Alzheimerova bolest – bolest zaboravljanja – demencija

0

Bolest je 1906. prvi put stručno opisao njemački psihijatar Alzheimer. Da bi čovjek imao dobro pamćenje i sjećanje potreban mu je zdrav mozak. Takav mozak sam stvara svoje specifične biološke tvari koji se zovu neurotransmitori.  Oni omogućuju uspješno stvaranje moždanih impulsa, pojavu zdravih moždanih valova i time uredno funkcioniranje mozga.

Uzrok

Usprkos intenzivnim istraživanjima uzrok bolesti još uvijek nije posve razjašnjen. Ustanovilo se tek da se u mozgu u starosti počinju pojačano nakupljati dvije vrste bjelančevina: amiloid i tau. Te nakupine bjelančevina uzrokuju pritisak na moždane stanice, radi toga nastaje posljedična upala moždanih stanica i one ne luče dovoljno navedenih tvari – neurotransmitora.

Upravo taj poremećaj je kod 65 % starijih ljudi odgovoran za gubitak pamćenja.

Znakovi bolesti

Bolesnik u 7. desetljeću života postupno počinje zaboravljati. Gubi moć pametnog rasuđivanja i mišljenja. Radi toga psihički propada te ga čak i rodbina teško prepoznaje. Ponekad odlazi od kuće i može odlutati. Uvjeren je da ga netko stalno potkrada. Žali se na nestanak novaca, naočala, olovaka… Za to okrivljuje sve oko sebe. Stoga u obitelji (ili u ustanovi gdje bolesnik živi) nastaju razni konflikti. Za razliku od ljudi sa nekim sličnim staračkim bolestima, ovaj bolesnik je uglavnom čist, uredan, počešljan, obrijan, pazi na svoju vanjštinu, ima normalan hod, ima urednu svijest, nema drhtavice, nesvjestice ili napada poput padavice.

Oko 20 % takvih bolesnika ima halucinacije – pričinjavaju im se razni ljudi ili razna događaja.

Učestalost

Bolest se javlja nakon 65. godine. Kod sedamdesetgodišnjaka se javlja u 4% ljudi, a kod osamdesetgodišnjaka u 30 %. Žene obolijevaju dvostruko češće.

Utvrđivanje bolesti

Traženje dijagnoze i uzroka bolesti je mučno i traje više godina. Medicinskim pretragama je potrebno najprije isključiti tumor mozga, a potom i razne staračke bolesti sa psihičkim smetnjama. Bolest je u 15 % slučajeva nasljedna.

Pomaganje i liječenje

Treba dobro proučiti i shvatiti narav bolesti i o tome podučiti mlade ljude koji dolaze u kontakt s bolesnikom. Osobito valja dobro podučiti o toj bolesti mlade medicinare, njegovatelje i terapeute. I obitelj bolesnika treba biti vrlo dobro podučena o naravi bolesti. Jedino tako je moguće da se postigne normalan suživot svih članova obitelji u kući. Kod uznapredovale bolesti i kad čovjek sve oko sebe potpuno zaboravlja, treba mu dodijeliti skrbnika. On će štititi njegove interese i surađivati s liječnicima.

U Hrvatskoj su dostupni lijekovi Donepezil, Exelon, Ebixa i Emantin. Oni donekle pomažu, ali ne mogu potpuno izliječiti bolest. Bolesniku se mora omogućiti i psihološka potpora. Psiholog će mu pomoći da razumije svoju bolesti, da se pokuša naviknuti na nju i živjeti s njome. Čovjek obično preživi desetak godina od časa postavljanja dijagnoze i početka medikamentozne terapije.

Predviđanja

Alzheimerovu bolest je neugodna, suvremena bolest koja zahvaća sve više ljudi. Liječenje je skupo, dugotrajno, a nije posve djelotvorno. Danas u cijelom svijetu boluje 24 milijuna ljudi. Zbog sve dužeg životnog vijeka i sve većeg udjela starih ljudi na zemaljskoj kugli u 2020. bit će ukupno 43 milijuna bolesnika. To je veliki izazov; kako za medicinske istraživače, tako i za članove obitelji od kojih se očekuje humano i milosrdno ophođenje s bolesnikom.

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.