Istanbulska konvencija dragulj je u kruni postmodernističke dekonstrukcije, čiji je glavni ideolog i naučitelj Jacques Derrida. U knjizi “Globalizacije zapadne kulturne revolucije”, Marguerite A. Peeters ističe da je polazišna točka postmodernističkih filozofa poricanje svake istine, koja upravlja stvarnošću i moralom. Autorica piše: „Poricanje istine dovodi do poricanja stvarnosti, ljudske prirode, početaka, datosti onoga što jest po sebi, razuma i objektivne spoznaje.“
Negativan odnos prema materiji, prema tijelu osnovno je obilježje gnosticizma, u svim povijesnim razdobljima njegove pojavnosti. Suvremeni gnostici, a to su bez dvojbe sljedbenici rodne teorije u svim njezinim načicama, prema tijelu se odnose također kao prema nečemu s čime se može i treba manipulirati. Temeljna judeokršćanska poruka koju čitamo na prvim stranicama Biblije sadržana je u objavi da je Bog stvorio sav svijet i materijalni i duhovni i da je sve dobro što je stvorio („I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro“, Post,1,31). Kruna Njegova stvaranja je čovjek: „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.“ (Post 1,27)
Nasuprot judeokršćanskoj objavi, gnostici suprotstavljaju materijani i duhovni svijet, Stari i Novi Zavjet. Prema njima ovaj stvoreni svijet s materijalnom podlogom je zlo, jer je vidljiva i nevidljiva materija sama po sebi zlo. Njega nije stvorio pravi Bog svjetla i duha, nego njega su stvorili otpadnuti anđeli, a njihov vođa je židovski Bog Jahve. Gnostici tvrde da je iskonski čovjek bio samo duhovno biće, bez imalo materije i podijeljenosti, tj. bez spolnih razlika. Kako je prema gnosticima, u čovjeku ostala jedna iskrica pravoga Boga svjetla, a to je duh čovjekov, izabranici dobivaju „poziv” s neba, te dolaze do spoznaje (gnoze) o svome stanju i ta gnoza ih vodi k otkupljenju.
Kako se ovo nevjerojatno podudara s idejama suvremenog gnosticizma koji negira tjelesni identitet čovjeka. GREVIO eksperti, kakve nam nameće Istanbulska konvencija, također su „prosvjetljeni“ i „pozvani“ poučiti i prosvijetliti neupućeni puk te ga odvojiti od njegove tjelesnog i spolnog identiteta!
Rodna teorija, kao eklatantni primjer suvremenog gnosticizma, udara u temelje judeokršćanske kulture. Kako je u temelju kršćanstva judaizam, jasno je da je rodna ideologija u svojoj srži antisemitska. U pozadini brojnih antisemitskih progona, krije se zapravo mržnja na narod koji je svijetu prenio temeljnu istinu o čovjeku; da je čovjek Božji dar, stvoren na sliku „Božje besmrtnosti“, da je stvoren kao muško i žensko, da je ljudski život neprocjenjiv te da se s darom ljudskoga života ne smije manipulirati ni za koju svrhu, ni za koju ideologiju; nacističku, komunističku, postmodernističku…
Kako bi prikrili svije prave namjere ideolozi rodne ideologije, služe se novogovorom koji ne možeš uhvatiti ni za glavu ni ta rep. Nije to slučajno. Njihovi protagonsti, vrhunski su majstori zamagljivanja i višeznačnog samovoljnog interpretiranja. Nejasnoće u definiciji roda nisu slučajne i upravo takve otvaraju prostor manipulacijama i voluntarizmu.
Istim jezikom pisana je i Istanbulska konvencija. Pravo tumačenje tih namjerno zbrkanih pojmova dat će tzv. eksperti sačinjeni od tijela zvanog GREVIO, koji se postavlja iznad države, koji slobodno tumači, provodi i sankcionira sve one koji ne prihvate njihovo tumačenje rodne ravnopravnosti“. GREVIO zauzima poziciju svjetske inkvizicije, kakvu svijet do da sada nije vidio. Od njihove neupitne vlasti ne može nas zaštititi nikakva interpretativna izjava. Ne samo zato što članak 78. navodi da ne može biti izuzimanja u pogledu bilo koje odredbe Konvencije (osim nekoliko nabrojanih i posve nebitnih iznimaka), nego i zato što će tu famoznu interpretativnu izjavu tumačiti i interpretirati GREVIO.
Sve u svemu, zbrka oko jezika koju plasiraju autori Istanbulske konvencije, postmodernistički je projekt dekonstrukcije i razaranja čovjekove biti i svih sastavnica ljudskoga življenja, te stvaranja nove paradigme i novih stereotipa koji su u potpunoj suprotnosti s čovjekovom naravi. To je izravni udar na sliku čovjeka i svijeta koji je u temelju judeokršćanske objave i civilizacije. To se potpuno uklapa u izjavu naučitelja posmodernističke dekonstrucije Jacquesa Derrida, po kojemu se identitet Europe sastoji u tome da nema idenititeta.
Jasno je da će na kraju tvorci tog postmodernističkog projekta upasti u mrežu vlastitih smicalica te da će im se, poput graditeljima Babilonske kule, pobrkati jezici te propasti sav taj demonski projekt. To je bila sudbina svih gnostičkih pokreta, u svim njihovim antisemitskim inačicama i derivatima, sve do anticivilizacijskih i demonskih pokreta, poput nacionalsocijalizma i komunizma doživjela je svoj potpuni slom. Iza sebe je ostavila golemu pošast.
Poznata je izreka: povijest je učiteljica života. Nadam se da nećemo i ovaj puta s gorčinom zaključiti kako nas povijest uči da iz povijesti nismo ništa naučili.