Branimir Vidmarović: Rat u Europi donio je velike promjene

Ruska invazija na Ukrajinu uvelike je preokrenula stav Europe o nužnosti i važnosti vojne moći i vrijednosti snažnog saveza sa Sjedinjenim Državama

0

Ruska invazija na Ukrajinu uvelike je preokrenula stav Europe o nužnosti i važnosti vojne moći i vrijednosti snažnog saveza sa Sjedinjenim Državama

Europa se strelovito transformira te mijenja unutarnju ravnotežu moći, političku paradigmu, ustaljene postulate, ukida stare tabue i revidira stare prakse. Promjena odnosa prema NATO-u i SAD-u očigledna je i dugoročno najvažnija posljedica ruske invazije. Prije gotovo dva desetljeća, usred oštrih neslaganja oko rata u Iraku, čuveni američki politolog Robert Kagan govorio je da su razlike između Amerike i Europe oko uporabe sile postale toliko velike da se čini kao da su Amerikanci s Marsa, a Europljani s Venere. Ne tako davno francuski predsjednik Emmanuel Macron izjavio je da je NATO doživio „moždanu smrt“. Budući da je i predsjednik Donald Trump kritizirao NATO, činilo se da se Transatlantski savez polako urušava uz suglasnost obaju atlantskih susjeda.

Rat u Ukrajini uvelike je preokrenuo stav Europe o nužnosti i važnosti vojne moći i vrijednosti snažna saveza sa Sjedinjenim Državama. Vulgarne izjave Viktorije Nuland i skandali s prisluškivanjem Angele Merkel postali su tek male i nebitne neugodnosti prošlosti. „Europa i SAD nikada nisu bili bliži“, izjavila je njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock na Varšavskom sigurnosnom forumu u listopadu prošle godine. Prije samo godinu dana Njemačka je bila uvjerena da njezina ekonomska sigurnost iziskuje dobre odnose s Moskvom i neometan uvoz ruske energije. Usprkos neosporivu pragmatizmu njemačke politike, taj je stav u rekordno kratku roku postao neodrživ. Došlo je do radikalne smjene prioriteta.

Preustroj NATO-a

Skup u Varšavi definirao je još jednu drastičnu promjenu i stvarnost nove Europe. Težište moći pomaknulo se na europski istok k Poljskoj i baltičkim državama koje su danas u mnogočemu utjecajnije u oblikovanju europskih narativa, ciljeva i zadaća od jučerašnjih teškaša kao što su Njemačka i Francuska. Poljski predsjednik Andrzej Duda potkraj prošle godine govorio je da ga je prkosni stav Ukrajine podsjetio na to kako je poljska vojska zaustavila širenje ruske boljševičke vojske na zapad 1919. i tako promijenila povijest Europe. Novi položaj Poljske i baltičkih zemalja stoga smanjuje značenje francusko-njemačke osovine, sa željom za homogenizacijom europske sigurnosne politike i sigurnosnih vrijednosti te pretvaranje Europe u sposobnu vojnu silu koja djeluje u sprezi i harmoniji sa SAD-om. Poljska, kojoj se vrijednosti u mnogome ne podudaraju s progresivnom agendom Bruxellesa, zainteresirana je također za nastavak širenja Europske Unije na Ukrajinu. Obnova ratom osakaćene Ukrajine i podizanje njezina standarda do razine koja bi omogućila da Ukrajina bude dio europskog tržišta rada, ali s nižim cijenama tog rada u prvoj fazi obnove, poprilično je primamljiva perspektiva za susjednu Varšavu, koja se može nametnuti kao jedan od ključnih partnera i dirigenata poslijeratnog razvoja Ukrajine, koja je i vrijednosno bliža Poljskoj nego Zapadnoj Europi.

