Kraljevsko dostojanstvo Tomislavu priznao je papa kao najviši autoritet zapadnoga kršćanskog svijeta u to doba, a time je ujedno „zapečatio” državnost i samostalnost Hrvatske priznatu prvi put 7. lipnja 879. u doba kneza Branimira
Sljedeće – svete i jubilarne 2025. godine navršit će se i 1100 godina otkako je Hrvatska postala kraljevstvo, odnosno otkako je prvi hrvatski vladar prozvan kraljem. Bio je to kralj Tomislav, koji je prema predaji okrunjen na Duvanjskom polju. Iako o njemu povijesni izvori ne govore mnogo, pripada mu povlašteno mjesto u kolektivnom sjećanju hrvatskoga naroda kao jednom od najvećih i najpopularnijih hrvatskih velikana jer je u njegovo doba započelo okupljanje i oblikovanje hrvatskoga etničkog prostora. Naime, pod kraljem Tomislavom država s hrvatskim imenom na obali Jadranskoga mora, sa središtem u Dalmaciji obranila se od najezdi s istoka (od Bugara) i sjevera (od Mađara) te se tako ojačana proširila i na prostor Panonije. Ujedno je započeo i proces pune integracije dalmatinskih gradova pod vlašću Bizanta u Hrvatsku, čime su oni i njihova antička baština postali sastavni dio hrvatske baštine i kulture, a Hrvatska postala mediteranska zemlja u punom smislu riječi, kao što će kasnije, u državnoj zajednici sa zemljama srednje Europe postati i srednjoeuropska. Iako se radi o davnom događaju, njegove posljedice osjećamo i danas, jer je u mnogome odredio daljnju sudbinu hrvatskoga naroda, ali i državnost Hrvatske tijekom kasnijih stoljeća. Kraljevsko dostojanstvo Tomislavu priznao je papa kao najviši autoritet zapadnoga kršćanskog svijeta u to doba, a time je ujedno „zapečatio” državnost i samostalnost Hrvatske priznatu prvi put 7. lipnja 879. u doba kneza Branimira (taj dan danas obilježavamo kao Dan hrvatske diplomacije).
Dva hrvatska nacionalna jubileja
Zbog te snažne simbolike suvremena hrvatska država, i Crkva u Hrvata ozbiljno su pristupili pripremama za obilježavanje ove značajne obljetnice. Hrvatski sabor je tako na svome zadnjem zasjedanju u prošlom sazivu proglasio 2025. godinu „Godinom obilježavanja 1100. obljetnice hrvatskoga kraljevstva”. Hrvatska biskupska konferencija na svome zasjedanju krajem prošle godine također je najavila kako će sljedeća godina biti u znaku dvaju hrvatskih nacionalnih jubileja. Naime, osim proslave 1100. obljetnice hrvatskoga kraljevstva, obilježit ćemo i 1100. obljetnicu održavanja nacionalnih sinoda 925. i 928. u Splitu, u vrijeme hrvatskoga kralja Tomislava. Istaknuto je kako te sinode u ovom našem vremenu koje na osobit način obnavlja osjetljivost za sinodalnost, nedvojbeno predstavljaju onu baštinu na koju se vrijedi iznova vraćati. A o načinu obilježavanja tih visokih crkvenih i nacionalnih obljetnica nastavilo se razgovarati i na ovogodišnjim zasjedanjima. Sretna je slučajnost da je prvi biskup Crkve u Hrvata – zagrebački nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Dražen Kutleša, rodom iz Tomislavgrada, kojega je starija historiografija odredila mjestom Tomislavove krunidbe. Čak i u svome biskupskom grbu uz ostale elemente ima prikaz krune hrvatskih kraljeva iz domaće dinastije Trpimirovića, poznat s reljefa iz krstionice splitske katedrale.
Očito su i Crkva i država svjesne da ova bogata baština nadahnjuje, ali i obvezuje. Tim više kad znamo kako su naši pređi obilježili ovaj jubilej prije stotinu godina, dok nismo imali vlastite države. Naime, Hrvati su tada živjeli u nepovoljnim političkim okolnostima, u državi koja je doduše imala i hrvatsko ime u nazivu (Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca), ali u kojoj je hrvatska državnost bila dokinuta, a nacionalna samobitnost Hrvata bila potiskivana. To je međutim bio dodatan poticaj da se slavljenjem kralja Tomislava homogenizira hrvatski narod te osnaži njegova samosvijest i sposobnost da stvori vlastitu nacionalnu državu. Tisućita obljetnica Hrvatskoga Kraljevstva 1925. godine tako je svečano obilježena, uz ostalo velikim manifestacijama, misnim slavljima te postavljanjem brojnih spomen-obilježja diljem domovine, kao i spomen-ploča na trgovima i crkvama, pa i onim katedralnim, primjerice u Kotoru, koja, unatoč svim nevoljama, i danas tamo stoji. U to doba obavljena je i velika priprava za jubilej 1300. obljetnice pokrštenja Hrvata, ali je njegova proslava izostavljena zbog rata 1941.
