PRIPREMA
Popodne je. Dolazim u župni ured crkve Gospe od Ružarija po potvrdu. Razgovaram sa
župnikom. Dotičemo se raznih tema. Spominjem Ratzingerov Uvod u kršćanstvo. Suglasni smo
oko važnosti njegova fundamentalno-teološkog pristupa. Dotičemo se i Wojtylina nastavničkog
rada na Jagielonskom sveučilištu u Krakovu. Na pločniku se naziru prve kapljice kiše.
Pomišljam na Ratzingerovu misao:
vjera znači opredjeljenje za to da se u najdubljoj nutrini ljudske egzistencije nalazi nešto što ne može
imati svoj temelj u vidljivu i opipljivu svijetu i što ne može odatle crpiti svoju snagu, jer se ta najintimnija
jezgra u čovjeku nalazi u doticaju s nevidljivom zbiljom, i ta se zbilja pokazuje kao nužnost za ljudsku
egzistenciju
Pozdravljamo se i odlazim; uvijek se naježim od iskrene topline ljudskog razgovora.
AUTOBAHN
Jedno od suvremenih svjetskih čuda, u skromnijem smislu te riječi, su njemačke autoceste.
Svojom rasprostranjenošću i umreženošću povezuju cjelokupni sustav gradova i naselja u jednu
samorazumljivu mrežu protoka ljudi, robe i usluga. Međutim, ono što ih u simboličkom smislu
čini divljenja vrijednim je dojam koji ostavljaju na putnika namjernika, slučajna prolaznika.
Prilazeći urbanim središtima vozač se suočava s fenomenom račvanja, tj. proširenjem
uobičajenih triju traka na pet ili čak šest. Na takvim mjestima život manifestira svoju mravinju
strukturu unutar koje se istovremeno miješaju i prožimaju ljudske sudbine, snovi, želje i potrebe.
Nakon nekoliko kilometara život se ponovo vraća u svoje uobičajene formate i poput korita
rijeke kovitla kamenja na pogon s unutarnjim izgaranjem prema sljedećem susretu.
HERCEGOVAČKA MISIJA
Fra Ivan nas s osmjehom dočekuje na ulaznim vratima Crkve Sv. Ivana Krstitelja u Ulmu.
Zaboravili smo svijeću, ali njegova blagost nadomješta nevolju i pretvara neugodnost u
blagoslov. Ivano spava. Otvaramo vrata crkve i na kraju dugačkog središnjeg broda nas dočekuje
kameni Krist. Obred krštenja započinje: tražimo krštenje i vječni život, odričemo se Sotone i svih
njegovih naslada. Teško mi je, ali svejedno se odričem. Razmišljam o težini slobodne volje. On
ga krsti u ime Oca i Sina i Duha svetoga. Dječak se iznenadio nakon prvog polijevanja svetom
vodom po tjemenu i širom otvorio oči; nakon toga i dalje ostaje smiren i djetinjasto odsutan.
Promatram kapljice prolivene vode na rukavu jakne i pločicama oko oltara. Kristalni efekt
pobuđuje naša čula i zrcali ono što se tek može naslutiti: život je previranje između pakla i neba.
Kasnije iskreno i toplo stišćem fra Ivanovu ruku i zahvaljujem mu na estetski dotjeranoj izvedbi
obreda. Osjećam se blagoslovljenim i neodređeno sretnim.
TANKSTELLE UND BAUSTELLE
Ulazim u auto i vozim se do Jetove benzinske. Točim dizel po trenutnoj cijeni od 1,80 € po litri.
Vraćam se na isto parkirno mjesto i preko puta čujem poznati jezik. Tri muškarca spremaju alat
nakon dovršena posla na fasadi.
Šta ima momci?- dobacujem preko ulice i laganim korakom im prilazim.
Đesi zemo!?- odvraćaju.
Objašnjavam im ukratko odakle sam i kojim poslom ovdje boravim. Spominjem oca i strica koji
već desetljeće i više zarađuju kruh na baušteli radeći na suhoj gradnji.
Teški su na parama?- dobacuje jedan i smije se.
I na priči.- odvraćam.
Zemljaci su iz Doboja. Mjesec dana rade u Njemačkoj, a mjesec dana su kući. Terenska
migracija, pomišljam.
Ima nas svugdje.– objašnjava prvi.
Pozdravljam ih i odlazim u stan. Iza mene ostaje jedan život i tri priče. Zadovoljan sam. Slučajan
susret doživljavam kao djelo sinkronizacije: pred našim se očima u detalju naziru obrisi
sveobuhvatne cjeline.
POVRATAK
Sutra je povratak i vani se već čuje blago rominjanje kiše kroz jesenje lišće. Razigrana vjeverica
od jutros je već negdje pronašla utočište. Sjedim na balkonu i objašnjavam ostalima ukratko što i
zašto pišem.
Treba biti malo lud.-napominje zet.
Ma treba to imati u glavi. – uzvraća mama.
Nastavljam piti kavu i na kratko odlažem papir. U daljini se miješaju zvukovi grada sa
zvukovima spuštanja roleti na prozorima susjednih zgrada. Dan se smiruje i noć svojim
diskretnim plaštem zaogrće obrise. Tek poneki prozor ostaje otvoren. Zamišljam kako izgleda
život s onu stranu zida.
AMOR FATI: Nietzsche
Ponovo kući, ponovno na poznatome.
Pobijedio sam sve svoje strahove i ostao djelomično njima načet: moj život je vječno vraćanje
jednakoga, die ewige Wiederkehr des Gleichen.