akademik HAZU – a i DANU – a Josip Pečarić: BOKELJSKA MORNARICA NAVODNA TRADICIJA KOJA JE U CRNOJ GORI PRISUTNA OD 9. STOLJEĆA!
pismo koje samo po sebi sve govori o onome što se dogodilo, ali i onome što će se u bliskoj budućnosti događati
Poštovani,
I poslije nastupa Predsjednika Crne Gore g. Mila Đukanovića u Dnevniku HTV-a 21. prosinca 2021. ponavljam RH treba u razgovorima sa Crnom Gorom inzistirati na tome da Bokeljska mornarica i u Kotoru treba pokazati da je i hrvatska i katolička što se zapravo i vidi iz njegovog odgovora.
Na pitanje kako bi Bokeljski Hrvati trebali biti kulturni most suradnje dviju država, no da mnogi u Zagrebu, a i u hrvatskoj zajednici u Boki Kotorskoj, nisu s odobravanjem dočekali vijest objavljenu prošlog tjedna da je Crna Gora sama uspjela registrirati na UNESCO-vu listu zaštićene nematerijalne baštine Bokeljsku mornaricu i tako jednostrano prisvojila kulturnu baštinu hrvatskog naroda u Crnoj Gori Đukanović je rekao da ju Crna Gora smatra svojim nematerijalnim kulturnim dobrom.
– Crna Gora je smatrajući Bokeljsku mornaricu svojim nematerijalnim kulturnim dobrom krenula u podnošenje dosjea za nominaciju da se uvrsti Bokeljska mornarica u nematerijalnu baštinu pod zaštitom UNESCO-a. To je jedna tradicija koja je u Crnoj Gori prisutna od 9. stoljeća. Kada smo podnosili zahtjev posebno smo naglasili da je to lokalna tradicija i lokalno naslijeđe te naglasili da je to baština prije svega katolika i Hrvata, ali i Crnogoraca i pripadnika drugih nacionalnih zajednica koje žive u Crnoj Gori. Dakle, da je po našem viđenju to neupitno nematerijalno dobro države Crne Gore i to je bio razlog zbog čega smo željeli da to kao izuzetno kulturno dobro učinimo sastavnim dijelom svjetske nematerijalne kulturne baštine, objasnio je Đukanović.
To što ima u njoj mali broj Crnogoraca i pripadnika drugih naroda je nešto što imamo i u bratovštinama u RH. U onoj u Zagrebu su se svojevremeno učlanili i vodeći ljudi Nacionalne zajednice Crnogoraca u RH na čelu s prvim predsjednikom pok. Dragom Kastratovićem. S druge strane ja sam kao Hrvat iz Boke kotorske bio i podpredsjednik njihovog društva ‘Montenegro’, ali i predsjednik njihovog kulturnog društva ‘Montenegro Montenegrina’. Nama nije smetalo što smo bili u članstvu tih društava iako nisu slijedile nasljedstvo terora u Jugoslaviji u kojoj je Bokeljska mornarica prvo ukinuta, a onda obnovljena kao jugoslavenska.
Zapravo sigurno je svakom Hrvatu iz Boke kotorske zasmetala nepreciznost Predsjednika CG kada je rekao: Bokeljska mornarica u nematerijalnu baštinu pod zaštitom UNESCO-a. To je jedna tradicija koja je u Crnoj Gori prisutna od 9. stoljeća.
Koja je to Crna Gora od 9. stoljeća? Pa još u Drugom svjetskom ratu se govorilo o Crnoj Gori i Boki kotorskoj i o Crnogorcima i Bokeljima.
U najnovijoj knjizi „Bokeljska mornarica“, Portal dragovoljac.com dao sam i svoj članak KAKO SU KOMUNISTI “PRODALI” BOKU KOTORSKU iz 1998. Taj članak izvrsno nadopunjuje i članak KAKO JE ODLUKOM SRESKE PARTIJE PRIPOJENA BOKA CRNOJ GORI s portala Zajednice Bokeljskih Hrvata u kome je pokazano kako je narod Boke slobodno odlučio s kim će i kako da živi u Federativnoj Jugoslaviji. Oba teksta dana su kao prilozi.
Međutim u ovoj knjizi o Bokeljskoj mornarici možete vidjeti kako je Predsjednik Crne Gore svojevremeno dobio knjigu s mojim tekstom. Na str. 196-197 pišem o tadašnjoj posjeti Hrvatskoj predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića kada je imao večeru s predstavnicima Crnogoraca u RH ali i s članovima Hrvatske bratovštine “Bokeljska Mornarica 809.” Tom prigodom sam mu i poklonio moju knjigu “Borba za Boku kotorsku” rekavši mu. “Ako želite znati više o Hrvatima Boke, to ćete najbolje naučiti iz ove knjige. Jer se Hrvati u Boki i ne usude reći istinu.” Napominjem da je podnaslov te moje knjige „U Boki kotorskoj svaki kamen govori Hrvatski“, knjiga je tiskana 1999. godine, a spomenuti tekst je dan na str. 168-175.
Napominjem da je zadnja rečenica tog teksta iz 1998.:
Za nadati se je da će pobjedom Đukanovića, stvari u Crnoj Gori krenuti na bolje!
Blago rečeno malo je čudno da Predsjednik Crne Gore o kulturnoj baštini Hrvata u današnjoj Crnoj Gori spominje 9. stoljeće i Crnu Goru. S obzirom da je u vrijeme kada su se Crnogorci borili za neovisnost Crne Gore, a vidimo da se još i danas moraju boriti da je očuvaju izloženi agresivnom velikosrpskom politikom tzv. Srpskog sveta, ni Crnogorcima u Hrvatskoj ni samom Predsjedniku Đukanoviću nije smetalo što su u Hrvatskoj postojale Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice da i danas pomogne Hrvatima u samoj Boki da Bokeljska mornarica i u Crnoj Gori u svojem imenu odražava činjenicu da je to spomeničko blago današnje Crne Gore i hrvatsko i katoličko. Tako bi pomogli onim Hrvatima u Crnoj gori koji se danas ‘usude reći istinu’, a Hrvatskoj pokazali da su im namjere iskrene. Spominjanje Crne Gore i Boke u njoj u 9. stoljeću tome sigurno ne pomaže.
Dr. sc. Josip Pečarić
Redoviti član HAZU
Izvanjski član DANU