Ovu je svoju knjigu, Duševni sladoled / Ogledi o hrvatskoj politici Matije Štahana (Biblioteka Obračun s njima), Naklada Pavičić najavila u rujnu 2023., s obećanjem da će biti objavljena do Uskrsa. Mislilo se, i planiralo se, do Uskrsa 2024. A ona, kao što vidite, štovani čitatelju, izlazi uoči Uskrsa 2025.

Zbog toga se malog zakašnjenja (malog, jer što je, primjerice, 12 pišljivih mjeseci u usporedbi s impozantnih, okruglih 11 stoljeća našeg Hrvatskog Kraljevstva, kojima se upravo ove godine s radošću svi klanjamo), ispričavamo, a zauzvrat vam Sladoled ne nudimo u mekom uvezu, kako je prvobitno bilo zamišljeno, nego u luksuznom, tvrdom uvezu Grafičkog zavoda Hrvatske u Zagrebu (368 str.). Još, k tomu, i proširenom kraćim (posljednjim, četrdeset trećim) aktualnim poglavljem o zbivanjima u Americi, „Pisamce o Trumpu s početka 2025“.

Knjigu je likovno opremio stalni suradnik Naklade Pavičić, genijalni grafičar Mario Jurjević.

Štahan je rođen 1992. u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu Zagrebačkog sveučilišta diplomirao je komparativnu književnost, a na istom fakultetu upravo priprema i doktorsku disertaciju. Uz istraživački i znanstveni rad, bavi se i novinarstvom, kao suradnik portala Bitno i suurednik portala Heretica te drugih hrvatskih novina i časopisa.

U tmurnim trenucima čovjeku se, kako onome u Sisku, Bjelovaru ili Biogradu na Moru, tako i onome u Berlinu, Rimu ili Bruxellesu, zna učiniti da je sve nepovratno izgubljeno. Nije, sve dok postoje knjige kao što je ova Štahanova. Da, istina, ona nikome ne može povećati plaću, niti ikome želi popovati o tome što da radi sa svojim životom, ali može svakoga svoga čitatelja pozvati na osvježavajući sladoled za dušu (od jagode i vanilije).

Sladoled je prva knjiga Matije Štahana, a napisana je i sastavljena tako da se može čitati i kao korisna hrestomatija i kao savjesna inventura ostvarenih i neostvarenih težnji hrvatske nacije od kralja Tomislava i Ante Starčevića do Franje Tuđmana i Zlatka Hasanbegovića. Sve na osnovi argumentiranih i, što je u namrgođenoj hrvatskoj političkoj publicistici rijetkost, zabavnih analiza objavljenih u ozbiljnim hrvatskim medijima.

I, da, nakon ove knjiga, zapravo, s njom, više nitko neće moći reći da suvremena hrvatska politička desnica oskudijeva u ozbiljnim programskim vrelima. I čuditi se što hrvatska publika, u stotinama tisuća duša, hrli na koncerte ozloglašenog hrvatskog pjevača.

Ukratko, pročitajte Duševni sladoled i prosudite je li pretjerano reći da je njegov autor jedan od pet najpametnijih Hrvata.

A tko ovo iznimnu djelo ipak ne pročita, mora se pomiriti s činjenicom da neće znati tko će u bliskoj budućnosti u Hrvatskoj s kim i o čemu žučljivo raspravljati: Hrvati bliskoistočnog podrijetla o partizanima i ustašama ili partizani i ustaše o Hrvatima bliskoistočnog podrijetla.