I o trećoj misteriji, datumu prispijeća moći sv. Tripuna također postoje različita mišljenja.
13. januar je bez sumnje najznačajniji potvrđeni datum u dugoj povijesti Kotora, kao dan kada su moći Sv. Tripuna dospjele u Kotor i time grad dobio svog nebeskog zaštitnika. Kotorani, grad Kotor i kotorski Distrikt stoljećima su proslavljali ovaj datum isto kao i 3. februar dan stradanja mučenika Sv. Tripuna, kao svoje najveće blagdane i to sve do kraja drugog svjetskog rata, kada su komunističke vlasti, u želji da zatru tradiciju, za dan grada, umjesto 13. Januara, nametnuli datum 21. 11. 1944, dan kada je Kotor oslobođen od njemačkih okupatora.
Danas, 13. januar proslavljaju samo kotorska Biskupija i Bokeljska mornarica Kotor, a od skoro i Hrvatso nacionalno vijeće kao dan hrvatskoga naroda u Crnoj Gori, dok grad Kotor i dalje ignorira svoju mnogostoljetnu tradiciju koja nalaže da se kao dan grada proslavlja 13. januar, dan donošenja moći Sv. Tripuna u Kotor, a da se 21.11. proslavlja kao dan oslobođenja grada od njemačkih okupatora.
Dok 13. januar kao datum nije sporan, u nauci I dalje postoje podijeljena mišljenja o godini kada su moći Sv. Tripuna prispjele u Kotor.Dva su artefakta koji neposredno svjedoče o 13. januaru kao datumu prispijeća moći u Kotor, dok nam treći posredno govori o donošenju moći sv. Tripuna u Kotor.
• mramorni ulomak oltarne pregrade u kaedralisv. Tripuna sa natpisom u kojem se pominje kotorski biskup Ivan
• “Instrumentum corporis nostri gloriosi gonfalonis Sancti Tryphonis” (Isprava o tijelu našega slavnoga stjegonoše, sv. Tripuna), poznata kao „Andreacijeva povelja“.
• „Lezenda de messer San Tryphon martire confalon et protector della cittade de Catharo“ (Legenda o mučeniku sv. Tripunu stjegonoši i zaštitniku grada Kotora), ali bez informacije kada je nastala.
Eminentni pručavaoci natpisa na ulomku čiji je prvi dio nažalost izgubljen, čitali su ga različito, J. Kovačević čitao je na njemu godinu 809 koja je i prihvaćena od strane stručne javnosti i pored neuobičajenog čitanja datuma sa desna na lijevo, dok su F. Radić i M. Lončar čitali su na njemu godinu 805. Također, različito se čitao i datum na početku ulomka tako da ga J. Kovačević i J. Martinović čitaju kao XII godinu, dok ga M. Lončar čita kao XIII januar
Upoređujući sve podatke, najprihvatljivije je čitanje natpisa M. Lomčara (Sl. 1):
“JAN(uarii) XIII, TE(m)PORIB(us) D(omi)N(i) IOH(anis) EP(i)S(copi), P(er) I(n)D(ictionem) XIII, A(nno) NA(tivi)TA(tis) CONSTI(tutoris) MV(n)DI, δCCCV”, u prijevodu: “XIII januara, u vrijeme gospodina Ivana biskupa, XIII indikcije, godine od rođenja Stvoritelja svijeta 805”, zbog toga što za godinu 805, za razliku od ostalih navedenih godina, jedino njoj odgovara indikcija XIII na natpisu, (sl. 2) . Također, prihvatljiv je i datum XIII januar, zato što dozvoljava da se potvrdi prisustvo kotorskog biskupa Ivana na II Nicejskom koncilu 787 godine. Interesantno je i tumačenje J.Martinovića koji na natpisu čita godinu 6295: (sl. 3)
“AN(no) XII, TENPORIB(us) D(omi)N(i) IOH(anis) EP(iscopu)S XP(isti) I(n)D(ictione) XIII, A NATA CONSTIT(utione) MV(n)DI, VICCXCV” (u prijevodu: “godine XII, u vrijeme gospodina Ivana episkopa Kristovog, indikcije XIII, od stvaranja svijeta 6295”.Ako se, po konstantinopoljskom računanju, od biblijskog postanka svijeta 5508 godine odbije 6295. godina, dobija se godina 787, odnosno godina održavanja II Nicejskog koncila na kojem je učestvovao i biskup Johannes (Ivan), samo što ta godina ne odgovara XIII indiktu.Međutim, ako se od 787 godine kada biskup učestvuje na koncilu, odbije 12 godina, dobije se godina biskupovog ređenja 775 kojoj odgovara indikt XIII, tako da se otvara mogućnost da se ulomak ne odnosi na dolazak moći sv. Tripuna u Kotor, nego samo na biskupa Johannesa.
