Nakon što je prvi put djelomično osvojen početkom listopada, Lipik je ponovno bio gotovo potpuno okupiran 28. studenoga 1991. godine.
Dodatno osnaženi oklopnim i specijalnim postrojbama, pobunjeni Srbi i JNA pokrenuli su dan ranije snažnu ofenzivu i potisnuli hrvatske branitelje. Ipak, okupacija je potrajala samo tjedan dana jer je već 6. prosinca Lipik oslobođen. O žestini napada govori i to da je tada poginuo i zapovjednik 1. lipičke satnije 76. samostalnog pakračkog bataljuna, Libijac, Ibrahim Abushaala Gadafi.
Ibrahim Abushaala Gadafi koji se doselio u Lipik sa suprugom Hrvaticom stavio se na raspolaganje braniteljima još prije početka ratnog sukoba. Kako je stekao golemo vojno iskustvo u ratu između Libije i Čada, ubrzo je zadobio njihovo povjerenje. Učio ih je s rukovati oružjem i uvježbavao te ustrojavao obrambene punktove. Bio je stručnjak za gerilsko i urbano ratovanje, sklon improvizacijama, stoga je često odlazio u opasne diverzantske akcije.
Nakon pogibije zapovjednika Zdravka Mancea, Gadafi je u čak dva navrata zapovijedao obranom grada. Bitka za Lipik ostat će zabilježena upravo po pogibijama zapovjednika obrane te je po tome vjerojatno kuriozitet Domovinskog rata. Naime, u borbama za Lipik poginula su čak četiri zapovjednika obrane: MPakra(nakon obdukcije i identifikacije Gadafijevog tijela u Zagrebu, u duhu islamskih običaja obavljen je posmrtni obred koji je predvodio Šefko Omerbašić. Tijelo Ibrahima Abushaale prevezeno je u Libiju gdje je sahranjen u rodnoj Misrati. Posmrtno je unaprijeđen u čin bojnika Hrvatske vojske).
Tijekom kritične jeseni i zime 1991. godine u Pakracu i Lipiku vodile su se žestoke ulične borbe, stoga je prisutnost stručnjaka poput Abushaale Gadafija u Lipiku te nekolicine stranih dragovoljaca u Pakracu bila itekako važna za uspješnu obranu od naleta mnogo nadmoćnijeg velikosrpskog agresora.