Na današnji dan 1347. češki kralj i rimsko-njemački car Karlo IV. osnovao je u Pragu samostan hrvatskih glagoljaša posvećen svetom Jeronimu i slavenskim patronima, kojeg su nazvali Klašter Svateho Jeronyma na Slovanech (Slavenski samostan svetog Jeronima), ili skraćeno Na Slovanech, a kasnije Emauzy, tj, Emaus
U Karlovoj povelji o osnutku samostana izdanoj 21. studenog 1347. navodi se uz ostalo:
“Nedavno se presveti otac, naš gospodin papa Klement VI, odlučio časnomu Arnoštu, praškom nadbiskupu, našem najdražem knezu i vladaru, na naš poticaj i na naše traženje, dozvoliti da temeljem apostolske vlasti može u našem gradu Pragu postaviti i osnovati samostan – s konventom i klauzurom – reda svetog Benedikta, u njemu postaviti opata i braću da bi služili Bogu i da bi pritom obavljali bogoslužje samo na slavenskom jeziku na čast i spomen slavnog priznavaoca, blaženog Jeronima iz Stridona, istaknutog učenjaka i iznimnog prevoditelja svetog Pisma s hebrejskog na jezik latinski i slavenski, iz kojeg dakako potječe i njemu zahvaljuje za svoje porijeklo i naše slavensko narječje Češkog kraljevstva. Za izgradnju tog samostana odlučili smo odrediti župnu crkvu svetih mučenika Kuzme i Damjana koja se nalazi u predgrađu našeg već spomenutog grada Praga u Podskali između Vyšehrada i Zderaza… Gore navedenog nadbiskupa hitno molimo i određujemo da bi u skladu s dozvolom koju je dobio od apostolske stolice u čast Boga i preblažene Djevice Marije, njegove majke i u slavu i čast već spomenutog slavnog Jeronima, Ćirila, Metoda, Vojtjeha i Prokopa, zaštitnika ovog Češkog kraljevstva, mučenika i priznavalaca, ova župna crkva bila podignuta i povišena u samostan s klauzurom i konventom, kako je bilo rečeno, i da bi u njoj bili na temelju spomenute vlasti postavljeni opat i braća koji bi prema pravilima i u redovničkom ruhu reda svetog Benedikta… u budućem vremenu i zauvijek služili Bogu i obavljali bogoslužje, danju i noću, isključivo slavenskim jezikom na spomen i čast preblaženog Jeronima da bi isti u rečenom kraljevstvu, kao među svojim narodom i u svojoj domovini, bio stalno slavan i da bi njegova vrlo dostojna uspomena bila vječno slavljena“
