Ana Marić: Dašak predromanike u BiH
Razdoblje predromanike podrazumijeva stilski pravac između kasne antike i romanike, koji karakterizira specifičan umjetnički izraz, lako prepoznatljiv u sakralnoj arhitekturi i skulpturi. Spomenuto razdoblje na prostoru Bosne i Hercegovine odlikuje se malim brojem sačuvanih spomenika, a ovdje se predstavljaju samo najznačajniji
Razdoblje predromanike podrazumijeva stilski pravac između kasne antike i romanike, koji karakterizira specifičan umjetnički izraz, lako prepoznatljiv u sakralnoj arhitekturi i skulpturi. Spomenuto razdoblje na prostoru Bosne i Hercegovine odlikuje se malim brojem sačuvanih spomenika, a ovdje se predstavljaju samo najznačajniji.
Predromanika je stilsko razdoblje koje najčešće datiramo u 8. i 11. stoljeće, iako se ponegdje, primjerice na engleskom govornom području, pod tim pojmom podrazumijeva i raniji period, s početkom u 5. stoljeću. Vezana je gotovo isključivo uz sakralnu umjetnost, prije svega uz arhitekturu i skulpturu, zatim uz slikarstvo, iluminaciju knjiga ili primijenjenu umjetnost u vidu ukrašavanja relikvijara. Na području Bosne i Hercegovine dosad je otkriven relativno mali broj predromaničkih spomenika, koji pokazuju određene posebnosti.
Romanička jednostavnost
Romaničke crkve, spomenici sakralne arhitekture toga razdoblja, javljaju se najčešće kao jednostavne, jednobrodne građevine s izduženom pravokutnom apsidom. Takve su crkve potvrđene na lokalitetima Crkvina u Koluniću kod Bosanskog Petrovca, Crkvina u Vrutcima kod Ilidže, Crkvenjak u Haljinićima kod Kaknja, Crkvina u Zavali kod Trebinja, Crkvina u Paniku kod Bileće itd. Apsida romaničke crkve može biti i polukružna, kao na primjeru crkve sv. Petra u Rapovinama kod Livna.
U tim jednostavnim oblicima može se prepoznati kasnoantička i ranokršćanska tradicija, s neznatnim utjecajem Karolinga u vidu pravokutnog oblika, ili pak bizantskim utjecajem, ako je crkva centralnog tipa. Ipak, monumentalne i reprezentativne romaničke građevine gotovo u potpunosti izostaju, a izraz koji se stvara uvijek se razlikuje od originala.
Skulptura se vezuje isključivo za crkveni kameni namještaj, odnosno unutarnje opremanje crkve, u vidu oltarnih pregrada, oltara, ciborija, propovjedaonica, kapitela, prozorskih rešetaka, okvira vrata i sl. Ti su se elementi ukrašavali geometrijskim i vegetabilnim motivima, stvarajući zanimljive preplete, a obično bi ih kombinirali s kršćanskim simbolima poput križa, kaleža ili stabla života te zoomorfnim motivima. Izvođeni su u plitkom reljefu i dosta shematizirano, a najčešće bi čitave plohe bile popunjene iz straha od praznine, koji se u umjetnosti prema latinskom izvorniku naziva još i horror vacui. Sva predromanička plastika koja je do danas otkrivena, bilo u sklopu crkve ili kao slučajni nalaz, grupirana je na tri područja: središnja Bosna, jugozapadna Bosna (Glamočko i Livanjsko polje) i područje Zahumlja.
Europski utjecaji
Crkva u Vrutcima kod Ilidže bila je posvećena sv. Stjepanu Prvomučeniku. Sustavno je istraživana 1975., a osim ostataka ranoromaničke crkve, otkriveni su još i rimski žrtvenik i nekropola stećaka. Sama crkva spominje se u pisanim izvorima 1244., u Povelji Bele IV. izdanoj u Glažu u Usori, a pretpostavlja se da je izgrađena u drugoj polovici 9. ili početkom 10. stoljeća. Srušena je sredinom 13. stoljeća, a nakon toga je obnovljena i proširena. U to je vrijeme nastala i navedena nekropola sa stećcima. Otkriveni ostaci kamene plastike pripadaju oltarnoj pregradi, koja je na vrhu vjerojatno imala trokutasti zabat s križem u sredini. Križ je ukrašen trostrukim pleterom, a slični su pronađeni i na području Dalmacije.
Poseban tip arhitekture koji se u BiH iznimno javlja jest šesterolisna crkva pronađena 1950. na lokalitetu Crkvina u Rogačićima kod Blažuja, jedina takve vrste na području BiH. Takve su crkve inače vrlo specifične za Dalmaciju, gdje ih nalazimo gusto raspoređene na području između Zadra i Splita. Okvirno se početak njihove gradnje može smjestiti u sredinu 9. stoljeća, a slično možemo datirati i crkvu u Rogačićima. Smatra se da su takve crkve pod izravnim bizantskim utjecajem. Od kamene plastike, otkrivena su tri lučna ulomka, vjerojatno ostaci ciborija. Ulomci su ukrašeni troprutastom pletenicom kao glavnim motivom te manjim trokutićima koji popunjavaju okolni prostor. Upravo taj motiv vezuje ovaj spomenik za južnodalmatinske radionice.
Arhitektonski kompleks u Crnču kod Trebinja sastoji se od dvije crkve. Izgrađene su u različitim razdobljima, da bi kasnije bile povezane u jedinstvenu cjelinu. Starija od dviju crkava posvećena je sv. Petru, a ima tlocrt u vidu upisanog križa. Pretpostavlja se da je izgrađena u 11. ili 12. stoljeću. Druga je, trolisna građevina, izgrađena nešto kasnije, u 12. stoljeću, a posvećena je sv. Pavlu. U neposrednoj blizini, na lokalitetu Zavala, nalazi se još jedna crkva sv. Petra, istraživana 1957. Riječ je o jednostavnoj, jednobrodnoj građevini s četvrtastom apsidom i kamenim namještajem, a može se datirati u 9. stoljeće.
Posebno se ističu i ostaci crkve iz Panika kod Bileće, koja datira iz 12. stoljeća. Iako vrlo jednostavna i skromna, unutrašnjost crkve je bila ukrašena freskama s figuralnim i geometrijskim motivima. Te freske upućuju na južnoitalsko monumentalno bizantsko slikarstvo.
Ovim kratkim pregledom pokušalo se ukazati na temeljne značajke i utjecaje predromaničke umjetnosti na tlu Bosne i Hercegovine. Nova buduća istraživanja svakako bi dodatno rasvijetlila i obogatila ovo razdoblje.