Tko želi biti ribar ljudi na ovom “ludom” moru života!? “Luđaci” koje Bog izabra da ponizi “mudre”!
Dragi čitatelji! Današnja nedjelja donosi čitanje iz Markova Evanđelja, počinje riječima nakon uhićenja Ivana Krstitelja: „Ispunilo se vrijeme, približilo se Kraljevstvo Božje, obratite se i vjerujte Evanđelju!”
U današnje vrijeme, teško nam je slušati o Kraljevstvu Božjem, o vječnosti. Htjeli bismo po svome dugo bezbrižno živjeti. Kao moderni ljudi danas nekako bi željeli odgoditi te riječi svetog Evanđelja smatrajući da nisu jako bitne za nas danas. Istina je upravo suprotna! Bitno je za naše vrijeme, današnje vrijeme u kojem živimo promišljajući o sutra i o vječnosti koja nam hrli u susret. Živimo li tako da jednoga dana radosno pođemo u Kraljevstvo Božje? Ili pričekamo negdje drugdje čišćenje i blaženstvo nakon toga?
Isus prolazeći Galilejom nastavlja djelo Ivana Krstitelja u pozivanju. Pozivanju u službu. Prvo poziva svoje bliže suradnike Šimuna i Andriju. Promatra ih na njihovom svakodnevnom poslu u ribarenju. Vjerojatno zadovoljni, ali u traženju u dubini srca za većim dobrom slušajući Isusa i njegov glas ne ostaju ravnodušni, reagiraju na njega, ostavljaju sigurnost svakodnevnog življenja i bez pogovorno s punim povjerenjem u pozivatelja polaze za njim.
Gledajući današnjim očima pitamo se koliko je ljudi spremno na izazove i novosti? A u svojoj svakodnevnici nekako su zadovoljni i sami bez prisustva Krista u svom životu. Koliko ljudi je spremno čuti Isusov glas u savjesti i krenuti za njim putem pravde, istine, dobrote, požrtvovnosti, hrabrosti i tako mijenjati sebe i osobe oko sebe po svjedočanstvu življenja?
Dragi prijatelji! Poziv koji Isus upućuje prvim pozivanima i dalje Jakovu i Ivanu Zebedejevu na isti način oduševljava i njih u prihvaćanju i dozvoljavanju da ih vodi, usmjerava, priprema za ono čemu težimo – ispunjenju smisla i kao nagradu dobrog življenja na zemlji, Kraljevstvo Božje u vječnosti.
Danas je misao vodilja poziv i odaziv, jer poziv sam po sebi nije ništa ako nema odazivatelja. Možda čujemo poziv i pravimo se da ne poznajemo Glas, odbacujemo mogućnost da nas usmjerava i vodi, upotpunjuje i prati. Često puta srljamo sami i događa nam se kao da se vrtimo u krug nezadovoljni svojim sposobnostima, jer ne dopuštamo pozivatelja da nam bude važan suradnik, suputnik, supatnik i slušatelj u našim životnim pričama. Postavimo si ponekad pitanje: Tko nam želi samo dobro, ako ne Nebeski Otac ili „tata“ naš koji želi da budemo sretni, radosni, puni Duha Božjega u sebi navjestitelji radosne nade svakom čovjeku? Mi ljudi smo često puta prevrtljivi i čas bi ovako ili onako. Bog ostaje stalan, uvijek isti u svom nastojanju za dobro čovjeka. Apostoli su to u jednom pozivu čuli i prihvatili pokazujući u svojoj jednostavnosti kako je lako slijediti pravog učitelja i učiti za život o pravim vrijednostima.
Dragi čitatelji! Pokušajmo poslušati, čuti, prihvatiti Božji glas u našim srcima, stavimo ga na bitno, prvo mjesto u svome životu. Molimo za poniznost poput psalmiste Davida kako bi nas Gospodin u pravdi vodio i nas malene učio putu svome!
Vrijeme je kratko. Vršimo volju Božju već danas, da obilujemo dobrim djelima i pozivom Isusa Krista živimo po djelotvornoj vjeri, posvećenju, predanju čineći DOBRO svakom čovjeku.
Vlč. Stjepan