Dražen Zetić: fragmentarnost detalja kao ljepota i istina cjeline

piše Alen Tomić

0

 

Dražen Zetić: fragmentarnost detalja kao ljepota i istina cjeline

Želja za estetski stiliziranim i promišljenim prikazom ljepote trajna je čovjekova odlika i potreba. U nastojanju da u interakciji s prirodom podari svome htijenju smisao, čovjek se okreće ljepoti kao dobro poznatom i familijarnom kriteriju za procjenu onoga što smatra istinitim. Čovjek je naprosto, između ostalih antropoloških određenja, ujedno i biće umjetnosti, a estetska privlačnost predstavlja provizorne hramove njegova nastanjivanja prirodno lijepoga. Smisao za ljepotu ukazuje na čovjekovu potrebu prisnijeg doživljaja stvarnosti.

Autor: Dražen Zetić

Zetićeva fotografska djelatnost ostaje vjerna etimološkom korijenu te riječi: ona je u tom smislu ispisivanje ljepote pomoću učinka svjetlosti. Zetićev objektiv secira, fragmentira, naprosto apostrofira detalj kao ogledalo cjeline. Univerzalnost krhotine djeluje kao inspirativni poticaj za nove načine estetske percepcije prikazanog. Njegov umjetnički habitus je istovremeno prosvjetiteljsko-romantičarski, ali i suvremeni izraz umjetnikova suočavanja s heterogenim odlikama zbiljskoga. Kao romantičar, Zetić prosvjetiteljski nastoji gledatelja educirati, u njemu pobuditi smisao za permanentnom istinitošću estetski i prirodno lijepoga. Istinitost Zetićevih fotografskih prikaza nastoji razotkriti univerzalnost ljudskoga iskustva. Njegova suvremenost pak odraz je fotografskog umijeća. Zetić naprosto u detalju, u fragmentu prirodno lijepoga uočava sveopći obrazac estetski privlačnog i intrigantnog.

Autor: Dražen Zetić

Privlačnost Zetićevih fotografija krije se u značenju koje tek treba otkriti. Ciklus fotografija I voda ima dušu poziva na dijalog, smislom prožetu interakciju umjetnika i publike. Na fotografijama nema čovjeka; one su depersonalizirane, a opet sadrže neizbježni pečat ljudskosti. I voda ima dušu nije ciklus pejzažnih fotografija, niti geografijom opterećeni eklekticizam. Zetić naprosto kroz detalj revitalizira izvorni smisao za ljepotom cjeline. Fragmentarnost fotografskih prikaza nam također posreduje novi pogled na ulogu i značenje vode. Voda kao neizostavni tradicijski motiv i filozofska, umjetnička te prirodoznanstvena stoljetna preokupacija ovdje zadobiva novo naličje. Voda se nastoji predstaviti u svojoj neotkrivenoj ljepoti, u detalju, simbiozi, nedokučivosti i nadasve metafizičkoj vitalnosti. Stoga ona ne poznaje granice, niti ograničenja. Zetićeva voda nastoji spajati i povezivati, a ne dijeliti ili razgraničavati. Njezina temporalnost izvire iz estetske distance uvriježenih načina prikazivanja fotografskog motiva; iako zarobljena, njezin tok je svejedno smion i odvažan doprinos sveopćoj ljudskoj potrebi za ljepotom i istinom.

Autor: Dražen Zetić

Promatrajući Zetićeve fotografije iz ciklusa I voda ima dušu, istančano oko promatrača kao da iznova i po prvi put ulazi u nedovršeni dijalog s estetskim iskustvom lijepoga i istinitoga. Njegov fotografski platonizam ne ostavlja gledatelja ravnodušnim.

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.