve ovo kako bih pokazao da glagoljica iako prisutna u nekoliko spisa nije imala bitnu ulogu u istočnom crkvenom obredu, što nas navodi na zaključak da su ti spisi nastajali u nekom još neistraženom odnosu u doba crkvenog raskola, a da su ostali sačuvani jer NISU UPOTREBLJAVANI, baš kako je zaključio biskup Mile Bogović u svojim svake hvale vrijednim djelima.