Ruska invazija u Ukrajini pokrenula je proces jačanja multilateralnih foruma i saveza za multilateralnu suradnju, osobito u Danskoj, Finskoj i Švedskoj – koje su drastično promijenile svoje stavove prema sudjelovanju u postojećim sigurnosnim i obrambenim strukturama, odnosno Zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici EU (ZSOP) i NATO-u. Povećana su i financijska ulaganja u obranu. Danci su 1. lipnja 2022. sa 66,9 posto glasova „za“ odlučili napustiti stratešku suzdržanost i pridružiti se sigurnosti i obrani Unije. Referendumu je prethodilo usvajanje „Nacionalnog kompromisa o danskoj sigurnosnoj politici“, u kojem je istaknuta nužnost promjene postojeće sigurnosne i obrambene strukture Danske s obzirom na složen vanjskopolitički kontekst. Uvjerljiv rezultat referenduma nije samo okončao moratorij Kopenhagena na sigurnosna i obrambena pitanja EU nego je nadijelio ZSOP izravnim demokratskim legitimitetom. Ništa manje povijesno važni procesi zahvatili su i Finsku i Švedsku, koje su prekinule dugogodišnju neutralnost i u svibnju 2022. podnijele zahtjev za članstvo u NATO-u. Nekoliko članica NATO-a (Francuska, Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo, Sjedinjene Države, Danska, Norveška i Island) nedvosmisleno je naglasilo spremnost na pružanje vojne potpore Finskoj i Švedskoj ako one budu napadnute.

Obnova ratom osakaćene Ukrajine i podizanje njezina standarda do razine koja bi omogućila da Ukrajina bude dio europskog tržišta rada, ali s nižim cijenama tog rada u prvoj fazi obnove, poprilično je primamljiva perspektiva za susjednu Varšavu, koja se može nametnuti kao jedan od ključnih partnera i dirigenata poslijeratnog razvoja Ukrajine, koja je i vrijednosno bliža Poljskoj nego Zapadnoj Europi

S obzirom na rat u Ukrajini, bivša njemačka kancelarka 27. veljače 2022. predložila je da se uz redovni godišnji proračun usvoji i jednokratni posebni proračun od 100 milijardi eura kako bi se povećao kapacitet njemačke vojske. Tako je 3. lipnja, uz veliku parlamentarnu potporu, dodana nova odredba članku 87.a Njemačkoga temeljnog zakona. Ustavni amandman kojim se osigurava znatno veći proračun za oružane snage promjena je paradigme za Njemačku. Najava „novog doba“ njemačke obrambene politike i istodobna uspostava posebnog fonda za jačanje vojnih sposobnosti važna je promjena kursa, uz potporu velike većine birača.

Zabrinutost zbog ovisnosti o ruskom plinu

Rusija je 2022. znatno smanjila dostave preko plinovoda u Europu. Do kraja 2022. prirodni plin iz Rusije činio je otprilike 9 posto uvoza plina u Uniju (što je pad naspram 40 posto početkom 2022), iako se uvoz ruskog ukapljenog prirodnog plina UPP u EU-u donekle povećao u istom razdoblju. EU se obvezao postupno ukinuti uvoz ruskih fosilnih goriva do 2030. Nakon još nerazjašnjenih eksplozija na Sjevernom toku 2 postalo je jasno da su energetski odnosi između Rusije i Europe završeni, barem zasad. Unija je u sklopu konzultacija zemalja G7 prihvatila ograničenje maksimalne cijene za rusku naftu.

Suradnja SAD-a i EU u međuvremenu je jačala. Dva partnera zajedno su radila na uspostavi radne skupine za provedbu sankcija, na suspenziji povlaštenoga trgovinskog tretmana Rusije u skladu s pravilima Svjetske trgovinske organizacije i na formuliranju gornje granice cijena ruskog izvoza nafte skupine G7. Sjedinjene Američke Države također su se obvezale pomoći EU da smanji ovisnost o ruskom plinu, djelomično jačanjem dostave ukapljenog plina. Troškovi energije i gospodarske poteškoće mogle bi dugoročno postati pritisak na politike EU, što bi moglo utjecati na sankcije Rusiji, i stvoriti pogodnije uvjete za traženje kompromisnog rješenja ili pak otežati financijsku potporu Unije Ukrajini.

