Branimir Vidmarović: Bliski istok prije i poslije atentata na generala Soleimanija

Maknimo se malo od bliskoistočnih posljedica atentata na Soleimanija, jer su implikacije globalne.

1) Sjeverna Koreja. Još jednom vrh države se uvjerio da je nuklearno oružje jedina zaštita. Bilo kakvi sporazumi koji traže potpunu denuklearizaciju i prije su bili nemogući, sada pogotovo.

2) Kad smo kod nuklearnog oružja, Iran će polako nastaviti obogaćivati uran. A mogao bi se povući iz sporazuma o neširenju nuklearnog oružja (NPT). A onda sretno sa argumentima prema Indiji, Pakistanu, i Sjevernoj Koreji.

3) Daljnje nerazumijevanje i distanciranje Japana od SADa. Japan je gradio normalne partnerske odnose sa Iranom od kojeg uvozi naftu. Washington je prošle godine tražio od Japana da se pridruži anti-iranskoj koaliciji, ali Japan se zahvalio i poslao svoje obrambene snage u Hormuz s ciljem očuvanja stabilnosti a ne eksalacije. Ubojstvo stavlja Japan u neugodan položaj u kojem nije htio biti.

4) Venezuela. Da, sretno sa pokušajima pregovora s Madurom. Nakon ovoga, čovjek će se zakopati u bunkeru. Lojalna mu vojska i generalski zbor sada svojim očima vidi da nema šale. Jer tko zna, možda će Guaido Pentagonu sugerirati suleimanizaciju Madura. Iako to bi bio stvarno predrzak potez.

5) Daljnje distanciranje EU od SADa. Iako ovaj napad svjedoči da Trumpa boli đon za mišljenje i podršku što EUa, što NATOa, što Vijeća sigurnosti. SAD može raditi što mu je volja i to je činjenica.

6) Sirija. Iranska aktivnost u Siriji se može pojačati, a može i smanjiti. Ako se pojača u smjeru eskalacije, Rusiji neće biti lako sačuvati Astanski proces. Ako se smanji, Rusija će ostati više-manje sama. Astanski proces će se vucarati ali samostalna kontrola čitave situacije biti će vrlo teška. Turska, koja je balansirala između Irana i drugih bliskoistočnih zemalja bi se zbog odsutnosti Irana mogla polako ponovo primaknuti SADu, napose zbog Libije i raznih ciljeva Turske i Rusije u borbi vlade i Haftara