Postojanost narodnoga i državnoga identiteta
Sjećajući se kralja Tomislava i nakon 1100 godina, prisjećamo se svojih korijena, ali i teške i turbulentne prošlosti tijekom koje su Hrvatska i hrvatski narod često bili u opasnosti da nestanu poput mnogih drugih naroda. Međutim, hrvatski narod je opstao, a Hrvatska kao država postoji i danas, kao i u Tomislavovo doba, te će – uz Božju pomoć i naša zalaganja – postojati i dalje. Stoga je, i radi našega naraštaja, ali i onih prethodnih i onih budućih, iznimno važno dostojanstveno proslaviti predstojeći jubilej. A u tome veliku, možda i presudnu ulogu može imati Katolička Crkva koja uz svoje osnovno poslanje ujedno ima ulogu čuvarice identiteta hrvatskoga naroda i njegovih povijesnih uspomena. To se na najbolji način pokazalo prije gotovo pola stoljeća kada je od 1975. do 1984., u doba komunističke Jugoslavije i „hrvatske šutnje” nizom liturgijskih slavlja i drugih manifestacija uz prisutnost golemoga broja hrvatskih katolika proslavljen jubilej Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata prisjećanjem na važne događaje iz davne prošlosti hrvatskoga naroda. Zauzimanjem tadašnjih biskupa, klera i vjernika velebnim su slavljima obilježene solinska i ninska obljetnica kraljice Jelene 1976. i kneza Branimira 1979., s velikim zaključnim Nacionalnim euharistijskim kongresom 1984. u Mariji Bistrici. Svi ti veliki crkveni događaji imali su, osim pastoralnoga, društveni i nacionalni značaj. Oni su mobilizirali duhovne snage naše Crkve, obnovili vjeru i ojačali duh hrvatskoga naroda u suočavanjima s raznim izazovima. Iz današnje perspektive može se reći da je to bila duhovna priprema za ono što će uslijediti desetak godina kasnije – uspostavom samostalne hrvatske države temeljem slobodno izražene volje hrvatskoga naroda.
Ciklus proslava jubileja: 2025.-2041.
Za razliku od proslave Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata koja je trajala devet godina, poput devetnice, jubilej 1100 godina od uspostave Hrvatskoga Kraljevstva može biti početak desetogodišnje proslave koja bi završila 2035. proslavom stote godišnjice krunidbe kipa Majke Božje Bistričke replikom hrvatske kraljevske krune. Budući da je papa Franjo pozvao sveopću Crkvu na proslavu Jubileja 2025. godine pod geslom „Hodočasnici nade” time bi se povezala dva jubileja, jedan vezan uz Isusa, a drugi uz njegovu Majku, koju Hrvati nazivaju svojom kraljicom. Hrvatsko Kraljevstvo uspostavljeno 925. više ne postoji, jer je Hrvatska danas republika, pa je jedini koga Hrvati mogu smatrati svojim kraljem upravo Isus Krist, a njegova Majka, koja se štuje i kao Kraljica Hrvata, na simbolički način jedina nositeljica hrvatske kraljevske titule, pa i same krune, što je činom iz 1935. i vidljivo naznačeno. Također, proslava 1100. godišnjice uspostave Hrvatskoga Kraljevstva i eventualni desetogodišnji ciklus proslava koji bi trajao do 2035. bili bi prilika za ponovno afirmiranje hrvatske duhovne baštine utemeljene na kršćanstvu i pripadnosti Katoličkoj Crkvi. Osim toga, takvo slavlje moglo bi biti i početak priprave proslave 1400. obljetnice pokrštenja Hrvata 2041. godine, kada već ona od prije sto godina nije mogla biti dostojno obilježena. Vjerovati je da će u tom nizu veliko značenje između tih jubileja imati i Sveta godina 2033., koja će zacijelo biti proslavljena i na razini opće Crkve. Vidljiva dobrobit i kasnije vidljivi učinci takvih slavlja bili bi mnogostruki, počevši od priprave i iščekivanja kao svojevrsne duhovne i nacionalne obnove, koji će pridonijeti jačanju hrvatskoga identiteta i katoličkoga duha, sve do odjeka i zajedništva koje bi ono imalo među hrvatskim katoličkim vjernicima diljem svijeta i u široj društvenoj zajednici.
Izvor: svjetlorijeci.ba