Nobelovac Thomas Mann ubraja se među najveće njemačke i svjetske pisce. Živio je u doba velikih previranja koje su obilježila dva svjetska rata. Ovog 6. lipnja navršava se 150 godina od njegovog rođenja. Kod njemačkog pisca Thomasa Manna (1875.–1955.) život i pisanje bili su neraskidivo povezani. Iako se njegova slava prije svega temelji na književnosti, napisao je velika djela poput romana „Buddenbrookovi”, za koji je 1929. dobio Nobelovu nagradu za književnost, zatim „Čarobna gora” ili „Doktor Faustus” – veliko značenje imalo je i njegovo političko angažiranje

Školski dani: njemački mu nije bio jača strana

Ništa od svega toga nije se moglo naslutiti 6. lipnja 1875. kada je Thomas Mann rođen u Lübecku, kao drugi sin u bogatoj i uglednoj obitelji trgovca i senatora. Velika obitelj s trojicom sinova i dvije kćeri vodila je lijep, bezbrižan život. Budući veliki književnik više je puta ponavljao razred, a iz njemačkog jezika nikada nije uspio dobiti više od ocjene 3 plus. Nije završio gimnaziju.Ipak, još kao učenik pisao je prve prozne sastavke. Poput četiri godine starijeg brata Heinricha, i njega je obuzela strast za književnošću. Njihov otac time nije bio nimalo oduševljen i vjerojatno je zbog toga oporučno naložio da se nakon njegove smrti firma proda, kako bi obitelj mogla živjeti od kamata.Tako je i učinjeno 1891. kada je otac umro. Obitelj se seli u München. Njegov prvi objavljeni književni tekst, novela „Pad” o lošem položaju žena u društvu, pojavio se 1894. Zbog uspjeha tog prvijenca napušta posao u osiguravajućem društvu, odlazi slušati predavanja na sveučilištu kako bi se pripremio za novinarsku karijeru i odlučuje živjeti kao slobodan pisac.

Kapitalna djela, brak s Katiom

S bratom Heinrichom 1898. odlazi na dvije godine u Italiju. Tamo piše roman „Buddenbrookovi” (1901.) o propasti jedne imućne trgovačke obitelji, inspiriran poviješću vlastite obitelji. Književna kritika bila je oduševljena romanom koji je prvotno bio zamišljen kao zajedničko djelo braće. Thomas Mann od tada, sa 26 godina, samostalno zarađuje za život.Slijede nova djela, najprije zbirka novela „Tristan” (1903), u kojoj se nalazi i priča „Tonio Kröger”, o suprotnosti između umjetnika i građanina, ljudskog duha i života u društvu.Thomas Mann 1904. upoznaje Katiu Pringsheim, lijepu kćer ugledne i imućne minhenske obitelji intelektualaca. Trudi se osvojiti ju – iako je do tada u svojim pismima i dnevnicima, koji su po njegovoj želji objavljeni 20 godina nakon njegove smrti, ispoljavao samo očaranost mladićima i svoje homoerotske sanjarije. Svoju homoseksualnost nije živio – sve je ostalo samo platonski.U želji da vodi život u skladu s društvenim normama Thomas Mann se 1905. ženi Katiom. Par dobiva šestero djece. Neka od njih kasnije kreću očevim stopama i postaju pisci.

Prvi svjetski rat, razdor između braće, Nobelova nagrada

Počinje Prvi svjetski rat. Braća Thomas i Heinrich, koji je u međuvremenu također postao uspješan pisac, već su godinama bili u nekoj vrsti sukoba, ali je on eskalirao oko stava prema ratu: Heinrich objavljuje antiratni pamflet „Zola”, dok Thomas zauzima suprotan stav i četiri godine kasnije u eseju „Promišljanja jednog nepolitičnog čovjeka” (1918.) objašnjava zašto – brani monarhiju i ratnu politiku Njemačke.Njemačka je izgubila rat, a 1919. s Weimarskom Republikom u zemlju stiže demokracija. Thomas Mann tek 1922. mijenja stav i miri se s bratom: u jednom govoru javno se izjašnjava kao pristaša weimarske demokracije.Za roman „Buddenbrookovi” Thomas Mann 1929. dobiva Nobelovu nagradu za književnost. To je ogroman uspjeh za pisca i veliki trenutak za njemačku književnost, koja tako stupa na svjetsku scenu.

Nacisti dolaze na vlast, odlazak u Švicarsku

Mnogo prije izbijanja Drugog svjetskog rata Thomas Mann je naslućivao nadolazeću opasnost. Jasno se izjašnjava protiv sve jačih nacionalsocijalista i već 1930. drži vatreni govor protiv nacista, podržavajući socijaldemokraciju.U veljači 1933. godine – desetak dana nakon što je Hitler postao kancelar – Thomas Mann kreće na putovanje po Europi i drži predavanja. Ali, ne vraća se u Njemačku. Nastanjuje se u Švicarskoj.Ono što se događa u Njemačkoj isprva ne komentira – sve do 1936. kada objavljuje otvoreno pismo u listu Neue Zürcher Zeitung, u kojem oštro kritizira politiku nacističke Njemačke.Na odgovor iz Berlina nije morao dugo čekati: oduzima mu se njemačko državljanstvo, a poništava mu se i počasni doktorat Sveučilišta u Bonnu. Nacisti su mu već bili ukinuli javno priznanje, a kasnije oduzeli i dio imovine.

Izgnanstvo u Sjedinjenim Američkim Državama

Mannovi su potom definitivno okrenuli leđa Njemačkoj, pa se 1938. sele u SAD. Mann prihvaća mjesto gostujućeg profesora na Sveučilištu u Princetonu. Kada ga po dolasku jedan novinar upita doživljava li izgnanstvo kao teret, Thomas Mann odgovara: „Gdje sam ja, tamo je Njemačka.“Od 1940. Thomas Mann poziva Nijemce na otpor. Jednom mjesečno drži govore na BBC-ju, koji preko dugih valova prenosi njegove govore u domovinu – zaobilazeći njemačku cenzuru. U više od 60 emisija obraća se savjesti svojih sunarodnjaka, ne zaobilazeći ni masovna ubojstva Židova.

Nakon rata: Nijemci mu ne opraštaju

Kada je rat konačno završio, 1945. objavljuje javno pismo pod naslovom „Zašto se ne vraćam u Njemačku”. U njemu proglašava sve Nijemce odgovornima za zločine nacističkog doba. Kritičari mu osporavaju pravo da iz izgnanstva sudi o životu pod Hitlerom. Nerazumijevanje izaziva i rečenica kojom komentira bombardiranje njemačkih gradova: „Sve se mora platiti.“Čak i književno, Thomas Mann tada izaziva polemike. U romanu „Doktor Faustus” (1947.) pripovijeda o paktu skladatelja Adriana Leverkühna sa đavlom. To je Mannovo obračunavanje s društvenim prilikama koje su omogućile uspon nacizma.

Povratak u Švicarsku i smrt

Ni u SAD-u stvari mu više ne idu glatko. U antikomunističkom poslijeratnom ozračju, i nakon što ga je jedan kalifornijski kongresmen pred Kongresom optužio da je „simpatizer komunizma“, Thomas Mann se 1952. seli u Švicarsku, nedaleko od Züricha. Ne privlači ga nijedna od tadašnje dvije njemačke države.Umro je 12. kolovoza 1955. u bolnici u Zürichu, u 80. godini života.Svojom književnošću, ali i beskompromisnim otporom nacistima, Thomas Mann ostavio je snažan trag – naslijeđe koje ostaje.

Izvor: deutschwelle.com