Američki zakonodavci obratili su pozornost da u sljedećim područjima dolazi do velikih promjena: a) sigurnost i obrana te rasprava o unapređenju vojnih kapaciteta uz jačanje partnerstva NATO-a i EU; b) energetske i klimatske politike i energetska tranzicija koja bi se mogla ubrzati u EU. U novim okolnostima europski zeleni plan u sigurnosnom kontekstu može značiti veliku mogućnosti za suradnju SAD-a i EU u području čiste energije. No postoji europska zabrinutost da bi nove američke subvencije za zelene tehnologije mogle preusmjeriti trgovinu i ulaganja iz Unije. Radna skupina SAD-a i EU nastoji smanjiti tu zabrinutost; c) proširenje, koje tradicionalno u Kongresu uživa snažnu dvostranačku potporu. Unija je u lipnju 2022. dodijelila Ukrajini i Moldaviji službeni status kandidata za pristupanje. Iako proces može potrajati mnogo godina, taj je korak također velika prekretnica jer je riječ o dodjeli statusa zemlji koja je u ratu i to zbog sigurnosnih i vrijednosnih, a ne ekonomskih razloga.

Kršenje demokratskih uzusa

Rat u Ukrajini stvorio je prostor i za neke negativne trendove. U godišnjem indeksu slobode medija zapaženo je da „i dalje postoje propusti u zaštiti izvora novinara te politički motivirani sudski postupci protiv njih. Kako stoji u izvješću, sloboda medija u Europi bilježi zabrinjavajući pad te povratak ubojstava novinara i nasilje nad novinarima u sve većem broju europskih zemalja. Grčka se, primjerice, ističe ozbiljnim optužbama za nadzor i špijuniranje novinara, do te mjere da ugrožava političku stabilnost vlade premijera Kyriakosa Mitsotakisa. Neke EU i susjedne vlade pojačale su drakonske zakone protiv novinara, posebice u Sloveniji, Poljskoj, Mađarskoj, Albaniji i Grčkoj. Europske institucije počele su provoditi zaštitne mjere za novinare i slobodu medija te su pokrenule postupak protiv Mađarske zbog kršenja europskog prava. No ostaje upitna zabrana rada ruskih medija za koje se smatra da šire rusku propagandu u kontekstu invazije na Ukrajinu, i to bez odgovarajućeg pravnog okvira.

Zabranom djelatnosti medijskih kuća u Europskoj Uniji Vijeće EU intervenira u područje (uredba o medijima) koje je obično prepušteno državama članicama. Neosporno je i više puta potvrđeno na Sudu Europske Unije da je oblikovanje medijskog krajolika u isključivoj nadležnosti svake zasebne članice. Unatoč tomu, većina država članica šutke se složila s erozijom svojih nacionalnih kompetencija i ovlasti. U odluci Vijeća EU opetovano se navodi da se njome u potpunosti poštuju temeljna prava, uključujući pravo na slobodu izražavanja. U pravilu svi oblici govora uživaju slobodu izražavanja, čak i dezinformacije i neki oblici propagande ukoliko ih nacionalni zakoni ne proglašavaju nezakonitima. Nadnacionalnom zabranom RT i Sputnika, Vijeće je prekršilo temeljni princip i članak 11 Povelje EU o temeljnim pravima iako je glavni argument da navedene kuće ne mogu biti kvalificirane kao medij jer su faktički produžena ruka ruske vlade i kao takve ne mogu uživati prava na slobodu izražavanja na europskom tlu. Posebno ne tijekom agresije na neovisnu državu.

 

Izvor: Vijenac, 756 – 23. veljače 2023. 

 

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.