“Instrumentum” ili “Andreacijeva povelja” koja je u nauci uglavnom bila odbacivana kao nepouzdana, dobila je na važnosti otkrićem ostataka crkve ispod temelja Sv. Marije Koleđate sa početka IX stoljeća, čime je potvrđen prvi dio povelje u kome Andreacije kaže da je sa svojom ženom Marijom i kćerkom Teodorom sagradio (obnovio) crkvu Sv. Marije infunarije (fiumere), dok se u drugom dijelu povelje opisuje donošenju moći Sv. Tripuna u Kotor, koje se dogodilo nakon obnove crkve.
Andreacije Saracenis je povijesna osoba, sarkofag u kome su sahranjeni on i njegova žena Marija nađen je upravo na mjestu prvobitne crkve posvećene sv. Tripunu čiji je bio ktitor. (Sl. 4)
Sama povelja označena je datumom kada je sastavljena, odnosno datum ne označava događaje opisane u povelji;
„Isprava o tijelu našega slavnoga stjegonoše, mučenika sv. Tripuna. Godine od začeća Isusa Krista osamsto i devete, dana trinaestog januara.
Ja Andreaci s mojom ženom Marijom i sinom mojim Petrom i kćeri mojom Marijom i kćeri Theodorom sagradismo crkvu sv. Marije od konopa (na rijeci).”
Naravno da Andreacije nije sagradio crkvu sv. Marije, nego je obnovio.Prvobitna crkva na tom mjestu datirana je u prvu polovicu VI stoljeća na osnovu krstionice, baptisterija, koja je pronađena u sjevernom brodu prvobitne trobrodne bazilike čiji su ostaci otkriveni nakon zemljotresa iz 1979. godine, a koja je bila posvećena sv. Juraju. Vrlo vjerojatno, nakon trista godina, oštećenu i djelimično srušenu crkvu obnavlja Andreacije krajem VIII ili početkom IX stoljeća, što je utvrđeno kako nalazima u temeljima, tako i po ostacima kamene plastike in situ koji su precizno datirani upravo u taj period. (M. Zornija, Z.Čubrović, J. Martinović) (sl. 4)
Na osnovu tumačenja ulomka iz Katedrale i Andreacijeve povelje, može se izvesti zaključak da su se u Kotoru u rasponu od nekoliko godina, ali istoga datuma, desila dva događaja od izuzetne važnosti za grad koja su zaslužila da budu obilježena na oltarnoj pregradi, odnosno u “Andreacijevoj povelji”:
13. janura 805 godine, za vrijeme službovanja kotorskog biskupa Ivana koji je prisustvovao i na II Nicejskom koncilu 787 godine, prispjele su u Kotor moći sv. Tripuna zaslugom kotoranina Andreacija Saracenisa koji ih je otkupio od mletačkih trgovaca.Moći su, u pratnji opata sa otočića Sv. Jurja, kotorski mornari donijeli u grad, događaj je bio dovoljno važan da ostane zabilježen na oltarnoj pregradi. Kotorani su sa Andreacijem, odlučili da svecu podignu crkvu koja u momentu donošenja moći nije postojala, na mjestu gdje su se same zaustavile.Do završetka gradnje nove crkve- martirija koja je trajala četiri godine, moći su bile pohranjene u crkvi Sv. Marije Infunarie (fiumere) koju je ranije obnovio Andreacije.
Nakon četiri godine i završetka gradnje crkve posvećene sv. Tripunu, 13. januara 809, desio se događaj po važnosti gotovo isti kao i dospijeće moći Sv. Tripuna u Kotor, odnosno posvećenje novosagrađene Andreacijeve crkve i translacija moći sveca u novu crkvu.Događaj koji je sigurno okupio sav vjerujući puk Kotora prilikom koga je mornarica nosila moći i vjerovatno zabalala svoje kolo, događaj koji je naveo Andreacija da 13. januara 809. godine napiše svoju povelju i opiše svoje zasluge.(Sl. 5)
Ovakvim tumačenjem napisa sa ova dva artefakta, logički i kronološki bili bi povezani datumi na ulomku i u povelji sa arheološkim i pisanim nalazima vezanim za dolazak moći Sv. Tripuna u Kotor i translaciju moći iz crkve Sv. Marije u prvobitnu crkvu Sv. Tripuna. ( sl. 6)