Buogec je bil buogec! Nigdar begatuš. Sretan Božić i nova, 2018. godina!

0

Već sam jednom pisao o zanimljivosti našeg kajkavskog jezika koja se očituje u riječi buogec (bogec), a kojom se označava mali Isus, Božić i s druge strane siromah. Predivna mi je ta povezanost. Teološki sabire cijelo Evanđelje, zapravo cijelu povijest spasenja od prve do zadnje stranice Svetog Pisma. Jer, uistinu, Bog se u ljudskoj povijesti pojavio ne u svoj svojoj sili, nego kao nejako malo dijete u siromaštvu i bijedi štalice daleko od svakog ljudskog divljenja, šiban vjetrom ljudskog odbijanja i prijezira.

Nije izabrao obličje moćnika, nego lice siromaha upućujući tako najjaču moguću kritiku svakom ljudskom poretku koji su se kroz povijest zasnivali i još se zasnivaju na trulim temeljima sebičnosti, moći, pohlepe, nepravde… Zato će u Ustavu svojega Kraljevstva Nebeskog, u svojim Blaženstvima upravo siromaštvo staviti kao nosivu oznaku svih koji žele pripadati tom vječnom Božjem Kraljevstvu.

Naravno, izbor između lažnog sjaja moći s jedne strane i blaženstva siromaštva nije lagan i jednokratan. Težak je i trajan je. U svakoj sekundi svojeg života na zemlji čovjek se nalazi pred tim izazovom i odlukom – prihvatiti Buogeca i biti buogec u očima svijeta ili se odlučiti za prostran put ovozemaljskog begatuša i trajan bijeg od istine o samome sebi. A ta istina je da čovjek nije slučaj i da ovozemaljsko postojanje ne završava smrću, nego tek započinje svoj put u vječnost.

I tu dolazimo do još jedne divne teološke znakovitosti našeg kajkavskog jezika koja se otkriva u korijenu riječi begatuš kojom se označava materijalno bogat čovjek. To je riječ beg u prijevodu na hrvatski bijeg. Uistinu, cijena materijalnog bogatstva najčešće je upravo bijeg od sebe, od svojih najbližih. Koliko li je primjera bogatih ljudi koji su u utrci za materijalnim blagom zanemarili svoje najbliže i onda na kraju ostali bez svega bitnoga, pa i sebe! Prečesto to vidimo. I sami smo sigurno iskusili cijenu materijalnog blagostanja.

Zato Buogec nigdar nie bil begatuš, nek buogec. Bog je postao čovjekom upravo zato da razbije sve te okove kojima je čovjek toliko puta sputan, zarobljen, nesretan i bez smisla. Pokazao je svojim životom koji je put smislenog života. Dao nam primjer i stavio nas pred izbor.

Dragi čitatelji neka ovog Božića, neka u svakom trenutku Vašeg života Vaš izbor bude Isusov, put malog Božića i Buogeca!

Razmišljanje završavam riječima kardinala Bozanića na misi prigodom svetkovine Svih Svetih koja se u narodu još naziva i Mali Božić. Znakovito također.

„Primjeri svetaca za nas su ohrabrenje i poticaj kako se pouzdati u Boga na ovozemaljskom putu. Kako je često naš blaženi Alojzije Stepinac ponavljao riječi svog biskupskog gesla: U tebe se, Gospodine, uzdam! To mu je davalo snagu u nošenju križeva od kojih nije bio pošteđen u svom životu i u svojoj službi. Psalam kaže: ‘Blago čovjeku koji se u Gospodina uzda’ (Ps 40,5). Na toj liniji, dragi vjernici, mogli bismo promišljati blaženstva današnjeg Evanđelja: Blago onome tko je ponizan, tko se osjeća malenim i siromašnim pred Bogom. Blago onome tko ne traži uvažavanje drugih, već tako djeluje pred Bogom, da ugodi samo Bogu. Blago onome tko ima hrabrosti i poniznosti da zna tražiti pomoć kad se nalazi u teškoćama. Blago onome tko ne želi uvijek biti u središtu pozornosti, koji malo govori o sebi i svojim ‘uspjesima’. Blago onome tko nije ljubomoran zbog uspjeha drugih, već se u svom srcu zna radovati dobru drugoga. Blago onome tko osjeća da njegovi darovi i njegove zasluge ne dolaze od njega, nego su mu dani od Boga da budu stavljeni u službu ljudima. Blago čovjeku koji se uzda u Gospodina, jer pouzdanje u Boga rađa u nama novi pogled na druge, na svijet; na našu sadašnjost i budućnost.

Braćo i sestre, evanđeoska blaženstva traže od nas razmišljanje i djelovanje suprotno logici ovoga svijeta. Kao kršćani pozvani smo na hrabrost koja se ne boji ni odricanja, ni trpljenja; na hrabrost koja se ne boji kritike, ni ismijavanja drugih. Iako je težak, a ponekad izgleda i pretežak, kršćanski je život radostan, jer je ispunjen Bogom. Sveci u nama pobuđuju čežnju za takvim životom i pozivaju nas u zajedništvo sa sobom, na zajedništvo s Bogom.“

Sräčen Božić i blagoslovljene vum nuove ljete!

 

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.