Milomir Marić, voditelj i glavni urednik na beogradskoj “Happy TV”, postao je poznat još za vrijeme komunističke Jugoslavije po knjizi “Deca komunizma” (1987.), u kojoj je portretirao niz jugoslavenskih komunista starije generacije.

U zadnje vrijeme Marić je preokupiran srpskim „nacionalno-bezbednosnim“ temama. Najviše ga brine sudbina Kosova, pa situacija u Crnoj Gori, a nije spokojan ni što se tiče Bosne i Hercegovine. Uznemirile su ga i presude „đeneralu“ Ratku Mladiću te obavještajcima Jovici Stanišiću i Frenkiju Šimatoviću u Haagu.

No, već godinama Marićeva glavna poslastica je Udba, zbog čega su mu vrlo česti gosti poznati udbaš Božidar Spasić i potpukovnik KOS-a Ljuban Karan, s kojima naširoko raspreda o akcijama protiv „ustaške i šiptarske emigracije“. Također, prije nekoliko godina imao je opširan razgovor s udbinim killerom Vinkom Sindičićem.

 

(vidi: Vinko Sindičić – „Goli život – TV Happy“, 28.3.2018)

Posebno je interesantno Marićevo ugošćavanje udbaškog odvjetnika Ante Nobila u emisiji „Čirilica“ zbog činjenice da je Nobilo kao zamjenik Okružnog javnog tužioca u Zagrebu 1988. godine protiv njega, Marića, pokrenuo istragu zbog odavanja „državne tajne“.

Tu činjenicu, premda je u emisiji bilo riječi o svemu i svačemu, nisu ni jednom riječju spomenuli ni jedan ni drugi.
(vidi: „Neobjavljene tajne UDBE, Tita, Jugoslavije i političkih figura“, „Čirilica – TV Happy“, 4.3.2019.)
Naime, Marić je svojedobno kao novinar dvotjednika „Duga“ objavio dokumente u obranu Pavla Gažija, bivšeg ministra unutarnjih poslova SR Hrvatske. Gaži je bio smijenjen zbog pokušaja, u suradnji s KOS-om, kompromitiranja hrvatskog partijskog rukovodstva u „slučaju INA“, a vezano uz bijeg i likvidaciju Stjepana Đurekovića.

Tada je Nobilo kao tužitelj u postupku osobno saslušavao Marića, a zagrebačka Udba je poslala posebnog inspektora u Beograd da razgovara s njim. Međutim, ovaj je tamo doživio iznenađenje kad je shvatio da je Marić, premda su u Beogradu tvrdili da ga obrađuju zbog srpskog nacionalizma, zapravo pod njihovom zaštitom.

Štoviše, Marić se požalio saveznom ministru unutarnjih poslova Dobroslavu Ćulafiću na ponašanje „druga iz Zagreba“, a sličnu pritužbu na račun zagrebačkog kolege iznio je i inspektor beogradske Udbe Stojče Ristovski.
U Zagrebu su napokon shvatili da je Milomir Marić zapravo suradnik beogradske Udbe i da je očigledno po njihovom zadatku prikupljao podatke za pokušaj javnog kompromitiranja hrvatskog partijskog vodstva, pa u ga oni stavili pod kontraobavještajnu obradu.

(vidi: iz dosjea o Milomiru Mariću, HDA)

Od tada je prošlo više od tri desetljeća i mnogo toga se u svijetu promijenilo. Ali se Milomir Marić nekih navika i obveza nije odrekao – medijske dezinformacije i obavještajne podvale ostale su u opisu njegova posla i djelovanja.