Ovisnost o kocki ne bira ni mjesto ni društveni status. Ona je tihi razarač koji se uvlači u obitelji, bez obzira jesu li na okupu, razdvojene tisućama kilometara, dobrostojeće ili se bore za bolju budućnost. Donosimo dvije potresne, ali i ohrabrujuće priče koje pokazuju kako izgleda stvarni život uz ovisnika i nadljudska borba obitelji za njihov spas

“Mislila sam da ima drugu, a on je sve snove prokockao online”

Priča Ane (podatci poznati redakciji), mlade majke iz Hrvatske, bolno je poznata mnogim obiteljima. Njezin suprug otišao je u inozemstvo s jednim ciljem: osigurati bolju budućnost za svoju obitelj. No, taj san se ubrzo pretvorio u noćnu moru.

“Naš plan je bio pun nade,” započinje Ana svoju priču. “Otišao je prvi kako bi osigurao stabilna primanja i smještaj. Dogovor je bio da mu se djeca i ja pridružimo čim se sve posloži. Htjeli smo samo normalan život.”

Prvih godinu dana prošlo je u iščekivanju, a onda su počeli problemi

“Shvatila sam da nešto ozbiljno nije u redu,” nastavlja Ana. “Napretka jednostavno nije bilo. Sve o čemu smo pričali, svo naše preseljenje, sve je stajalo na mjestu. Svaki put kad bih spomenula novac ili naš dolazak, postajao bi nervozan i svadljiv. Izbjegavao je odgovore.”

Strah i sumnja počeli su je izjedati. “Bila sam prestravljena. Prva pomisao koja mi je prošla glavom bila je, naravno, da je našao drugu. Što drugo žena može pomisliti kad je tako daleko, a sve se raspada?”

Osjećajući da se njihovi životi urušavaju, Ana je odlučila potražiti pomoć suprugove obitelji. “Više nisam mogla sama. Morala sam uključiti i njegove. Tek kad smo ga svi zajedno pritisnuli, kad više nije imao kamo, priznao je. Nije bila druga žena. Bio je problem s kockom.”

Istina je bila poražavajuća. “Rekao je da se i dok je bio u Hrvatskoj znao tu i tamo kladiti. Mislio je da je to bezazleno, pod kontrolom. Ali vani… veća plaća, a po cijele dane sam u toj maloj unajmljenoj sobi… okrenuo se online kockanju. Priznao je da se uvukao u ogroman problem prije nego je i shvatio što se događa.”

Svi snovi o boljoj budućnosti srušili su se u jednom trenutku.

“Više nije bilo izbora,” odlučno kaže Ana. “Postavila sam mu ultimatum: ‘Vraćaš se kući i odmah krećeš na liječenje, ili je s nama gotovo.’ Znao je da mislim ozbiljno.”

Njezin suprug, shvativši da će izgubiti obitelj, pristao je. “Srećom, vratio se. Sada smo opet zajedno, ali naš put tek počinje. Preuzela sam potpune financije. On dobije novac za svoje dnevne potrebe, ali kartice i pristup novcu su kod mene. Oboje idemo redovito na grupne terapije za ovisnike o kocki i za članove obitelji. Teško je, ali barem smo zajedno u ovome. Vjerujemo u svjetliju budućnost, dan po dan.”

“Auto nije odvezao na servis, uzeli su ga kamatari”

Anina priča o snovima uništenim u samoći unajmljene sobe je potresna, ali ovisnost ne bira samo one koji su daleko. Ona jednako razorno udara i u obiteljima koje, naizgled, imaju sve. To potvrđuje ispovijest Mate, dobrostojećeg poduzetnika koji je svojoj obitelji uvijek želio osigurati da im ništa ne nedostaje.

“Sinu sam za 18. rođendan poklonio novi automobil,” priča nam Mate. “Sve je bilo u redu, nisam pretjerano zamjećivao neke probleme. Povremeno bih ga prekontrolirao, ali činilo se da je sve u redu. Život ide, posao ide, vjerujete da je tako.”

A onda je uslijedio prvi znak za uzbunu

“Jednog dana primijetio sam da nema automobila u dvorištu. Na moje pitanje, sin odgovara: ‘Pokvario se, ostavio sam ga kod prijatelja, odvest ću ga na servis.’ Bilo mi je malo čudno, auto je nov, ali pomislio sam – i novi se kvare. Na prvi mah mi je prošlo kroz glavu da ga je vjerojatno negdje lupio pa ga želi popraviti da supruga i ja ne vidimo.”

No, tjedan dana kasnije, istina je postala previše očita da bi se mogla ignorirati.

“Vratio se kući s vidljivom masnicom ispod oka i bio je strašno uznemiren. Supruga i ja pritisnuli smo ga na razgovor. Izmotavao se kao jegulja, ali suočen s time da nema kamo, priznao je. Priznao je da je uz prijatelje krenuo po kockarnicama, da se teško uvukao u kocku i da su mu automobil uzeli kamatari dok ne vrati novac.”

Šok u obitelji zamijenila je brza akcija. “U čas sam kontaktirao prijatelje da vidim kako riješiti nastali problem i dug. Ali dug je bio manji problem. Puno veći problem bila je sinova ovisnost.”

Obitelj je donijela teške, ali nužne odluke. “Prodali smo taj automobil i vratili dugove. Sin od tada vozi se javnim prijevozom. Zaposlio se kod obiteljskog prijatelja u firmi i vraća nama novac koji je prokockao. Sve to radi uz stalni nadzor i redovno liječenje.”

Mate završava svoju priču s gorkom, ali odlučnom porukom

“Znamo i ja i supruga da je to ogroman problem, ali vjerujemo da je upravo mlada glava ta koja u životu mora brzo shvatiti da se svaki problem koji čovjek napravi vraća i rješava u obitelji. Vjerujemo da smo na pravom putu da od sina stvorimo čovjeka koji će živjeti, kao i mi, od svog rada, a ne sanjati o lakoj zaradi. Odlučili smo da nastavi dalje školovanje, kako bi imao širi pogled na život i zrelijim očima gledao svijet.”

Dvije priče, Anina i Matina, dolaze iz potpuno različitih svjetova – jedna o borbi za egzistenciju, druga o životu u izobilju. Pa ipak, u svojoj srži one su identične. Obje govore o lažima, slomljenom povjerenju i financijskoj propasti koju ovisnost o kocki donosi. Ali iznad svega, govore o snazi obitelji koja, jednom kad se suoči s istinom, postaje jedina stvarna linija obrane i jedini mogući put prema izlječenju.

Tekst je financiran sredstvima Agencije za elektroničke medije iz programa poticanja novinarske izvrsnosti

Ivo KRIŠTIĆ