Ne propusti ljubiti da bi mogao biti. Budi, da bi mogao moći. Činiti drugima kao što Bog čini tebi: da i drugi pronađu smisao u Ljubavi. Toliko koliko ljubiš, toliko jesi i toliko ćeš jedino doista i biti…
TANTUM QUANTUM
Toliko koliko si ljubio
toliko jesi
jesi čovjek onoliko koliko ljubiš
ili nisi
toliko koliko nisi ljubio
propustio si biti
ono što trebaš biti.
Božji biti, jer si čovjek ljubljen
toliko koliko te nitko ljubio nije
toliko jesi
jesi čovjek onoliko koliko si Božji
ili nisi
toliko koliko nisi Boga ljubio
propustio si biti ono što trebaš biti.
Toliko ljubavi, a koliko propusta!
Toliko biti, a koliko ne biti!
Toliko moći, a koliko ne učiniti!
Toliko Boga, a koliko besmisla!
Ne propusti ljubiti da bi mogao biti.
Budi, da bi mogao moći.
Činiti drugima kao što Bog čini tebi:
da i drugi pronađu smisao u Ljubavi.
Toliko koliko ljubiš, toliko jesi
i toliko ćeš jedino doista i biti…
KAIROS
Mučno prepoznavanje trenutka,
bdijenje i tisuću pitanja u noći.
Ima te, ti jesi, samo gdje si i zašto još nisi? Trebam li te naći?
Govor u tajni, zrak u vodi, nebo na zemlji, srce u formalinu, noć u danu i sve moje žudnje polomljene u traganju, gdje si?
Smijem li te zamisliti, oblikovati prstima tvoje lice, spustiti dah na tvoje usne, rasuti perle po tvojoj cesti?
Haljine su moje uvijek bijele dok te čekam u luci. I pogled stoji u daljini. Ne, ti ne pripadaš meni. Nebo drži tvoje sidro, sve dok ploviš.
Srećo, što ako sam od umora zatvorila oči? Što ako sam propustila tvoje tragove u letu? I ako si pijesak prosut prstima mojim?
Na istom mjestu toliko puta, tekle su moje suze u gorčini,
kao plutajuća poruka u boci.
Ti, ti je nađi i srcem otvori.
Kairosu, pretežak si za moje kosti! Ne nađoh ti mreže niti te ulovih. Samo, što ćeš ako ja sam sva ta sreća kojom o sebi mi zboriš?
ISKRE
U očima tvojim
Spektar plave svile
I niti od neba čeznu
Nova svitanja djetinjstva
Probuditi srcem isti miris.
I gdje bi se rodio,
Da se opet rodiš?
I što bi sanjao,
Da opet možeš sniti?
I tko bi bio
Da opet možeš biti?
Slutiš li u daljini pelin
Gorke kapi suza vrelih
Padaju li na tvoj obraz
Dani prošli ostali u sjeni?
Tražiš li me i kad ne bi?
Imam li ime koje zoveš?
Koje su boje moje oči?
Među tisućama samo jedna
Bi li, dušo, mogla biti?
Pronađi me u tišini riječi
U noći čuvarici zvijezda
Kad zapadneš u smiraj
Past ću u ljepoti tajnih iskri…
THE DREAM TEAM
Čekam te u dolasku
i mogu zamisliti tvoje oči
nezamislive,
mogu se utopiti u beskraju
i ondje ti zašuškati praporcima.
Smiješ se mojoj ludosti,
po njoj si mi sličan
i utroba te moja doziva
da se nastaniš.
Radujem ti se u dolasku
i mogu zamisliti tvoje snove
nezamislive,
mogu se prošetati njima
i ondje ti prosuti boje za igru.
Da, želim da i ti sanjaš
i ponovit’ ću ti toliko puta:
“Ne boj se!”
Jer hrabri sanjaju baš uvijek.
Nemoj padati na niske grane,
s njih se malo toga vidi.
A ako i padneš, ništa za to,
važno je da i na njima umiješ sanjati!
Žudim te u dolasku
i mogu zamisliti tvoje srce
nezamislivo,
mogu se predati svakom titraju
i ondje ti reći koliko te volim.
Da, želim da i ti voliš
i ponovit ću ti toliko puta:
“Ne boj se!”
Jer hrabri vole baš uvijek.
Nemoj vjerovati da je nešto važnije od ljubavi,
to je najveća laž koju ćeš iskusiti.
Ako i povjeruješ u nju, nemoj prestati ljubiti!
I kad jednom dođeš
i kad se nastaniš,
mogu zamisliti da ćeš plakati
nezamislivo.
Mogu se nagnuti nježno,
da ti suze gorke obrišem.
I ondje ti darovati osmijeh
– utješni.
Ne mogu ti obećati ništa drugo,
osim da ću te uvijek,
baš uvijek voljeti…
Čekam te, radujem ti se
i žudim te u dolasku,
da možemo skupa sanjati!